ZAGREB – Rebalans ovogodišnjeg proračuna otkrio je da je država pravomoćno, znači i na Županijskom sudu, izgubila spor protiv tri Privatizacijsko investicijska fonda (PIF) i da će im u ovoj i sljedećoj godini morati prenijeti oko 414 milijuna kuna, u što su uključene i kamate.

To je trenutni rezultat spora  države i PIF-ova koji traje još od 2000. godine oko repova iz već zaboravljene kuponske privatizacije. Riječ je o projektu u koji je država krenula 1997. godine  kako bi stradalnicima Domovinskog rata omogućila besplatnu dodjelu dionica. Tako je  više od 227 tisuća stradalnika dobilo pravo na kupone koje su na dražbama mogli mijenjati za dionice.

»Loše« dionice

No, prije dražbi registrirani su PIF-ovi koji su u tom postupku postali posrednici između države i stradalnika i u njihovo su ime sudjelovali u dražbi dionica koje je država stavila na listu. Nakon što je proces izvršen PIF-ovi su se žalili na to da su dobili dionice tvrtki koje su insolventne, završile su u stečaju ili im prijeti stečaj, pa su s državom, odnosno nekadašnjim Fondom za privatizaciju, krenuli potpisivati ugovore o zamjeni dionica. Kad je 2000. godine došlo do promjene vlasti Upravni odbor Fonda za privatizaciju na čelu sa Slavkom Linićem odlučio je obustaviti zamjene i tu je začetak 16-godišnjeg spora  koji je država sada izgubila.

Dom fond koji je prvi krenuo u tužbe u međuvremnu se s državom nagodio oko dionica Liburnia riviera hotela, a najnovija presuda tiče se nekadašnjeg PIF-a Velebit, a danas je njegov sljednik InterFin, Slavonskog zatvorenog investicijskog fonda i fonda Proficio, sljednika nekadašnje Expandie.

Njima je država dužna isplatiti 270 milijuna kuna, ali se iznos s kamatama od 2000. godine penje na 414 milijuna kuna. No, spor time čini se nije završen jer će država na Vrhovnom sudu osporavati presudu Županijskog suda, ali to ne odgađa njezino izvršenje pa će već u ovoj godini Ministarstvo financija na to ime morati osigurati 263 milijuna kuna.

Slavko Linić i jučer nam je kazao da misli kako je ispravno postupio i da se tim presudama ide na štetu države, a da je takvom ponašanju temelj udaren odlukom arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore, koje je za pravo dalo Dom fondu, a onda su ga slijedili i ostali.

– Ekonomska i pravna znanost, sve redom profesori i doktori, donijeli su odluku na štetu države, a pitam se onda znači li ikome u ovoj državi išta nalaz Države revizije koja se posebno bavila kuponskom privatizacijom i koja je ustvrdila niz nepravilnosti i u kuponskoj privatizaciji i u kasnijoj zamjeni dionica i to na štetu države. No, očito Revizija na koju se svi stalno pozivaju zapravo ništa ne znači, kaže Linić.

Revizija je pak nakon višemjesečnog proučavanja kuponske privatizacije u 2002. godini objavila izvješće na 60 stranica u kojem je ocijenila da kuponska privatizacija, u kojoj je sedam PIF-ova steklo dionice nominalne vrijednosti 3,3 milijarde ondašnjih njemačkih maraka, nije obavljena u skladu s odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate i Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima.

Brojne nepravilnosti

Taksativno su naveli desetak kršenja tog Pravilnika i zakona, a među ostalim se spominje i to da program dodjele dionica bez naplate nije donesen i objavljen na način propisan Pravilnikom, da u postupku dražbovanja nisu sudjelovala sva trgovačka društva čije je sudjelovanje bilo predviđeno. Uključivane su i isključivane dionice pojedinih trgovačkih društava pod uvjetima koji nisu bili dopušteni odredbama Pravilnika, a revizori su utvrdili u evidencijama i nesuglasje između dražbovanih i stvarno prenesenih dionica. Državi se zamjera i to da u procesu nisu sudjelovala isključivo solventna i profitabilna trgovačka društva.

U kasnijim postupcima nadoknade, kad je i došlo do zamjene dionica koje su temelj spora »nije pružena odgovarajuća nadoknada svim sudionicima kojima je trebala biti pružena«.

Nadoknada zbog koje je država izgubila spor, ističe se u izvješću, nije obavljena u skladu s propisima i jasno određenim kriterijima pri čemu svi sudionici kuponske privatizacije nisu bili stavljeni u jednak položaj, pa je tako PIF-ovima omogućena  zamjena dionica, ali ne i pojedincima koji su se odlučili bez posredovanja PIF-ova zamijeniti svoje kupone za dionice.

– Zaključivanjem ugovora sa svakim privatizacijskim investicijskim fondom pojedinačno, pojedini privatizacijski investicijski fondovi stavljeni su u povoljniji položaj dobivanjem dionica veće tržišne vrijednosti, čime je narušena već postignuta uspješnost dražbovanja, stoji još u izvješću revizije, koja državi zamjera i to da je zamjene dionica, odnosno postupke nadoknade trebala ostaviti otvorene 60 dana, a ne dopustiti da taj proces traje neograničeno.