Napisali ste i knjigu o životnim savjetima. Zašto se smatrate pozvanim nekome dijeliti savjete o životu?

– Knjiga »Principi života – Pismo za nju« pisana je posebnoj osobi u mome životu, pisana je njoj, njima, svakome. Često u razgovoru s ljudima primjećujem kako neki od njih imaju pogrešan pristup životu i kako bi bilo dobro potaknuti ih na temeljitu promjenu. Svakodnevno ulaganje u svoje znanje i rad na sebi pomogli su mi da postignem veću razinu svijesti i zato sam odlučio napisati ovu knjigu.

Druga knjiga zove se »Powerful Kick«. To je knjiga o borilačkim vještinama i prikazuje jedan posve drugačiji pristup izvođenju udaraca u borilačkim vještinama. Također trenutno pišem knjigu za glumce i kaskadere u kojoj će se naći moja metoda treninga u poboljšanju njihovih vještina i znanja u akcijskim scenama. Naziv je »Koreografija i tehnika akcijskih scena na filmu«. Jedan od budućih projekata je i ponuda treninga »Akcijske scene na filmu« koji će se održavati u Istri. Kao član Hrvatske kaskaderske organizacije, u planu je organizacija i drugih projekata namijenjeni glumcima i kaskaderima.

U Osijeku je prije par mjeseci završio prvi dio snimanja filma »Someone dies tonight« gdje je imao veliku ulogu kao glumac, a u kojem glavnu ulogu tumači Eric Roberts. Majstor je različitih borilačkih vještina, ali i vanjski predavač na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, smjer gluma, dok u Funtani radi kao trener fitnesa u poliklinici Osteon.

– Pokušao sam vidjeti u kojem smjeru da idem i na koji način da pristupim filmskoj industriji pa sam se odlučio fokusirati na ono što dobro radim, a to su borilačke vještine, taktički treninzi s oružjem, kaskaderski padovi itd.

Negativci i Rusi

Najzanimljivije odnosno najopasnije iskustvo?

– Uglavnom sam igrao negativce i to Ruse. Svaka scena ima svoju ljepotu i svoje opasnosti, ali su mi ostale u sjećanju scene u kojima sam radio s eksplozivom, u serijama »Nikita« i »The Strain«. Te scene su bile poseban doživljaj, dogodi se eksplozija, leti sve moguće oko tebe, a ti letiš kroz zrak.

Kako ste uspjeli proći takve scene a da ne slomite ništa?

– Svi profesionalni kaskaderi imaju ozbiljne treninge što olakšava da kad padnemo da se ne ozlijedimo. Postoje neke stvari koje su nekontrolirane, ne znaš što će se dogoditi i tada samo napravimo kaskadersku izvedbu na najbolji mogući način. Npr. ima tehnika reakcije kad te udara auto, ali nakon udara auta, kad si u zraku, ne znaš što će se dogoditi i kako ćeš pasti.

Imate li kao kaskaderi pravo na improvizaciju?

– Koordinator za kaskaderske scene ima važnu ulogu u procjeni opasnosti i zato je sigurnost najbitnija. Ako se pretpostavi da je nešto opasno, traže se alternative. Oko 90 posto scena koje sam radio, uvijek je bilo opasno.

Je li vas ikada strah?

– Kada me pitaju da kažem nešto o kaskaderstvu, kažem da mene netko baci sada kroz ovaj prozor, ja ću biti sretan jer to volim, a svi ostali će reći. »Ovaj nije normalan!«. Moraš biti takva osoba. Taj adrenalin, ta akcija, to uzbuđenje koje je u tebi, možda su i urođeni. Normalno je da se i kod nekih opasnih scena pojavi strah, ponekad mi nije svejedno, ali jednom kada se prihvatim posla, nema više odustajanja, koncentriram se i učinim to što se traži. U ovoj profesiji postoji ta »ludost«, jednostavno voliš to raditi, situacija na ivici opasnosti meni je uzbudljiva.

Najvažnija – sigurnost

Pretpostavljam da su ta snimanja dobro organizirana i da je tu uvijek neka osoba zadužena za slučaj da se nešto dogodi?

– U Sjevernoj Americi su svi filmovi vrhunski organizirani, puno ljudi radi na setu i jako se vodi računa o sigurnosti. Jackie Chan kaže kako u Hong Kongu kaskaderi često završe u bolnici, dok se u Sjevernoj Americi više vodi računa o sigurnosti, iako se mogu dogoditi nepredviđene situacije. Osim toga, u Sjevernoj Americi postoji mogućnost tužbi, zbog svega i svačega.

Je li se nekom drugome dogodila neka teža nesreća na filmovima na kojima ste radili?

– Ne, ali sam vidio kaskaderskih scena zbog kojih sam rekao »Vau!«. Moj prijatelj kaskader skočio je vodoravno okrenut leđima na drveni stol pun stolica s više od šest metara visine. Bila je tu i jedna mala strunjača od 15 cm ispod stola, ali svaka mu čast. Čudan je osjećaj kad čujete koordinatora koji mu govori: »Ako osjetiš da si nešto polomio nemoj se dizati i nastavljati dalje scenu«.

Ugodni razgovori

Kakva osoba mora biti netko da bi se bavio kaskaderstvom, osim što mora biti jaka i sportska?

– Mora imati profesionalni pristup poslu. Kaskader ne mora biti mišićava ili jaka osoba, moji američki prijatelji kaskaderi su različite građe. Teško je biti kaskader i teško je ući u filmsku industriju, pogotovo u holivudskim filmovima i serijama. I ako se dobije prilika, ne znači da ako odradiš jednu kaskadersku scenu, da će te opet netko pozvati. Cjelokupna filmska industrija nema lagan pristup, a to se odnosi i na glumce. Pogledajte koliko je naših vrhunskih glumaca iz bivše Jugoslavije otišlo igrati u holivudskim filmovima, pa nisu imali nikakav uspjeh, osim Šerbedžije i Višnjića.

Jeste li se kao kaskader imali priliku upoznati s nekima od poznatih glumaca?

– Zajedno provodimo vrijeme na setu, s nekima imaš ugodne razgovore, a neki su distancirani. Oni s kojima sam ja radio, uglavnom su bili pristupačni. U novoj verziji serije »Nikita« igrao sam u svih pet sezona i to ruskog kriminalca i na setu se upoznao se s većim dijelom glumačke ekipe. Snimajući »Hannibala« imao sam prilike igrati s Laurenceom Fishburneom, onda s Willom Smithom u filmu »Odred otpisanih«, dok sam s Ethanom Hawkeom i Emmom Watson imao malu ulogu u trileru »Regression«. U filmu »Odred otpisanih« proveo sam 22 dana snimanja igrajući u akcijskim scenama.

Pretpostavljam da imate još ambicija?

– Da, napredujem u glumi i želim raditi različite filmske žanrove kao glumac. Kako sada živim u Poreču, imat ću manje audicija, ali odradit ću one koje mogu snimiti i poslati preko agenta. Volim svoj posao, želim se baviti glumom i kaskaderstvom, a radim na tome da se aktivno uključim i u hrvatsku filmsku industriju.