foto: arhiva NL
Šokirala sam se kad sam upisala fakultet. Nisam ni sanjala da je to tako raširena pojava – komentira Kaja. Još je u srednjoj školi odlazila na međunarodna informatička natjecanja i vidjela da nije svagdje isto.
Varanje na ispitima u Hrvatskoj je, svjedoče studenti, raširena pojava. Klasični su šalabahteri prošlost, a zamijenili su ih pametni satovi, »bubice« u uhu, mikro-kamere i druga IT-sredstva koja omogućuju uspješno prikrivanje vlastitog neznanja. Koliko se učenika i studenata služi takvim pomagalima ne zna se, a istraživanja na tu temu iznimno su rijetka. Studentica FER-a Kaja Pavlinić, međutim, samo iz vlastitog okruženja zna da gadgeti danas služe varanju na ispitima na dnevnoj bazi, te da se studenti ne ustežu kupnje seminara, eseja, pa čak i ispita ako im se ukaže takva prilika.
U uvjerenju da varanje u obrazovnim ustanovama ima dalekosežne posljedice i pridonosi sklonosti koruptivnom ponašanju u kasnijem životu, ova Varaždinka odlučila je krenuti u akciju i inicijativom Integritas osvijestiti učenike o raširenosti korupcije i njenim počecima u školi.
To je besramno
Riječ je o projektu koji uključuje radionice, rasprave i prezentacije s ciljem sprečavanja nečasnih radnji u školama i na fakultetima. Dosad su ih odradili u dvije zagrebačke gimnazije, V gimnaziji i MIOC-u, a dogovaraju dolazak u škole u Rijeci i Varaždinu, koje su iskazale interes za sudjelovanje.
– Svima je poznato da smo prema indeksu korupcije među lošijim državama. Ljuti me što to vidim svuda oko sebe. Moji se kolege služe bubicama, nevidljivom tintom, oko varanja i prepisivanja razvio se čitavi biznis. To je besramno, nastojim izbjegavati takvo društvo – kaže Kaja, studentica treće godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva. To je težak fakultet i stalno se prepisuje, svjedoči Kaja. Omiljeno je sredstvo za varanje na ispitima aplikacija WhatsApp, kojom studenti fotogafiraju pitanja ili testove, šalju ih kolegama, a ovi im istim kanalom vraćaju odgovore. Na drugim je fakultetima, tvrdi ova studentica, još i gore. Sve se može kupiti.
– Šokirala sam se kad sam upisala fakultet. Nisam ni sanjala da je to tako raširena pojava – komentira Kaja. Još je u srednjoj školi odlazila na međunarodna informatička natjecanja i vidjela da nije svagdje isto.
– Dođete u kontakt s ljudima kojima je prepisivanje nepojmljivo, koji to smatraju sramotnim. Riječ je o potpuno drugom načinu gledanja na život i na svijet – kaže Kaja.
Američko veleposlanstvo
Ideja za projekt krenula je od Američkog veleposlanstva u Zagrebu koje je lani organiziralo radionicu za profesore, učenike i studente na temu korupcije, varanja i uvođenja etičkih kodeksa u škole i fakultete. Još jedan poticaj bile su joj, kaže, brojne afere koje o prepisivanju diplomskih radova, plagijatima u akademskoj zajednici, istragama o sumnji na korupciju na nekim fakultetima. Tijekom projekta, u svim školama i fakultetima koji za to iskažu interes održavat će se prezentacije, debate na temu varanja i prepisivanja te korupcije u društvu i na obrazovnim institucijama. Uskoro će krenuti i nagradni natječaj gdje će se učenici i studenti moći uključiti u borbu protiv korupcije i varanja.
Studentica Kaja svjesna je da svojim projektom neće iskorijeniti korupciju u obrazovnom sustavu, ali ne misli da joj je posao uzaludan.
– Taj se problem treba početi rješavati generacijski, s mladima, jer korupcija ne može nestati dok ove starije generacije ne odu. Nažalost, mislim da je za njih kasno. Ali djeca i studenti vide da im profesori nisu pošteni, pa misle da ne trebaju biti ni oni. Na zapadu je drukčije, studenti žele nešto naučiti za sebe, a ne prepisivanjem proći ispit samo da bi ga prošli – ističe Kaja. Hrvatsko društvo na globaliziranom tržištu, dodaje, teško može opstati ako umjesto stručnjaka ima ljude koji su do diplome došli prepisivanjem, a ne na temelju znanja koje su tijekom studija stekli.