Do kraja 2018. godine nuklearka bi trebala dobiti, između ostalog, dodatni sustav za smanjivanje tlaka reaktorskog rashladnog sustava za slučaj nesreće, alternativno hlađenje bazena za istrošeno gorivo, dok bi i centar za slučaj nesreće trebao preseliti u posebno utvrđenu zgradu. Kako se može čuti u nuklearki, nakon toga će, a posebno nakon premještanja istrošenog visokoradioaktivnog goriva u suho skladište s ovojnicom od helija, NEK biti usporediv s novim elektranama. Ono što ugrožava sigurnost nuklearke je, međutim, dug i kompliciran sustav javne nabave, koji NEK izlaže nepotrebnim rizicima za siguran rad. Umjesto direktnom pogodbom sa usko specijaliziranim tvrtkama, dužni su organizirati javne natječaje za nabavu opreme i radova, nakon kojih slijede žalbe, što odugovlači modernizaciju nuklearke i nužna ulaganja u sigurnost.

Vrijeme odmiče

Slovenci su trenutačno u postupku ishođenja građevinske dozvole za gradnju odlagališta nisko i srednjeradioaktivnog otpada Vrbina, pola kilometra od nuklearke. Njegov bi kapacitet bio dovoljan i za primanje hrvatske polovice već nastalog otpada, koju smo međudržavnim ugovorom o nuklearki dužni zbrinuti najkasnije do 2023. godine. Kako se dosad kao trošak gradnje novog odlagališta spomnjalo 500 milijuna eura, iz bivše Vlade Zorana Milanovića slani su signali kako će Hrvatska radije, i jeftinije, graditi vlastito odlagalište. Pritom, iako vrijeme odmiče, još nije poznato, a kamoli odlučeno gdje bi to bilo. Kao potencijalna lokacija spominje se Trgovska gora, no za nju nisu napravljene nikakve nove studije, niti je poznato kako bi, eventualno, tamošnje stanovništvo pristalo na takvo što. Hrvatska u zajedničkom fondu za zbrinjavanje otpada i dekomisiju nuklearke na kraju njenog radnog vijeka 2043. godine uplaćeno zasad ima oko 170 milijuna eura, i svoje skladište može napraviti za, procjenjuje se, manje od sto milijuna.

Drugim riječima, taj bi novac ostao u Hrvatskoj, dok bi i lokalna zajednica imala godišnju rentu kakvu unatrag 35 godina ima i općina Krško. Ako pristanemo na odlagalište u Sloveniji, umjesto našoj lokalnoj zajednici, novac ćemo morati uplaćivati slovenskoj, od pet do deset milijuna eura godišnje, još se pouzdano ne zna koliko točno. Ni zbrinjavanje otpada u Sloveniji, zbog blizine hrvatske granice i Zagreba, nije ništa sigurnije nego da se otpad nalazi u hrvatskom »dvorištu«. Odluku o tome Hrvatska, međutim, još nije donijela, niti zapravo ima tko o tome trenutačno odlučivati. Iako je posljednji put sastanak međudržavnog povjerenstva za radioaktivni otpad održan prošloga ljeta, i na njemu je bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak zaključio kako će se Hrvatska očitovati na slovenski prijeldog do kraja ove godine, Panenić za sada, prije dodatnih analiza, ne misli to još učiniti.

Suha skladišta

Kad je visokoradioaktivni otpad u pitanju – potrošene šipke urana kao goriva za nuklearku, on se od početka rada Krškog smješta u bazene unutar elektrane. Trenutačno je tamo oko tisuću šipki, a plan je da se do 2021. godine, iz sredstava same nuklearke dobivenih od prodaje električne energije, skladište u bazenima zamijeni suhim skladištem, koje se danas u svijetu smatra najsigurnijim načinom zbrinjavanja.

Nuklearka, iz koje Hrvatska namiruje do 17 posto potrebe za električnom energijom, a Slovenija dvostruko više, 1. listopada ide u jednomjesečni remont. Planira se obaviti čak oko četiri tisuće manjih i većih zahvata, između ostalog i zamjena 56 starih šipki novima. Ekipa našeg lista imala je priliku, jedina od hrvatskih medija, ući u krug nuklearke te vidjeti gradnju novog odlagališta nisko i srednjeaktivnog otpada, koje će se nalaziti tik uz staro, odnosno ispred reaktora i skladišta visokoradioaktivnih šipki.

Kad bude napravljeno odlagalište u Vrbini, nisko i srednjeaktivni dosadašnji otpad će biti smješten tamo. Postojeće odlagalište tog otpada građeno je kad i nuklearka, s namjerom da otpad prima samo pet godina, a prima ga već 35. Nuklearka je nedostatak volumena riješila na način da otpad koji se može spaliti, poput kontaminirane odjeće i druge opreme, šalje na spaljivanje u Švedsku, odakle se on vraća kao pepeo, jednako radioaktivan, ali značajno manjeg volumena. Primjerice, tako je 75 kubika lanjskog otpada smanjeno na samo četiri. Novo odlagalište uz nuklearku, na čijoj su gradnji uposlene i hrvatske tvrtke, trebalo bi profunkcionirati iduće godine.