Da je netko neupućen pročitao reagiranje HNK »Rijeke«, kojega potpisuje glasnogovornik kluba Robert Frank, vjerojatno bi pomislio da su se na Rujevici konačno počeli aktivnije baviti anomalijama u hrvatskom nogometu i ishodištu brojnih problema – likom i djelom Zdravka Mamića. Umjesto toga odlučili su javno protkazati – Ivana Volarića, čiji »spletkaroški um« iz klupskoga reagiranja ne može razaznati u čemu je zapravo njegova krivnja.

Možda u tome što »Rijeka« (opet) nije uspjela pobijediti »Inter« i »Cibaliju«, što Armada glasno priziva povratak na Kantridu, što u prvoj momčadi »Rijeke« ne igra niti jedan Riječanin, što nitko u klubu nema petlje Matjažu Keku objasniti da nije primjereno da trener proziva igrače koje je doveo i što svako malo javno preispituje klupsku sportsku politiku koju kreira zajedno s vodstvom kluba.

Možda je Ivan Volarić kriv i zbog toga što igrači »Rijeke« ne mogu iskoristiti brojne penale, iako nikad za svoje novinarske karijere nije skrivio ni najmanji prekršaj vrijedan najstrože kazne. Ivan Volarić ponosan je na to što nikada nikome, osim svojim čitateljima, nije morao odgovarati za svoje napise jer je svoju karijeru i novinarsku vjerodostojnost gradio isključivo vodeći se profesionalnim motivima te željom da se stranice Novoga lista ne pretvore u oglasnu ploču za objavljivanje klupskih pamfleta.

Kroničar

Gradonačelnik Vojko Obersnel ne tako davno na ovim me stupcima prozvao da sam glasnogovornik Damira Miškovića, ne sluteći da će me ubrzo Miškovićev glasnogovornik na istom mjestu prozvati da neprofesionalno pratim Miškovićev projekt. To jasno ukazuje da nikada nisam bio ničiji glasnogovornik, niti ću to ikada postati jer bi to bilo nekorektno prema svim onim čitateljima koje gotovo svakodnevno informiram o zbivanjima u HNK »Rijeci«, počevši od 1994. godine. Jedan sam od najdugovječnijih kroničara HNK »Rijeke«, a za razliku od bivšega kolege i aktualnoga glasnogovornika kluba, nikada nisam imao ambiciju postati akter u klubu.

Ne tako davno napisao sam da je trener Matjaž Kek najbolje što se dogodilo Damiru Miškoviću i još uvijek želim vjerovati da nisam pogriješio jer će to značiti da će »Rijeka« ove sezone ostvariti snove svojih navijača i postati prvak države. Ako sam pogriješio, onda sigurno neću odlučivati o statusu Matjaža Keka, ali ću ga i nadalje argumentirano kritizirati jednako zdušno kao što sam ga hvalio kada je to zaslužio svojim rezultatima. Sve to je sastavni dio novinarskog pa i trenerskog posla.

Reakcija

Ono što me posebno veseli jest žustra reakcija klupske službe za Odnose s javnošću koja će, vjerujem, uslijediti ako i ove nedjelje Zdravko Mamić ponovo počasti navijače »Rijeke« »bosanskim grbom« ili pak ako suci po tko zna koji put oštete igrače »Rijeke«. Toplo se nadam da Ivan Volarić ovoga puta neće ostati usamljen u pravovremenoj reakciji, ali i da u tom klupskom reagiranju neće biti korištena prizemna retorika koja ne priliči klubu koji je uvijek bio velik po tome što je dozvoljavao novinarima i navijačima pravo na isticanje različitih stavova. Osobno ću i nadalje javno iznositi svoje mišljenje unatoč providnom pokušaju diskreditiranja kojega se ne bi postidjeli ni odanici iz medijske radionice Zdravka Mamića. Ispričavam se čitateljima koji nisu krivi što moraju na stranicama sportske rubrike čitati o – Ivanu Volariću.