Povodom Velike Gospe

Glas Koncila odlučio upozoriti na žene: Ako traže jednakost, neposlušne su i ne žele imati glavu – muškarca ili Krista

L. T.

Ilustracija: Glas Koncila screenshot

Ilustracija: Glas Koncila screenshot

Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati »glavu« (Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna. Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.



– Već prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlušnosti. Neposlušnost je zajednički grijeh i Adame i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha, piše u novom Glasu Koncila svećenik dr. Ivica Raguž, a povodom blagdana Velike gospe. Eva je, navodi Raguž misli “velikih teologa prvih stoljeća”, sagriješila zbog neposlušnosti, a ne Adam.


U tekstu opod naslovom “Marijina poslušnost i žene danas”, Raguž upozorava i da muškarci nerijetko griješe zbog sažaljenja nad ženom, kako žena u grijehu ne bi bila sama.


– Adam je, a kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom. Adamu je bilo žao njegove žene Eve, nije ju htio ostaviti samu u njezinu grijehu, nego joj je htio biti blizak, makar i u tom grješnom sažaljenju, navodi Raguž.




Nadalje, autor ističe da je “po ženskoj neposlušnosti grijeh je ušao u svijet”, a stoga je, istriče, “žena i danas na poseban način i dalje u velikoj napasti neposlušnosti”.


– Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati »glavu« (Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna. Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.


Neposlušnost se isto tako pokazuje u onom što bismo nazvali dvama biblijskim sindromima neposlušne žene: »Martinu sindromu«, aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i »Magdaleninu sindromu«, lijenoj ženi ugode i užitaka, pretjerane brige za sebe, navodi autor u Glasu Koncila.


Autor ispravno primjećuje da će to što piše “izazvati podsmijeh kod muškaraca i žena koji su se udaljili od kršćanske vjere”, jer, smatra, “za njih ovakav govor žene o poslušnosti znači povratak u patrijarhalno društvo i zastupa podređivanje žene”.


– Kakva god bila sumnjičavost spram ovakvoga govora, nemožemo ne ostati vjerni istinosti biblijske, kršćanske slike o ženi, a to je da je najveće iskušenje za ženu neposlušnost.