SPLIT – Za makedonskog koreografa Igora Kirova najveći je izazov ovogodišnjeg Splitskog ljeta bilo nositi se s velikim očekivanjima što ih je pobudio uspjehom prošlogodišnjeg baleta »Pet do dvanaest«. Izvedena na Sustipanu kao dinamična, sladostrasna plesna posveta vječnom balkanskom kampanjstvu i ležernom odnosu prema vremenu, bila je to predstava o kojoj se u Splitu govorilo s velikom naklonošću.

Godinu dana kasnije, Kirov se vraća na Splitsko ljeto i na istoj ambijentalnoj pozornici na Sustipanu upriličuje novo djelo, jedinu baletnu premijeru ovog ljeta – i to ne samo kao cijenjeni koreograf koji je u rad s ansamblom splitskog HNK-a unio vlastito iskustvo vrsnog plesača, nego i kao najizgledniji kandidat za mjesto ravnatelja Baleta, upražnjeno odlaskom Dinka Bogdanića s te pozicije.

Ispunjena očekivanja

Test velikih očekivanja Kirov je položio i novim baletom »Na putu«, premijerno izvedenim u četvrtak na Sustipanu, barem ako je suditi prema reakcijama publike. Energiju i strastveno kontrapunktiranje etno motiva i odvažne suvremene obrade, karakteristično za glazbu Kirila Džajkovskog koja je bila u podlozi baleta »Pet do dvanaest«, Kirov je zadržao i u ovoj predstavi, nadahnutoj »Goldbergovim varijacijama« Johanna Sebastiana Bacha.

U Bachovoj glazbi punoj divljih baroknih amplituda, konstanta je stalna napetost između energije i emocija. Kroz 32 baletne sličice različitih duljina gradi se priča o životnim stranputicama i popločanim putovima. Svi smo na putu, a svatko bira svoj – ili barem donekle sudjeluje u tom odabiru, koliko već sudbina dopušta. Cesta je metafora života, kao i borba – zato na mahove ples nalikuje gladijatorskim borbama i viteškim dvobojima, svađama koje presiječe suptilna, pomirljva humanost. U svemu ima puno ljepote, ali i muke.

Plesačke mogućnosti

– Zajednički nazivnik je nesanica, stanje koje svi poznajemo i drugačije proživljavamo. Netko za vrijeme nesanice preispituje svoj dosadašnji životni put i uspomene, a drugi razmišlja o budućnosti ili nastoji pronaći rješenje za problem koji ga muči, kazao je Kirov.

Puno bi se simbola dalo iščitati iz predstave. Monokromatski kostimi, crni i bijeli, također funkcioniraju kao simboli – prvo djetinje nevinosti i čistoće, a zatim mračne, sumorne starosti i smrti. Potpisuje ih Aleksandar Noshpal, modni dizajner i dekan na Fakultetu dizajna i multimedije u Skopju koji često surađuje s Kirovom.