Snimio Darko JELINEK
Kod nas se općenito zadnjih deset godina djecu u školama uči da je ispodprosječnost sasvim zadovoljavajuća, a težnja ka izvrsnosti, koja se tako rado kod nas izgovara kao floskula, zapravo se vrlo često kažnjava, ili pokušava maskirati vojničkom discipliniranošću i posluhom
Govoreći o tome što je dosad napravila u književnosti i kulturi, a i o onome što tek kani napraviti, Helena Bulaja Madunić upadljivo često spominje riječ – prosvjetiteljstvo. To nije slučajno: ovu je agilnu kulturnu aktivistkinju, producenticu multimedijalnih projekata koji su unaprijedili recepciju književnosti – osobito one za djecu i mlade – razložno predstaviti kao prosvjetiteljicu novog doba. Najveći autoritet za interaktivne književne projekte, Helena Bulaja Madunić dio je malog izdavačkog pogona Naklada Bulaja koji je prije gotovo dvadeset godina pokrenuo projekt digitalizacije književne baštine, »Klasici hrvatske književnosti«, zahvaljujući kojem je danas svima besplatno dostupna kompletna lektirna građa, na online platformi eLektire.
Kad je većina zdvajala nad tobožnjom tiranijom novih tehnologija, Bulaja naklada je izbacivala pametne slikovnice, animirano interaktivno izdanje »Priča iz davnine«, glazbene igre za djecu, eksperimentalni interaktivni film »Mehaničke figure« inspiriran Teslom… A upravo je za Teslu vezano novo veliko poglavlje u karijeri Helene Bulaje Madunić – animirani dugometražni film o Tesli, koji u razvojnoj fazi prikuplja mahom oduševljenje filmaša, distributera i investitora spremnih uložiti u potencijalni kino megahit, potpisuje kao producentira. Projekt se realizira u suradnji s partnerima iz Srbije, a film prati i video igra koju kreira talentirani japanski animator Takeshi Oga. Autor scenarija beogradski je redatelj Branislav Brkić.
Pop Tesla
Što je ishodište ovog projekta, kako se rodila ideja o dugometražnom animiranom filmu o Tesli?
– U Madridu je u studenom 2014. postavljena do sada najveća biografska izložba o Nikoli Tesli, koju je radilo dvoje kustosa, Maria Santoyo i Miguel A Delgadu. Oni su u sekciji Pop Tesla, između ostalih radova u pop kulturi nadahnutih Teslom, uvrstili moj projekt »Mehaničke Figure – Inspirirani Teslom« i kratki film »Tesla i fenjerdžija« srpskog redatelja i scenarista Branislava Brkića. Oboje smo bili pozvani na otvorenje izložbe i posebno upriličenu projekciju naših filmova. Tako sam upoznala Branislava, čiji mi se kratki film na prvu jako svidio, i kroz razgovor sam doznala da on već ima gotov scenarij i za dugometražni film te da je kratki zapravo bio uvod u razvoj dugometražnog filmskog projekta.
Po povratku iz Madrida poslao mi je scenarij, koji je bio izvrstan, te sam mu sugerirala da se obavezno prijavi na najvažniji market dugometražnog animiranog filma Cartoon Movie, koji se održavao 2015. u ožujku u Lyonu. Kako se sve odvijalo jako brzo, već mi je tada postalo jasno da je priča koju je donio Branislav zaista jakog potencijala, da bi se mogla razviti u »ozbiljan« projekt. Pomogla sam mu oko pripreme materijala, tada smo sklopili i inicijalni dogovor o koprodukcijskoj suradnji s mojom novom producentskom tvrtkom »Moje Čarobne Misli« koja djeluje od 2011. Projekt je odabran kao jedan od najboljih dugometražnih europskih filmskih projekata u razvoju za predstavljanje potencijalnim partnerima i financijerima, što nam je pomoglo da samo par mjeseci od početka suradnje dobijemo i nekoliko vrhunskih europskih producenata i distributera, koji su nas odlučili pratiti u razvojnom procesu, što nam je naravno pomoglo dalje u ostvarivanju financijkih potpora Media EU agencije, HAVC-a i SFC-a.
S glavom u knjigama
Ovo nije prvi put da se bavite Teslom, naprotiv – više je vaših projekata bilo inspirirano njime. Kako je nastao lik djevojčice Ade koja sanja veličanstveni san o Tesli?
– Lik Ade inspiriran je Branislavovom kćerkom Adom, koja je također dvanestogodišnjakinja, i to je također jedan detalj koji me privukao da radim na ovom projektu. Jedan me kompozitor nedavno pitao u Barceloni koliko sam ja bila nalik Adi, rekla sam da zapravo i nema sličnosti među nama, ja sam kao dijete prije bila poput Teodora, uvijek s glavom u knjigama, učenju, stvaranju, konstruiranju, ispitivanju… zajednički nam je možda taj ženski impuls da stvari rješavamo brzo i efikasno. Branislav je kroz karakteriziranje Adinog lika želio poslati jednu jako lijepu poruku, da su njeni interes i način življenja, ne samo nešto što će nju učiniti dobrom i sretnom osobom, nego prije svega da je način na koji se odnosi prema svojim talentima i prijateljima, koje mora njegovati kroz strpljenje, učenje, radoznalost, nešto što može promijeniti svijet.
U kojoj je fazi projekt i koji su najveći izazovi?
– Razvoj filmskog dijela planiramo dovršiti do veljače 2017. godine, a najesen krećemo s razvojem video igre. Najveći izazov je u što kraćem vremenskom periodu naći snažnog europskog producenta koji će s nama ovaj film realizirati na način na koji ova priča to zaslužuje, a to je da bude svjetski kino hit! I to zato jer prije svega današnja djeca, zasuta satima i minutama potpuno besmislenih kaotičnih sadržaja bez ikakvog pripovijednog, misaonog i inspirativnog okvira, zaslužuju ovu priču, a naš cilj je da dopre do što više tinejdžera i upozna ih s Teslom, koji im zaista može biti pravi superheroj. Snaga koju djeca imaju u toj dobi, i to malo herojstvo koje se tada rađa u njima i želja da cijeli svijet živi u miru i blagostanju, danas biva usmjerena kroz hipertehnologizaciju, konzumerizam i isprazne zabavne sadržaje, u prikrivenu pubertetsku narcisoidnost, koja kasnije vodi u autodestrukciju i depresiju. Današnjoj djeci zbilja nije lako pronaći dostojne uzore, a mi vjerujemo da svi likovi u ovoj našoj priči upravo popunjavaju te nedostatke.
Građanin svijeta
Možete li predstaviti umjetnika Takeshija Oga? Kako ste se povezali s njim?
Stvaralački impuls među mlađim generacijama
– Takeshi Oga je japanski ilustrator i koncept artist s velikim iskustvom rada na video igrama. Dugi niz godina radio je kao koncept artist za Sony Entertaiment, i tu je upoznao proces rada u jednom tako velikom i važnom studiju. No nakon nekoliko godina napustio je te vode, kako mi je pričao, prije svega jer u takvom okružju »kreativne industrije«, u kojem se na duge staze godinama radi gotovo identičan sadržaj, njegova mašta više nije bila tako svježa. Kako bi sačuvao svoj talent, odlučio se za puno nesigurnije vode freelancera: ilustrirao je SF novele, radio naslovnice knjiga, koncept dizajn za igre nezavisnih autora i tako evo došao i u naš tim, gdje po prvi put radi koncept dizajn za jedan dugometražni animirani film. U naš projekt je došao kao Branislavov prvi odabir. Već u Madridu, Branislav mi je pričao o njemu, kako ga je već kontaktirao za vrijeme rada na kratkom filmu, te da je načelno dogovorio da ukoliko priča o dugometražnom filmu krene u realizaciju, on bi svakako htio u tome sudjelovati. I eto priča je krenula i Takeshi je dizajnirao svijet filma, koji na zadnjih nekoliko međunarodnih predstavljanja jednostavno oduzima dah.
Je li ova hrvatsko-srpska koprodukcija odgovor na dugovječna zamorna svojatanja Tesle od strane Srba i Hrvata? Koji je Vaš stav o tom natezanju oko njegova podrijetla?
– Niti smo ikad o tome razmišljali, niti nam je to bila ikakva motivacija, jer Tesla, da se malo našalim, uopće i nije čovjek nego puno više od toga, a i sam je na takve upite odgovarao sa smješkom, tvrdeći da je on prije svega građanin svijeta. To »svojatanje« je i tužno i smiješno, zapravo je proizvod društvene nezrelosti i mitologizacije »nacionalnog bića«, gdje se valjda smatra da ako se nekom uspješnom pojedincu nalijepi nacionalna etiketa, jer je slučajno rođen gdje je rođen, onda automatski po nekom »genetskom« ključu cijela nacija ima genijalni potencijal. Da je tome bar tako onda bi Balkan bio raj na zemlji, ali eto, osim u prirodnim ljepotama, sve je samo ne raj… Čini se da su ipak neke više kozmičke sile htjele da ja i Branislav radimo ovu priču na jedan potpuno nenacionalni, bezvremenski, dječje iskreni način, što je pravi impuls iskonske Tesline energije, koju bi svaki čovjek trebao pronaći u sebi, bez obzira koje je boje, nacije, roda, spola, vrste…
Inspiracija za učenje
Često ste bili kritični prema aljkavosti vlasti da se djeci u školi ponude interaktivni sadržaji, a tu ste rupu nadomještali različitim inovativnim izdanjima Bulaja naklade. Koja su vaša najveća dostignuća u tom polju?
– Najvećim dostignućem smatram svako dijete koje je u našim izdanjima našlo inspiraciju i jedan novi pogled na pripovijedanje i učenje, i isto tako vrlo sam ponosna na sve mlade kolege danas, koji su hrabro, u ovoj okrutnoj sredini, realizirali svoje društveno korisne i poticajne projekte i ideje, potaknuti našim primjerom. Ali nažalost sistem kao takav nije prepoznao potencijale naših interaktivnih izdanja, i ona danas umjesto da budu obavezni dio udžbeničke građe svih osnovnoškolaca, gotovo da su pala u zaborav. Naši pokušaji da i dalje razvijamo inovativne pristupe pripovijedanju u direknotm radu s djecom i nastavnicima, kroz razne modele gemifikacije u školstvu, nemaju nikakvog sluha među nastavnim osobljem. Kod nas se općenito zadnjih deset godina djecu u školama uči da je ispodprosječnost sasvim zadovoljavajuća, a težnja ka izvrsnosti, koja se tako rado kod nas izgovara kao floskula, zapravo se vrlo često kažnjava, ili pokušava maskirati vojničkom discipliniranošću i posluhom. Današnja škola je zapravo mentalna teroristička organizacija za suvremenu inteligentnu djecu željnu znanja, a ne lažnih veličina i autoriteta. Samo bih spomenula da u ovoj godini slavimo 100 godina izdanja »Priča iz Davnine«, a nama se nitko nije javio makar da im pošaljemo filmove pa da ih djeca pogledaju na satu lektire. Društvo koje tako olako zaboravlja svoje prosvjetitelje, a s takvom lakoćom uzdiže notorne »nacionalne« lopove, zapravo postaje u svakom svom segmentu oksimoronsko polje, zanimljivo samo satiričarima i prevarantima.
Ideje, snaga i vizije
Kakva je sudbina prvog multimedijalnog projekta naklade Bulaja – digitalnog izdanja »Klasici hrvatske književnosti«? Klasici od Marulića do Krleže, okupljeni na 30.000 stranica, bili su svojedobno najprodavaniji CD-ROM-ovi u Hrvatskoj…
– Taj je uspješni projekt od 2010. dobio novo ruho i postao vodeći nacionalni i Carnetov projekt eLektire kojim je tako svima omogućen besplatan pristup kompletnom opusu hrvatske književnosti i sada već pozamašnoj količini prijevoda svjetskih klasika. No eto, kako to ide u našoj zemlji, taj projekt koji je prije 18 godina realizirala mala neovisna izdavačka kuća, ove je godine maknut s popisa financiranja Ministarstva kulture, pretpostavljam zato što je urednik potpisao peticiju protiv ministra. Ali nasreću, mi i dalje radimo svoj posao najbolje što možemo u zadanim uvjetima i ne osvrćemo se na odluke instant ministara.
Kako gledate na nedavne prosvjede o reformi obrazovanja?
– Reforma koju je pokrenula Kukuriku vlada, koja je na izvrstan način utabala put ovoj vladi i doslovno svojim metodama već dobrano zatukla kulturu i obrazovanje – bez obzira na to što je njen voditelj tvrdio da nije politizirana – u startu je bila upravo to: politička odluka. Umjesto da se deset sposobnih pojedinaca udruži i pokrene novu školu koja će kroz maksimalno dvije generacije stvoriti uvjete i podlogu većih promjena i u sistemu i kao i neke druge manje zemlje, napraviti inovativnu platformu globalnog karaktera, jer mali to mogu puno lakše od velikih društava. I evo umjesto da potpisujem peticije, prosvjedujem, kukam i isprazno kritiziram, ja na tome i radim zadnjih godina, tiho i uporno… ali tako počinju sve velike ideje, koje opstanu i kad sve političke karavane prođu… Moja ambicija zrele dobi, kad pogledam svoj dosadašnji rad, je da nastavljajući pionirski posao društvenog inovatora, kroz svoje nove projekte u hrvatskoj stvorim mentalni i realni prostor, u kojem će se u jednom trenu spojiti ideje, snaga i vizije Ise Kršnjavog i Nikole Tesle.
