Dva takva stava iskristalizirala su se tijekom našeg posjeta »kraljevskom gradu« uoči proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i godišnjice Oluje. Dok se po Kninu osjećala užurbanost, pripreme za najveći dan u godini (pored Sv. Ante, Dana grada, spomenuli su naši sugovornici) bile su u jeku – generalna proba vojske na središnjem gradskom trgu, Poljani kraljice Jelene, postavljanje zastava i ozvučenja, kombiji televizijskih kuća, kamioni s dostavom bačvi piva, svakoga ića i pića – razgovarali smo s nekoliko stanovnika Knina.

Baš stanovnika, nisu tu samo ovom prigodom, nego i sve preostale dane u godini, zanimalo nas je kako (i kamo) napreduje ovaj grad, kroz povijest poznat kao ključno prometno čvorište, jesu li ratna razaranja iz Domovinskog rata ostavila traga, kao i dugogodišnja kriza i ekonomska recesija.

Povratnik iz New Yorka

– U Knin sam se vratio iz New Yorka, prije više od desetljeća, eto koliko je ovdje dobro! Ma perfektno! Nije vanka idealno, sustav i birokracija je puno brža, odmah znaš na čemu si i što ti treba za pokrenuti posao ili bilo što drugo, i to se ne mijenja svako malo. Ali ovdje mogu raditi što volim, svatko mora izabrati vlastite prioritete – kaže nam Srečko Kmetič, predsjednik Ekološke udruge Krka Knin, koji s ukupno 11 zaposlenih u Udruzi radi i na najtežim fizičkim poslovima. Ljubav prema ovom kraju drži ga od 1984. godine kada se kao srednjoškolac spustio s prijateljima u čamcu niz Krku, od Knina do Šibenika.

– Ovo je najbolje mjesto za život, za sat ili dva vožnje sam u Splitu, Šibeniku, Zadru ili Zagrebu. Pa u SAD-u mi dulje treba vozit se do aerodroma! – dodaje Kmetič i nastavlja poslom, a Inga Kukolj, tajnica Udruge, odaje »tajnu« kako već 11 godina funkcioniraju…

– Prvenstveno radimo na ekologiji i zaštiti okoliša, a tome poučavamo i djecu, dok nam je drugi cilj da se promoviraju ove ljepote Knina, rijeke Krke. Iako imamo odličnu suradnju s Gradom Kninom, uvijek je moguće više, pogotovo u kontaktu s brojnim državnim i lokalnim institucijama koje su pomalo usporene. Novca ima, ako ne u Hrvatskoj, onda u EU-u, recimo u Šibeniku su prije nekoliko godina osnovali tim od pet ljudi kao Ured za EU fondove koji na tome uspješno rade. Nas podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a u ovih više od deset godina smo nešto napravili – nedavno smo očistili dio rijeke Krke, izvadili smo tone i tone smeća, prvi smo uveli »knjižnicu igračaka« kao i spremnik za stare igračke, imamo odlagalište za plastične vrećice od kojih na tkalačkom stroju radimo torbice… – kaže Inga, notirajući kako u Kninu ima malo suvenirnica, kako uopće nema niti jedna turistička agencija pa je onda teško proširiti glas o ovom jedinstvenom mjestu gdje se može  za pet kuna popiti »turska« kava.

Sposobni, a ne podobni

Marija Ujaković, zadužena za financije i papirologiju Udruge, dodaje kako je Knin idealan grad za život obitelji, pod uvjetom da oboje imaju posao, kada je bila dijete kninska tvrđava je bila njeno igralište.

Danas ipak nema djece na tvrđavi, dan je priprema, no djece ima samo stotinjak metara ispod – bezbrižni u nedostatku školskih obaveza, igraju se na nogostupu i guštaju. Ne brinu ih brige odraslih, pitali smo ih i kažu kako im je u Kninu – super!

Tu rastu i idu u školu, vole svoj grad. Što je i normalno, tako valjda svako dijete razmišlja, a brige su prepustili odraslima.

Razgovarali smo sa skupinom hrvatskih branitelja, koji su »fetivi« – u Kninu su živjeli do 1990. godine te se vratili prije 20-ak godina. Sposobni, a ne podobni, misao je izrekla Inge Kukolj, a gotovo identično kazuje i društvo okupljeno  na svom uobičajenom »štekatu« u Kninu.

– Problem nije samo naš, to je problem Hrvatske, Siska, Petrinje… To su naravno posao i plaća. U proteklih desetak godina iz Knina je otišlo pet tisuća ljudi, mahom mladih. Za nas je kasno, ali naša djeca, kad završe školu i fakultete, teško se odlučuju na povratak u Knin ili ostanak ovdje jer jednostavno nema posla. Odlaze u gradove, u Njemačku ili Irsku u posljednje vrijeme. Ovdje se zapošljava po »babu i po stričevima«, ako ne pripadaš krugu na vlasti, nema posla! – o kadroviranju svoj stav imaju umirovljeni branitelji, koje ljuti činjenica da je u gradskoj upravi trenutačno zaposleno tek nekoliko, dvoje- troje, iz redova braniteljske populacije.

– Ako nisi s njima, onda ništa. Evo, Marinko je bio jedan od osnivača HDZ-a u Kninu 1989. godine, ali i on se razočarao. Ne triba nam takav HDZ – šali se ekipa s bivšom gradonačelnicom Josipom Rimac (HDZ), kažu kako bi je trebalo klonirati koliko je dobra učinila za grad.

– Istina, rješava se infrastruktura, ceste, fasade i prozori. Ali od toga se ne može živjeti cijelu godinu, ne mogu se prozori jesti. Ovdje se zapošljava po »Josipinom ključu«

Manjak posla

Inače, nemaju nikakvih problema na nekoj međunacionalnoj razini. Kažu, sa Srbima povratnicima, koji su živjeli tu pa čak i ako su bili u agresorskoj vojsci, normalno komuniciraju, nema u Kninu takvih sukoba… »Jedino određenu pomutnju mogu stvoriti vikendaši, ali naši prijatelji Srbi koji tu žive s nama cijelu godinu, kažu i oni kako jedva čekaju da vikendaši – odu. U pitanju su oni koji dolaze samo ovih mjesec i pol dana preko ljeta, odavde im je blizu more.«

No, ostaje problem posla kao tamni oblak koji je cijelo vrijeme nad Kninom. U gradu i okolici posluje jedino DIV (a kriterij zapošljavanja, pogotovo mizernih plaća ili maksimalnog korištenja bilo kakvih državnih poticaja, spominju tek usput) Tomislava Debeljaka, tvornica knaufa te još nekoliko srednjih ili malih poduzetnika. Ostalo su trgovine i kafići, iako za reći istinu, i dalje ima puno manje lokala nego u, recimo, Sinju… Nema OPG-a, poljoprivredom i stočarstvom se malo tko želi baviti iako postoji i srednja strukovna škola u Kninu, pored gimnazije.

Iako ima zadovoljnih svojim poslom, poput Ružice Popović koju smo zatekli kako s kolegicom »licka« gradske ulice, problem manjka posla u realnom sektoru je – činjenica.

– Ovaj tjedan radimo udarno. Što da vam kažem, suprug ima obrt u gradu, ja radim pola godine na javnim radovima. Imamo troje djece, živimo u Kninu već 20 godina i može se, dobro nam je – kaže Ružica.

Dogradonačelnik Željko Džepina (SDSS) također vidi egzistencijalni problem zapošljavanja kao ključ budućeg razvoja grada. A nezaposlenost je kontinuirana…

– Država izdašnije pomaže posljednje vrijeme, no sadašnja situacija vakuuma nije dobra jer su svi projekti stali. Potičemo samozapošljavanje u poljoprivredi, danas je smilje recimo aktualno, no manjak realnog sektora je velik problem. Život, ne suživot, na nacionalnoj osnovi je ono čime se ponosim, a ponosan sam i na sve ljude koji žive u Gradu Kninu. Nema nikakvih međunacionalnih ekscesa, i nije to od jučer, tome su pridonijeli svi, iz HDZ-a i SDSS-a što se tiče političkih stranaka. Također je značajno i da međudržavni odnosi između Hrvatske i Srbije ne ostavljaju traga na odnosima s našim sugrađanima druge nacionalnosti – kaže dogradonačelnik Džepina.