Sigurna sam da će koncert u Opatiji biti izvanredno iskustvo i za nas na pozornici i za publiku – Sumi Jo
Već prije svoje 30. godine mogla sam nastupati u glasovitim kućama kao što su MET, Royal Opera House i Paris Opera House. Ali ne zanima me samo klasična glazba – susrećem se s različitim glazbenim stilovima. Voljela bih nastaviti baviti se i crossover i filmskom glazbom, kao i mjuziklima za širu publiku
Vrhunac ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći zasigurno će biti koncert »The best of opera« u srijedu, 20. srpnja, kad će se na Ljetnoj pozornici u Opatiji pojaviti velika svjetska operna zvijezda, sopranistica Sumi Jo.
Ona će uz proslavljenog talijanskog baritona Lucia Galla te orkestar Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, kojim će ravnati šef-dirigent Panonske filharmonije maestro Tibor Bogányi, izvesti najpoznatije operne arije Verdija, Mozarta, Puccinija, Masseneta, Bellinija i Donizettija.
Naime, zbog nevjerojatne muzikalnosti, preciznosti i topline glasa, Sumi Jo postala je najtraženija sopranistica generacije, a javnost i struka natječu se u hvalospjevima njenih nastupa u najvažnijim opernim kućama i koncertnim dvoranama diljem svijeta. Rođena u Seoulu, u Koreji, studirala je u Italiji, a za vrijeme studija često je pjevala na koncertima u talijanskim gradovima. Diplomirala je na rimskom Konzervatoriju »Santa Cecilia« 1986. godine, a ove godine proslavlja 30 godina svojeg međunarodnog opernog debija.
Impresivna biografija
Nakon što je otpjevala Gildu u Verdijevom »Rigolettu« u Teatru Giuseppe Verdi u Trstu 1986. godine, samo godinu kasnije pojavila se na audiciji kod legendarnog Herberta von Karajana koji je čuvši je, njen glas nazvao nebeskim, »glasom odozgo«. Ne samo da je dobila ulogu u »Krabuljnom plesu« uz Placida Dominga, već se između nje i velikog Karajana stvorio poseban odnos koji je potrajao sve do njegove smrti. Bila je jedna od rijetkih osoba koja je upoznala i njegovu toplu stranu i posljednja sopranistica koju je Karajan otkrio.
Nakon te suradnje, njena međunarodna karijera doživjela je strelovit uspon, vrata najvećih opernih kuća u svijetu bila su joj otvorena. Kao koloraturni sopran postala je istinska diva najvišeg ranga. Uslijedili su nastupi na najprestižnijim svjetskim opernim pozornicama kao što su La Scala u Milanu, Metropolitan Opera u New Yorku, Royal Opera House u Londonu, Wiener Staatsoper u Beču ili Théâtre National de l’Opéra u Parizu, surađujući s glasovitim dirigentima poput Georga Soltija, Zubina Mehte, Alfreda Krausa ili Lorina Maazela.
Povratak u Hrvatsku
Osvojila je prestižne nagrade, uključujući prve nagrade na međunarodnim natjecanjima u Seoulu, Napulju, Barceloni, Pretoriji… Jednoglasno je dobila prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju u Veroni »Carlo Alberto Cappeli«, jednom od najvažnijih svjetskih natjecanja, otvorenom samo za prvonagrađene na ostalim velikim svjetskim natjecanjima. UNESCO ju je 2003. izabrao za Umjetnika za mir. Te je godine dobila i Nagradu »Puccini«. Uoči dolaska u Hrvatsku, razgovaramo sa Sumi Jo.
Kako se osjećate vezano uz koncert »The best of opera« i dolaska u Hrvatsku?
– Kao prvo, iznimno mi je zadovoljstvo ponovno posjetiti Hrvatsku. Provela sam predivne ljetne praznike u nekoliko hrvatskih mjesta, no sada ću po prvi put posjetiti Rijeku. Program koncerta sadrži različite glazbene stilove, no budući da pozornicu dijelim s Luciom Gallom, veličanstvenim talijanskim baritonom, većina skladbi su talijanske. Pridodamo li tome sjajan orkestar i zbor, sigurna sam da će to biti izvanredno iskustvo i za nas na pozornici i za publiku.
Opera i drugi stilovi
Zašto ste se između ostalih glazbenih formi opredijelili upravo za operu?
– Na mene je najviše utjecala moja majka koja je velika ljubiteljica opere. Ona me još u djetinjstvu ohrabrila i potaknula da se okušam u različitim vrstama glazbe, uključujući i tradicionalnu glazbu i druge umjetničke forme. Bila sam uspješna u različitim područjima, ali sam onda srela savjetnika koji mi je sugerirao da studiram klasično pjevanje, što se, vjerujem, pokazalo kao pravi životni izbor.
Tijekom studiranja dogodilo se da sam otišla u Italiju, o čemu sam sanjala još od ranih godina i ondje počela uspješnu karijeru u operi. Tako sam prije svoje 30. godine mogla nastupati u glasovitim kućama kao što su MET, Royal Opera House i Paris Opera House. Ali ne zanima me samo klasična glazba – kad god mi se pruži prilika, susrećem se s različitim glazbenim stilovima. Voljela bih se nastaviti baviti i crossover i filmskom glazbom, kao i mjuziklima za širu publiku.
Je li istina da ste kao dijete znali provesti i do osam sati vježbajući pjevanje?
– Istina je. U mojem slučaju, bila sam na neki način prisiljena toliko se posvećivati glazbi. Budući da sam postala vrlo uspješna izvođačica, ne mogu sumnjati da to što sam činila nije u redu. Nisam sigurna, ali možda je bilo potrebno toliko se fokusirati na glazbu. No, sigurna sam da toliko vremena provedenog u vježbanju glazbe može prouzročiti usamljenost u odrasloj dobi.
Godine 1983. odlučili ste napustiti Seoul National University kako bi studirali glazbu na Accademia di Santa Cecilia u Rimu. Zašto?
– Kad sam završila srednju školu, razmišljala sam o tome da se prijavim na Julliard Music School u New Yorku, ali sam nakon razgovora s mojim učiteljem odlučila pokušati u Italiji koja je rodno mjesto opere. Naročito je Konzervatorij »Santa Cecilia« u Rimu tijekom godina proizveo mnoge ugledne umjetnike. Uobičajenih pet godina uspjela sam završiti u dvije godine. Voljela sam studirati u Italiji.
Pažljivi Sorrentino
Pjesma »Simple Song Number 3« Davida Langa, koju ste izveli u filmu »Mladost« Paola Sorrentina, bila je nominirana za Oscara. Kakva je bila suradnja sa Sorrentinom?
– Kad sam prvi put gledala Sorrentinov film »Velika ljepota«, impresionirala me njegova svestranost u umjetnosti, glazbi, modi i filozofiji. Taj mi je film još umjetničkiji od filmova mojih najdražih redatelja – Fellinija i Antonionija. Sorrentino uvijek pokušava pokazati svoj ukus u životu i boje kulture. Kad smo snimali »Mladost«, pridavao je pažnju svakom detalju, kao što su šminka i kostim. Bio je jako pažljiv da meni ne bi bilo neugodno, što je prilično impresivno.
Bili ste pozvani na ceremoniju dodjele Oscara, ali niste pozvani da otpjevate nominiranu pjesmu. Zajedno s Davidom Langom izrazili ste razočaranje takvom odlukom, neizravno se referirajući na kontroverzu oko manjka rasne raznolikosti u dodjeli Oscara. Što danas o tome mislite?
– Baš kao i drugi komercijalni televizijski programi, dodjela Oscara pokazala je isti takav obrazac. Izgleda da su mnogi koji su tamo bili prihvatili takvu situaciju. Donekle se mogu složiti s time da je šestominutna klasična kompozicija »Simple Song #3« neprikladna za takvu vrstu komercijalnog programa. Možda je prikladnija za klasičan televizijski program u Europi.
Također ste poznati kao borac za prava životinja. Što vam znače životinje?
– Strogo govoreći, ljudska su bića dio globalnog životinjskog društva. Posljedica ljudskog egoističnog uma i financijskog utjecaja su životinje koje pate i koje su napuštene. To je potrebno zaustaviti. Osobno više volim pse od ostalih životinja. Psi su oko čovjeka već dugo vremena, a to što su čovjekov najbolji prijatelj pridonijelo je njihovoj odanosti društvu.