Kako je zaživjela Papina reforma? Broj parnica za raskid crkvenog braka porastao za 60 posto

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Lani je na Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci bilo doneseno 25 presuda, od kojih 24 pozitivne, a tek jedna negativna. Nakon isteka žalbenih rokova, one pozitivne postale su i izvršne. U tri mjeseca ove godine već je izrečeno novih 13 presuda, uglavnom u prilog ništavnosti ženidbe

Kada je papa Franjo krajem 2015. godine reformirao postupak za utvrđivanje eventualne ništavnosti ženidbe poručio je da »briga za spasenje duša« »ostaje – danas kao i jučer – najviša svrha svih institucija, zakona i prava«, da »ljubav i milosrđe stoga zahtijevaju da Crkva kao majka bude bliska svojoj djeci koja se osjećaju izdvojenom«.

Papa je tom reformom u kanonsko pravo uveo kraći postupak za eventualnu ništavnost ženidbe u slučajevima u kojima je ona »potkrijepljena osobito jasnim argumentima«, koji traje nekoliko mjeseci, i u tim postupcima istaknuo ulogu mjesnog biskupa kao suca. Isto tako, reforma je ubrzala i one redovite postupke definirajući da u sudskim postupcima utvrđivanja ništavnosti ženidbe više ne trebaju dvije jednake presude o ništavnosti, na dva ili čak tri sudska stupnja. To znači da je presuda o ništavnosti ženidbe već na prvom stupnju izvršna, izuzev u slučaju žalbe prizivnom sudu, a jednako tako znači i manje sudske troškove. Naravno, prizivnom sudu su i dalje moguće žalbe na prvostupanjske, pa i eventualne drugostupanjske presude, kako one pozitivne, tako i negativne.

Kraći postupci rijetkost

Na Interdijecezanskom ženidbenom sudu prvoga stupnja u Rijeci, koji je mjerodavan za sve četiri biskupije Riječke metropolije, od prosinca 2015. godine, tj. od kada su novi kanonski propisi stupili na snagu, nije do sada proveden ni jedan kraći postupak za ništavnost ženidbe.

Mr. Emil Svažić podsjeća da je crkvena ženidba, ako je valjano sklopljena, apsolutno nerazrješiva ako su zadovoljena dva uvjeta: ako je sklopljena između dvije krštene osobe i ako je potom konzumirana, odnosno izvršena bračnim činom. Kaže da takvu ženidbu, ako propadne, ne može razriješiti nikakva ljudska vlast, ali ju je moguće proglasiti ništavnom ako se sudskim putem dokaže da zbog nekog razloga nije valjano sklopljena. A razlozi za ništavnost ili nevaljanost ženidbe ostaju isti kao i prije reforme pape Franje. Neki od njih su: »nepostojanje vjere koje može proizvesti hinjenu privolu ili zabludu koja određuje volju, kratkoća bračnog suživota, pobačaj učinjen radi sprječavanja rađanja potomstva, ustrajno održavanje izvanbračne veze u vrijeme ili neposredno nakon vjenčanja, zlonamjerno tajenje neplodnosti ili teške zarazne bolesti ili postojanja djece rođene iz prethodne veze ili zatvorske kazne, razlog sklapanja ženidbe koji je potpuno stran bračnome životu ili ženidba sklopljena zbog nepredviđene trudnoće, fizičko nasilje radi iznude privole, nesposobnost služiti se razumom dokazana medicinskom dokumentacijom, itd.«– Također, u Crkvi ženidbu mogu sklopiti katolička i nekrštena osoba. Riječ je o kanonski valjanoj, ali ne i sakramentalnoj ženidbi, za koju je potrebno krštenje obiju stranaka. Nadalje, moguće je i da jedna crkvena ženidba zbog nekog razloga ne bude konzumirana. U oba navedena slučaja nisu ispunjeni uvjeti za jednu apsolutno nerazrješivu ženidbu. Stoga je takve ženidbe iznimno moguće razriješiti interventom vrhovne crkvene vlasti i to zbog dobra vjere jedne od stranaka. Naš sud je zadnjih nekoliko godina sudjelovao u pripremi desetak takvih slučajeva za njihovo konačno rješenje na najvišoj crkvenoj razini – tumači mr. Svažić.

– Tome je tako zato što ni za jedan slučaj nije odmah zaključeno da je ništavnost ženidbe potkrijepljena »svjedočanstvima ili ispravama koje jasno ukazuju na ništavnost«, te nije bilo potpune suglasnosti supružnika oko pokretanja parnice, kao i motiva i uzroka ništavnosti, što su dva temeljna uvjeta da bi se mogla započeti parnica po kraćem postupku. Nedostajalo je uvijek nešto od potrebnih uvjeta, pa se u takve kraće postupke nije ni moglo krenuti. Međutim, ni na ostalim sudovima u Hrvatskoj nije bilo bitno drugačije. Tek su dva naša suda imala po nekoliko takvih postupaka, a primjerice jedna Milanska nadbiskupija, koja je poput cijele Hrvatske, do sada je imala samo četiri takva slučaja. Dakle, takve parnice nisu česte, jer je potrebne uvjete u praksi teško zadovoljiti. Uz to, naglasak u svim parnicama treba biti na istini i pravdi, a ne toliko na brzini pod svaku cijenu. Temeljno je da se u razumnom roku dođe do pravorijeka o tome je li jedna ženidba valjano sklopljena ili nije – objašnjava crkveni pravnik mons. mr. Emil Svažić, sudski vikar na Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci.

Zato su na riječkom Interdijecezanskom sudu i nakon 2015. godine u redoviti postupak upućeni svi prispjeli slučajevi. A sažeto, ženidbu se proglašava ništavnom »zbog nevaljane ženidbene privole (što je u praksi najčešći razlog); zbog nevaljane kanonske forme (za kanonsku formu traži se ovlašteni predstavnik Crkve i dva svjedoka) ili zbog pravne nesposobnosti stranaka radi neke ženidbene zapreke«. Uglavnom, od kada je Papa reformirao postupak za ništavnost ženidbe do konca 2017. godine na Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci bilo je svake godine po 20 posto više pokrenutih parnica, a tijekom 2018. je broj parnica povećan za čak 60 posto.

Nema zaostataka

– Lani je na ovom sudu bilo doneseno 25 presuda, od kojih 24 pozitivne, a tek jedna negativna. Nakon isteka žalbenih rokova, one pozitivne postale su i izvršne. A u tri mjeseca ove godine već je izrečeno novih 13 presuda, uglavnom u prilog ništavnosti ženidbe. Tako visok postotak pozitivno riješenih parnica plod je kvalitetne pripreme, nakon koje samo izgledni slučajevi ulaze u postupak, kaže mr. Svažić.

Na riječkom crkvenom sudu svi predmeti započinju pretprocesnom istragom, koja traje nekoliko mjeseci, dok sam proces – od prihvaćanja tužbe do presude – u tzv. redovitom postupku traje oko godine dana. Pretprocesna faza je besplatna, a ako dođe do pokretanja parnice sudski su troškovi 2.000 kuna.– U odnosu na vrijeme prije reforme parnice sada traju od pola do godine dana kraće. Ne možemo govoriti o sporosti ako redoviti postupak traje oko godinu dana, a onaj kraći tri do četiri mjeseca. Lani je u pretprocesnoj istrazi – tijekom koje se utvrđuje ima li pravnog temelja za pokretanje parnice – bilo 58 predmeta. Od toga ih je 40 pokrenuto, a neki su već i završili. Dakle, oko dvije trećine onih koji se jave, parnicu i pokrenu. Župnici bi trebali biti prvi kojima će se vjernici s tim problemima obratiti, jer župnik će ih savjetovati i dalje uputiti, ali im i pomoći oko potrebnih dokumenata.

Potom se uključuje tajništvo suda sa svim potrebnim informacijama, a zadnju riječ imaju naši crkveni odvjetnici. Ako se u toj pretprocesnoj istrazi uvidi da nema temelja ništavnosti ženidbe, strankama se savjetuje da ne podnose tužbu, i nepotrebno ne troše novac i vrijeme, premda su one uvijek slobodne postupiti i drugačije. Mislim da zadnjih godina više ljudi pokreće ove parnice zato što su bolje informirani, a tu je i sve veći broj riješenih parnica za koje su čuli, pa su ohrabreni da se i sami jave. Interdijecezanski sud u Rijeci je sada puno bolje ekipiran i zasad nemamo zaostataka, tj. tužbi na čekanju. Nemamo još alarmantno stanje, ali do kraja ove godine trebalo bi riješiti gotovo dvostruko više parnica nego prošle godine, kaže mr. Svažić.