Izgradnja bazena i njegova cijena ovisi uglavnom o modelu i opremi. Najpopularniji – betonski bazen može koštati od minimalno 500 eura/m2, a najjeftinija varijanta je montažni bazen
Bazen je oduvijek bio točka na i luksuzne kuće, a posebno one za iznajmljivanje. Zadnjih godina država financira izgradnju bazena za potrebe turizma, pa je od 2013. do 2015. godine sufinancirano oko 450 projekata izgradnje »turističkih« bazena s nešto manje od 19 milijuna kuna. Najviši iznos potpore iznosio je 40.000 kuna, a na natječaj su se mogli javiti svi koji su željeli izgraditi i opremiti isključivo novi bazen minimalne vodene tlocrtne površine 30 kvadrata za vanjske bazene, odnosno minimalno 20 kvadrata za unutarnje bazene.
Izgradnja bazena i njegova cijena ovisi uglavnom o modelu i opremi. Najpopularniji – betonski bazen može koštati od minimalno 500 eura/m2 pa na više, što ovisi o njegovoj opremi i završnoj obradi. Na betonskim bazenima završna obloga može biti od PVC folije, staklokeramičkog mozaika, pločica ili može biti samo premazan bojom. Montažni bazen je u pravilu najjeftijiji, ali i najneatraktivniji.
Bazen nije samo ofarbana betonska rupa, već ima mnogo opreme koja ga i čini bazenom. U tu opremu spada filter s multi-ventilom, pumpa cirkulacije, mlaznice, podni ispust, skimer kod takvih modela, cjevovod s ventilima i elektroinstalacija. Voda iz bazena ulazi kroz skimer ili se prelijeva preko ruba (kod preljevnih bazena), dolazi do pumpe koja je tlači kroz filter i mlaznicama vraća opet u bazen.
Poslije filtracije, a prije povrata u bazen voda se može zagrijavati i dezinficirati što spada u dodatnu opremu. Dodatna oprema je i rasvjeta, manje ili više atraktivna, hidromasaža, uređaji za protustrujno plivanje te brojni drugi efekti. Treba misliti i na zaštitne prekrivače i na sve atraktivnije robote za čišćenje bazena.
Poliesterski i montažni bazeni
Sve popularniji poliesterski bazeni te keramički koji su u principu isti kao poliesterski, samo imaju još jedan »keramički« sloj, vrlo su kvalitetni, a u nekim stvarima bolji su i od tradicionalnih betonskih. Za takve bazene najmanje se vremena gubi za održavanje jer se prljavština na njegovim stijenkama najteže hvata i najlakše skida. Takvi bazeni su i najbrže gotovi i to svega za par dana, ako nemate posebnih zahtjeva što se tiče dimenzija. Oni su ograničenih dimenzija, u pravilu do 4 metra širine i do 1,5 metra dubine. Već spomenuti montažni bazeni su u pravilu jeftini i najmanje kvalitetnima, ali neki imaju garanciju i do 30 godina i vrlo su fleksibilni, pošto su u dijelovima. Njih je moguće napraviti i na teško dostupnim mjestima, gdje drugi ne dolaze u obzir, pa su mnogima jedini izbor.
Betonski bazeni su najatraktivniji je imaju mogućnost neograničenih oblika i dimenzija te brojne mogućnosti završne obrade. Od onih jeftinijih s bojom, preko PVC folije do najskupljih s keramikom i atraktivnim mozaicima, granica je samo prostor i novac. No oni su u isto vrijeme i vrlo zahtjevni za održavanje. Veliki im je nedostatak dugo vrijeme gradnje, a dobra strana da kada se jednom izgrade traju vječno. Različiti su načini gradnje, a koriste se sve više i inovativne metode. Jedan od novih metoda je slaganje blokova u koje se lijeva beton. Tako se dobije klasičan betonski bazen, ali s odličnom izolacijom. Njegova izgradnja je brža, a naročito kada je riječ o nepravilnim oblicima.
Bazen je u pravilu lako izgraditi, ali ga zatim teškom mukom treba održavati. Nečista voda u bazenu može ugroziti zdravlje. Najlakše održavanje je kada male dozirne pumpe ubrizgavaju kemikalije – klor za dezinfekciju i kiselinu za korekciju pH vrijednosti vode. Ipak kemikalije, pa i klor, štetne su za ljude i za okoliš, nastoji ih se zamijeniti nečim drugim. Zbog toga se sve više koristi ozon, UV lampe, ionizacija bakra i srebra i razne druge kombinacije. Ipak treba reći da osim klora ništa nije apsolutno sigurno pa je zato kloriranje još uvijek jedini službeno propisani način i svi javni bazeni ga se moraju pridržavati.
Ljetni prekrivači za bazen trebaju spriječiti da lišće i drugo smeće upada u bazen, te da se smanji ishlapljivanje vode. Oni mogu smanjiti hlađenje vode noću i brže zagrijavanje danju. Zimski prekrivači trebaju biti od čvrstog materijala jer čuvaju bazen preko zime i ne skidaju se dok ne zatopli. Ako je u bazenu voda spriječiti će pojavu algi, a ako nije, čuvat će površinu bazena. Tu je pitanje sigurnosti, posebno djece, da ne upadnu u bazen, odnosno rupu.
Ako namjeravate koristiti bazen u kasno proljeće i jesen kad sunce neće moći samo zagrijati vodu na temperaturu ugodnu za kupanje svakako morate instalirati nekakvo grijanje vode. Električni grijači su relativno jeftini i jednostavni za ugradnju, no troše dosta struje. Toplinske pumpe su skuplje pri nabavi, ali će kroz par godina vratiti uloženo. Tu je nezaobilazno solarno grijanje te kombinacije svih ovih nabrojanih, a ako već imate centralno u kući i ima kapaciteta, moguće je sve spojiti u jedan sustav.
Preporučljivo potpuno isprazniti bazen od vode zimi, posebno ako imate PVC oblogu kako se ne bi našla direktno izložena hladnoći, UV zrakama i prljavštini ukoliko nema zimskog prekrivača. Zaštita PVC obloge je bitna da bi se spriječilo prijevremeno starenje što nije pokriveno garancijom.
Cijelog zimskog perioda razina vode mora biti održavana na optimalnoj razini koja iznosi minimalno polovicu do maksimalno dvije trećine visine otvora skimera. Aktivno prezimljavanje se sastoji u puštanju sistema filtracije u smanjenom pogonu tijekom čitave zime. Bazen treba biti prekriven zimskim prekrivačem, a poklopci od skimera i nivelatora vode prekriveni pločama stiropora debljine 5 cm. Za temperature niže od – 3°C, potrebno je uključiti pumpu da radi 24 sata i usmjeriti mlaznice prema površini vode kako bi se mreškanjem vode spriječilo stvaranje leda.
