Najmanje vremena provedem za svojim računalom. Volim biti u pokretu i sada se teško mogu zamisliti samo u uredu. Volim jedriti, voziti bicikl i čitati, a zbog moje 2-godišnje kćeri u zadnje vrijeme to su najčešće knjige za djecu
Prije nekoliko godina u intervjuu za naš list rekli ste da uvijek ljetujete na Krku. Jeli to još uvijek tako?
– Svake godine smo tamo. Ljetujemo u Pinezićima, gdje uživamo u miru, bistrom moru i druženju s prijateljima. Često se skupi naše veliko društvo s otoka i iz Rijeke, odakle je i moja vjenčana kuma Sanja.
– Uvijek je teško i stresno mijenjati posao. Ali, odluku mi je uvelike olakšala činjenica da dolazim raditi s velikim profesionalcima i biti dio najrelevantnije informativne emisije u zemlji.
Pretpostavljam da ste na Al Jazeeri imali dobre uvjete rada, no kako je bilo raditi za kuću koja se u Hrvatskoj baš i ne gleda?
– Bilo je to lijepih pet godina. Rado ću se uvijek sjetiti svog angažmana na Al Jazeeri Balkans. Uvijek radim s istom predanošću i žarom, gledalo me petero ili 500.000 ljudi. No, jasno je da je za svakog novinara važno da njegov rad ima potvrdu i reakcije, te da mijenja na bolje politiku i društvo. I čim sam osjetila da je došlo vrijeme za nove izazove, odluku sam donijela vrlo brzo.
Ljubav prema politici
Sada ste u drugačijoj situaciji. Postali ste dio tima najgledanijeg informativnog programa u zemlji. Jeste li imali tremu kada ste radili prvo javljanje uživo za Novu TV?
– Prvo javljanje uživo za Dnevnik sam imala već prvog radnog dana na Novoj TV. Iskreno, iako sam ih odradila vjerojatno više tisuća u karijeri, imala sam laganu tremu. Bili su to neki ugodni leptirići u trbuhu. Sjajna je stvar što se oko svega, priloga i javljanja uživo uvijek mogu konzultirati s kolegama novinarima i urednicima.
Možete li vjerovati da je prošlo već petnaest godina od vaših prvih novinarskih početaka?
– Pa to baš puno zvuči. Počela sam raditi već na prvoj godini faksa. Te su godine uz studiranje, prohujale jako brzo. Ali sam se odmah i potpuno zaljubila u novinarstvo, a ta ljubav i danas traje. Godine brzo lete, kad radite nešto što volite i u čemu uživate.
Diplomirali ste na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te završili Akademiju za politički razvoj, a profilirali ste se u izvještavanju i praćenju ponajviše političkih događanja. Otkud toliko zanimanje za politiku?
– U Hrvatskoj se puno ljudi bavi politikom, a politika se možda i previše bavi svima nama. Mlada smo demokracija i mislim da su politički događaji u zemlji izazov za svakog novinara. Posebno zanimljiva je trenutna politička situacija, s tehnokratskim premijerom i vladom, čiji start pokazuje da bi mogla imati puno problema. Kakva je vaša suradnja s političarima?
– Pokušavam zadržati distancu jer mi političari nisu prijatelji. Nemam među njima ni neprijatelja. Trudim se da naš odnos bude profesionalan i korektan. Ponekad se naljute, kad inzistiram na odgovorima, ali vrlo brzo shvate da svi radimo svoj posao.
Pamtite li neko izrazito neugodno iskustvo?
– Posebno neugodno ne. Bilo je nekih manje ugodnih iskustava. Primjerice, kad neki političari ili njihovi medijski savjetnici pokušaju utjecati na moje priloge ili javljanja uživo. Međutim, vrlo brzo shvate da je to nemoguće jer radim samo za gledatelje. Znaju se naljutiti, ali i to brzo prođe jer na kraju shvate da oni trebaju nas, a ne mi njih.
Volim biti u pokretu
Biste li voljeli da se vaša karijera razvijala u nekom drugom smjeru, odnosno da ste se specijalizirali za neki drugi sektor?
– Uživam u svom poslu i svom sektoru. Tako da ga ne bih mijenjala dok god me veseli to što radim.
Većinu novinarske karijere radite kao reporterka. U čemu je za vas ljepota reporterskog posla?
– To što ste jedan dan na jednom, a drugi na nekom drugom mjestu. Najmanje vremena provedem za svojim računalom. Volim biti u pokretu i sada se teško mogu zamisliti samo u uredu.Jeste li ikad poželjeli voditi neku informativnu emisiju?
– Nisam. Za sada mi odgovara ovaj ritam. Vjerujem da studio ima svoje draži, ali reporterski posao me još veseli.Mislite li da ste nakon toliko godina rada na televiziji možda spremni za politički talk show?
– Mislim da za to treba puno iskustva i utakmica u nogama. Vidim se još na terenu, a jednog dana – zašto ne. Što bi radili da niste postali novinarka? Koji su još vaši interesi?– Bila bih znanstvenica i radila na otkrivanju lijeka za neizlječive bolesti. Volim jedriti, voziti bicikl i čitati. Trenutno se moja literatura svodi više na Crvenkapicu, Pepeljugu i Ježevu kućicu jer imam dvogodišnju kćer. Ali, pronađem vremena i za sebe i ozbiljnije štivo.
Koliko uopće imate slobodnog vremena? Kako ga ispunjavate?
– Imam ga dovoljno. Ovaj posao je jako intenzivan, ali se ipak u redakciji pazi da se ljudi i odmore. Provodim ga uglavnom s obitelji i prijateljima.
