Željko Bistrović ispod, kako tvrdi, unikatnih oslika / Snimio Silvano JEŽINA
Oni koji se bave ikonografijom počinju s referentnom literaturom, a to su višetomni njemački ikonografski priručnik »Leksikon der christliche Ikonographie« zatim leksikoni srednjovjekovne umjetnosti, kao što je »Enciclopedia medievale« ili »Reallexikon zur Deutschen Kunstgeschichte«. Među najvažnijim ustanovama koje se bave ikonologijom je Warburg institut, čiji je ikonografski pojmovnik dostupan na internetu. U navedenim izvorima nalaze se i popisi temeljne literature. Ni u jednom od tih izvora nisam pronašao ništa slično, osim spomenutih paralela
Prije više od pola stoljeća na svodu gotičke kapele sv. Trojstva, u sklopu dominikanskog samostana i crkve sv. Jeronima u Rijeci, koji su povijesno bili augustinski, otkriveni su ostaci zidnih slika o kojima se donedavno nije znalo gotovo ništa.
Na temelju ornamenata vidljivih u nekoliko fragmenata, slike su bile datirane u 16. stoljeće i potom zaboravljene, da bi nedavna istraživanja utvrdila da je riječ o mnogo starijem osliku koji prekriva cijeli svod kapele, a sadrži sažeti prikaz kozmološke slike svijeta, jedinstven u svjetskim razmjerima.
Do tog senzacionalnog otkrića došao je viši konzervator Željo Bistrović iz Konzervatorskog odjela Rijeka, koji je utvrdio da u zidnom slikarstvu nema primjera poput ovoga, o čemu je izvijestio Novi list.
Kapela sv. Trojstva izgrađena je 1450., a Bistrović u to vrijeme smješta i nastanak fresaka. Što ih čini tako jedinstvenima i kako je utvrdio da je riječ o svjetskom unikumu objasnio nam je u razgovoru.
Fragmenti fresaka na svodu kapele sv. Trojstva otkriveni su još 1952. godine. Zbog čega je tako dugo vremena, čak 65 godina, trebalo proći do istražnih radova koji su pokazali da freske prekrivaju cijeli svod kapele i kako ste utvrdili da je riječ o njezinom izvornom, gotičkom osliku?
– Ostaci zidnih slika otkriveni su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća prilikom obnove samostana nakon dolaska dominikanaca u Rijeku 1951. godine. Nisam upoznat s razlozima zbog kojih se ranije nije pristupilo opsežnijem istraživanju, ali sam u otkrivenom fragmentu uočio ostatak ornamenta oblakaste bordure tipičan za razdoblje 15. stoljeća koji je nagoviještao da se radi o starijem osliku.
Još i prije restauracije taj je detalj upućivao na dataciju oko 1450. godine pa sam restauratorici Marini Fernežir predložio da krenemo u istražne radove. Sve dok ona i njezini suradnici nisu pristupili sondiranju svoda, bilo je nepoznato u kojem je opsegu oslik sačuvan.
Kad se 2016. utvrdilo da je riječ o cjelokupnoj površini svoda, zatražena su i sredstva za njegovu restauraciju, a radove su zajednički financirali Ministarstvo kulture i Hrvatska dominikanska provincija.
Tek nakon uklanjanja kasnijih slojeva žbuka i naliča moglo se zidne slike i preciznije stilski odrediti. Ispod žbuke koja je nositelj gotičkih zidnih slika otkriven je još jedan stariji tehnološki sloj žbuke. Ne znamo je li ona izvedena kao prihvatna podloga ili je najprije dovršena arhitektura, pa se malo kasnije krenulo s oslikavanjem, ali slike su sigurno nastale neposredno nakon izgradnje kapele.
Osim oblakastog ornamenta koji stilski pripada gotici, dokaz tome je i ikonografske prirode, jer skulpturalna dekoracija zaglavnog kamena u svetišnom dijelu svoda, na kojem se nalazi glava Krista, jasno korespondira sa scenama na zidnim slikama. Naime iz tog skulpturalnog prikaza, koji je dio arhitekture nastale prije oslika, pružaju se naslikane zrake svjetlosti koje prodiru u susjedne scene i objedinjuju ih. Očito se radi o konceptu osmišljenom u vrijeme izgradnje kapele.
Svjetski unikum
Prema Vašim saznanjima, ovo djelo je svjetski unikum, ikonografski jedinstveni primjer zidnog slikarstva u svijetu. Zvuči upravo nevjerojatno da u središtu Rijeke već pet i pol stoljeća imamo skrivenu takvu senzaciju! Što ovaj oslik zapravo predstavlja i što ga čini tako jedinstvenim?
– Unutar četrnaest polja križnorebrastog svoda nalazi se petnaest figuralnih prikaza. U središnjim poljima svetišnog dijela svoda smješteni su antropomorfni prikazi Sunca i Mjeseca. Oni simboliziraju protočnost vremena, a proizlaze iz atributa koje u rukama drži Annus, lik starca koji se u ranom kršćanstvu javlja kao personifikacija godine.
Ovi simboli vuku porijeklo iz grčke mitologije u kojoj je Helios bog Sunca, a njegova sestra Selena božica Mjeseca. Helios je prikazivan kao mladić sa sunčevom aureolom koji u svojoj kočiji krstari nebom od istoka prema zapadu, gdje bi ga bi ga u sumrak dočekivala Selena i otpjevala mu uspavanku. U ranom srednjem vijeku Annus je kršćanska transformacija Heliosa, no krajem srednjeg vijeka u potpunosti se odbacuje ova figura pa ostaju samo Sunce i Mjesec kakve vidimo i na svodu riječke kapele.
U susjednim poljima nalaze se unutar četiri medaljona gole ljudske prilike koje jašu različite životinje: vepra, orla, zmaja i ribu. One predstavljaju personifikacije četiriju elemenata – zemlje, zraka, vatre i vode – što potvrđuju i latinski natpisi na svicima u njihovim rukama. Učenje o četirima elementima kao počelu svega materijalnog svijeta potječe od antičkih filozofa, no prihvaća ga i srednji vijek koji ga kristijanizira. U našem primjeru glava Krista u zaglavnom kamenu povezuje ove prikaze sa zoomorfnim simbolima četiriju evanđelista u susjednim poljima. Osim toga na svodu nalazimo i medaljone s prikazima četiriju proroka, od kojih je zasad prepoznat Izaija.
Ovakav topološki sustav, kome su u središtu simboli vremena, a oko njih personifikacije četiriju elemenata izuzetno je rijedak, a zasad i jedini poznat u mediju zidnog slikarstva. Jedinu paralelu mu možemo pronaći u vitraju prozorske rozete katedrale u Lausanni, u čijem se središtu također nalazi personifikacija godine s atributima Sunca i Mjeseca, okružena personifikacijama četiriju elemenata, ali su oni drukčije prikazani – u obličju ženske figure i različitih životinja koje sišu mlijeko iz njezinih prsa. Primjer iz Lausanne je i složeniji pa u njemu nalazimo i druge prikaze, kao što su planeti, zodijački znakovi, četiri godišnja doba itd.
Osim ovog topološkog sustava, ekskluzivnost riječkog oslika izvire i iz načina prikaza elemenata?
– Ikonografski je vrlo rijedak način prikazivanja četiriju elemenata u ljudskim obličjima koja jašu životinje. Temeljni članak o toj temi objavila je austrijska povjesničarka umjetnosti Renate Trnek, koja opisujući minijaturu rukopisa iz početka 13. st. pohranjenog u Bečkoj nacionalnoj knjižnici navodi sveukupno tri primjera u kojima se nalaze sva četiri ovako prikazana elementa, ali opet ni jedan u zidnom slikarstvu.
Uz to, riječki se primjer razlikuje od ostalih i po životinjama koje se jašu u ovim prikazima. Samo je u Rijeci za simbol vatre upotrijebljen zmaj, dok se u ostalim primjerima radi o salamanderu.
Malobrojni prikazi
Kako ste ustanovili da se radi o svjetskom unikumu?
– Oni koji se bave ikonografijom počinju s referentnom literaturom, a to su višetomni njemački ikonografski priručnik »Leksikon der christliche Ikonographie« zatim leksikoni srednjovjekovne umjetnosti, kao što je »Enciclopedia medievale« ili »Reallexikon zur Deutschen Kunstgeschichte«. Među najvažnijim ustanovama koje se bave ikonologijom je Warburg institut, čiji je ikonografski pojmovnik dostupan na internetu. U navedenim izvorima nalaze se i popisi temeljne literature. Ni u jednom od tih izvora nisam pronašao primjer usporediv s oslikom svoda kapele sv. Trojstva, osim paralela koje sam naveo.
Zbog čega su takvi prikazi toliko malobrojni?
– Malobrojnost ovih prikaza uzrokovana je reformatorskim i protureformatorskim djelovanjima. Neke od srednjovjekovnih tema postaju nepoćudne te se uklanjaju. Pa i u bivšem augustinskom samostanu ove zidne slike preličene su najvjerojatnije polovinom 18. stoljeća. Zbog toga su mnoge teme srednjovjekovne umjetnosti tek fragmentarno sačuvane. No srednji je vijek učestalo prikazivao četiri elementa te njihova svojstva i odnose u obliku apstraktnih dijagrama, tzv. rota, koji su se ustalili od enicklopedijskog djela Izidora Seviljskog. Ovakvi su primjeri u srednjovjekovnim rukopisima mnogobrojni. Zanimljivo je da srednji vijek, koji često podcjenjujemo, prvi uvodi dijagramatski način predočavanja u europskoj povijesti ideja.
Znate li možda koja radionica ili majstor stoje iza ove izvedbe?
– Stilski se ova radionica može povezati sa salzburškim ili regenzburškim slikarstvom prve polovice 15. stoljeća. No za iscrpniju stilsku analizu i potragu za likovnim paralelama potrebno je posjetiti neku od specijaliziranih knjižnica u Beču ili Münchenu te se podrobnije posvetiti istraživanju. Sigurno je da se ne radi o nekoj lokalnoj slikarskoj radionici, već je riječ o kvalitetnom uvozu, kao i u slučaju nadgrobne ploče Martina Raunachera i njegove žene Margarete, koji su kapelu sv. Trojstva dali podići kao svoj mauzolej. Moram istaknuti da je ova nadgrobna ploča ne samo umjetnina vrhunske klesarske izvedbe, već i heraldički posebna. Osim što Martin jednakovrijedno koristi dva obiteljska grba, na njemu se nalaze i dvije ogrlice od kojih jedna pripada redu sv. Antona, utemeljenom početkom 15. st. u Vojodstvu Cleve, u samom susjedstvu grada Achena.
Oštećene freske
Kapelu sv. Trojstva, danas sakristiju crkve sv. Jeronima, resi i osamnaest grbova, od čega dvanaest obitelji Raunacher. Što znamo o toj obitelji?
Druga kćer, za koju znamo da se zvala Salome, bila je udana za Lorenza Khuenberga, koji je upravljao dvorcem Grünburg u ime Katarine rođ. Gara, žene goričkog grofa Henrika VI. Iz obitelji Khuenberg potječe niz visokih crkvenih dostojanstvenika među kojima ima i salzburških nadbiskupa. Vidimo da se radi o visokim slojevima društva Svetog Rimskog Carstva, kojemu tada pripada i Rijeka.
U kakvom su stanju freske, što je dosad učinjeno i kakav posao tek predstoji restauratorima da bismo ih vidjeli u punome sjaju?
– Zidne slike su dosta oštećene sitnim natučenjima koja su nastala da bi se lakše prihvatila kasnija žbuka. Usto se i pigment osipa. Prva faza restauratorskog zahvata obuhvaćala je uklanjanje kasnijih slojeva žbuke i naliča te preventivnu konsolidaciju žbuke koja nosi zidnu sliku, kao što su opšivanja žbuke i injektiranje slojeva koji su se odvojili od podloge. Trenutno je u toku druga faza restauratorskog zahvata, koja obuhvaća fino dočišćavanje zidnih slika i konsolidaciju pigmenata. Potrebno je još zapuniti sva otučenja vapnenom žbukom te izvesti retuš koji će biti iznimno zahtjevan.
Možete li nam pokušati dočarati kako će svod kapele izgledati nakon restauracije?
– Da bi čitatelji mogli sebi dočarati kako bi zidne slike mogle izgledati nakon retuša, upućujem ih da posjete župnu crkvu sv. Jurja u Lovranu, u čijem je svetištu također u tijeku restauracija gotičkih zidnih slika. Taj zahvat vodi restauratorica Hrvatskog restauratorskog zavoda Kristina Krulić.
Retuš će povećati čitljivost prikaza. Boje će biti intenzivnije nego što su trenutno. Vratit će se izvorni kromatski odnosi na slici, tako da će boje rebara biti crvene, a pozadina zelenkasto-plavkasta.
Znate li koliko bi cijeli zahvat mogao koštati i koliko će trajati?
– Sredstva za restauraciju planirana su prije početka radova troškovnikom koji je izrađen na osnovu površine pretpostavljenog zidnog oslika od 127 četvornih metara. Za drugu i treću fazu restauracije troškovnik je predvidio 402 tisuće kuna. Međutim tijekom radova na skidanju i preventivnoj konsolidaciji utvrdilo se da će biti potrebna nešto veća sredstva od planiranih. Precizan troškovnik izradit će se do polovine siječnja iduće godine nakon što se definitivno utvrdi način na koji će se izvesti retuš. Ukoliko financiranje bude u cjelokupnom iznosu zatraženih sredstava nema zapreke da se u kontinuiranom radu ne dovrši restauracija u roku od dvije do maksimalno tri godine.
Na nedavnoj prezentaciji oslika u kapeli sv. Trojstva skrenuli ste pažnju da je i na vanjskom zidu kapele Bezgrešnog začeća otkrivena freska koju prati natpis s najstarijim spomenom grada Rijeke na talijanskom jeziku. Što nam možete kazati o tome?
Bratovština plemenitih
– S lijeve strane ulaza u kapelu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije nalazi se fragmentarno sačuvana zidna slika na kojoj se nalazi Raspeće s četvero likova. S lijeve strane Raspeća nalaze se stojeći likovi Bogorodice i sv. Ivana, dok u klečećem liku prema dugoj raspuštenoj kosi prepoznajemo Mariju Magdalenu. S desne strane nalazi se klečeći lik u habitu, kojeg prepoznajemo po crvenom kardinalskom šeširu kao sv. Jeronima. Ove zidne slike nastale su oko 1485. kad se gradi i kapela, a stilski se mogu povezati s kastavskim slikarskim radionicama zbog karakterističnog oblikovanja oštro lomljenih nabora haljina. Ispod opisane scene nalazi se natpisno polje u kojem su čitljive zadnje dvije riječi: »(…) de Fiume«. Vjerojatno se one odnose na porijeklo naručitelja, tj. tadašnjeg priora augustinskog samostana. Nažalost ostalo je premalo teksta za iscrpnije čitanje. U svakom slučaju i ovako fragmentaran, taj je natpis važan, jer je najstariji na kojem je zabilježena talijanska inačica imena našeg grada.
Kapelu Bezgrešnog začeća dali su podići riječki kapetan Gašpar Rauber i njegova supruga Katarina, ali uz nju je vezano i djelovanje Bratovštine plemenitih, koja je imala sjedište u augustinskom samostanu. Što znamo o njima?
– Bratovština plemenitih osnovana je krajem 16. stoljeća, a okupljala je plemiće, uglavnom strance, koji u Rijeku dolaze trgovati i razvijati svoje poslove. U drugoj polovici 17. stoljeća na korištenje su dobili kapelu Bezgrešnog začeća, koju su dogradili i velikim lukovima povezali s još dvjema bočnim kapelama, koje u tom zahvatu dobivaju i galerije, a početkom 18. stoljeća podižu i monumentalni oltar od raznobojnog mramora s brojnim skulpturama.
Kapelu su koristili kao molitveni prostor, a zanimljivo je da su bili flagelanti, oni koji se bičuju u znak pokore. Jedan od utemeljitelja bratovštine bio je Anton Zanchi, trgovac i zakupnik riječke mitnice, koja je bila povezana uz habsburšku obavještajnu službu, jer su preko nje išla i sva plaćanja obavještajaca. Zanchi je plemstvo dobio od Karla II., nadvojvode Unutrašnje Austrije i utemeljitelja Karlovca, a epigrafski je zabilježen na trima riječkim spomenicima, među kojima je i stup za gradsku zastavu na Trgu Riječke rezolucije.
Među epigrafskim spomenicima koji se čuvaju u augustinskom samostanu kao ekskluzivnost izdvajate i jedan s najduljim natpisom u Hrvatskoj, a možda i šire.
– Riječ je o natpisu riječkog kapetana Baltazara de Dura iz 1484. godine. U kamenoj ploči uklesan je ugovor između Baltazara de Dura i priora augustinskog samostana Gašpara, kojim riječki kapetan daje samostanu kuću u Rijeci za jednu misu, koja će se čitati svakog petka u kapeli Sv. Trojstva za njegovu pokojnu suprugu Katarinu. To je jedan od najduljih epigrafskih tekstova za koje znam. U 22 retka nalazi se više od 500 riječi. U Državnom arhivu Rijeka čuva se i papirnati primjerak ugovora.
Izvjesni novi nalazi
Govorimo o kući na vrhu današnjeg Koblerovog trga, koja pola stoljeća kasnije postaje Gradskom vijećnicom?
– Da. Augustinci su kuću kapetana De Dura 1532. prodali općini i sljedećih tristo godina u njoj je bila Gradska vijećnica. Ona i nakon toga ima zanimljivu sudbinu, no u ovom je kontekstu važno da su augustinci u zamjenu za kuću dobili povlastice za uvoz robe u grad sa svojih posjeda na Krasu i iz Dubašnice na otoku Krku. Sve to govori koliko je velika bila vrijednost De Durovog dara augustincima.
Augustinci su u Rijeci djelovali gotovo punih pet stoljeća, od osnutka samostana 1315 . do ukinuća reda 1788. godine. Koliko je toga stradalo u prenamjenama koje su uslijedile: od gimnazije preko zatvora do Municipija.
– Tijekom izgradnje zgrade Municipija središnji dio samostana u potpunosti je uklonjen, ali još uvijek imamo jedan od najbolje očuvanih augustinskih sklopova unutar kojega razlikujemo dvije dominantne faze arhitektonskog razvoja: gotičku i baroknu. Gotičkoj fazi, osim kapela sv. Trojstva i Bezgrešnog začeća pripadaju sjeverni i istočni zid klaustra, svetište crkve sv. Jeronima te stara sakristija. Drugoj, dominantnoj fazi pripada barokni oratorij kojemu je pripojena kapela Bezgrešnog začeća, proširenje i produženje crkve sv. Jeronima, povišenje njezina svetišta te izgradnja dvorišnog zida klaustra. Iz faze velike obnove u vrijeme priora Ivana Primožića 1543. godine sačuvan je samo zvonik. No nije nastradala samo arhitektura, već i većina pokretnog inventara samostana koja je otuđena u Budimpeštu, zajedno s dijelom fonda samostanske knjižnice.
U Državnom arhivu u Rijeci sačuvan je popis ovih knjiga, koji je dosad objavilo dvoje autora, ali nije se nastavilo istraživati sudbinu knjižnice ni inventara samostana. Jedan nasumičan pregled utvrdio je da se u stranim knjižnicama nalaze i knjige koje nisu bile na popisu, poput primjerka Senjskog glagoljskog misala iz 1494. godine u biblioteci Mađarskog nacionalnog muzeja u Budimpešti, na čijim je koricama zapisano da je knjiga bila u posjedu augustinskog samostana u Rijeci. Senjski misal je četvrta po redu hrvatska inkunabula, a sačuvana su samo tri primjerka, od kojih je ovaj u Budimpešti najcjelovitiji, sa sačuvanim kolofonom. Treba li istaknuti kakvu on vrijednost ima i na kakav bi ponos Rijeci bilo da se i danas u njoj nalazi.
Sačuvane dijelove augustinskog samostana Grad planira preurediti u prostor javne kulturne namjene. Mislite li da nas prilikom obnove mogu iznenaditi i novi nalazi?
– Imamo sreću da i Hrvatska dominikanska provincija ima namjeru prostor starog dijela samostana staviti u funkciju i otvoriti javnosti. A novi su nalazi izvjesni. Prilikom uklanjanja gotičkog svoda svetišta 1744. godine, radi izgradnje monumentalnog oltara, koji bogati Riječanin Josip Minoli naručuje od kipara Antonija Michelazzija, negdje je morala biti ugrađena sva ta skulpturalna dekoracija. Svaki od fragmenta koje možda pronađemo omogućit će nam da zaokružimo povijesnoumjetničku interpretaciju ovog kulturnog dobra. Dapače čini se da su neki od elemenata gotičke ili renesansne crkve preživjeli, poput kamene prozorske ruže na pročelju i južnog portala tipičnog renesansnog oblikovanja.
