RIJEKA Riječki odbojkaški stručnjak Igor Juričić (45) napušta Francusku gdje je prije osam godina zaključio bogatu i dugotrajnu igračku karijeru i stekao punu trenersku afirmaciju, ostvarivši pritom nisku zapaženih rezultata koji su prepoznali u jednom od najvećih europskih i svjetskih klubova. Juričić je prihvatio ponudu iz Rusije, poziv iz Belgoroda, odnosno redova osmerostrukog prvaka Rusije i trostrukog prvaka Europe. Istina, zadnju Ligu prvaka društvo iz grada nadomak ukrajinske granice osvojilo je 2014. godine, no riječ je o velikanu koju u odbojkaškom svijetu itekako ima svoju težinu. Zamislite primjerice da neki riječki nogometni stručnjak preuzme kormilo Livepoola!

– Otprilike tako. Prije svega ruska liga je uz talijansku i poljsku najbolja na svijetu. Prvenstvo je dakle jedno od najcjenjenjih, a klub – svjetski. Belgorod spada među sedam, osam najboljih svjetskih klubova po snazi, strukturi i organizaciji. Ovo je veliki korak naprijed za mene, ali svjestan sam da je to jako odgovoran posao. To je posao u jednoj državi koja ima drugačiji mentalitet i sustav, očekivanja su veća, pritisak je veći… Najvažnija je prilagodba – govori nekadašnji odbojkaši Vežice, Rijeke, Mladosti…, koji se trenerski školovao i oblikovao u Francuskoj gdje živi i radi praktički u posljednja dva desetljeća. Nije još formirao svoj stožer, ali u njemu po svemu sudeći neće biti stručnjaka iz Hrvatske.

Ruska klupska odbojka je na visokoj razini, a dodatni izazov su uvjeti samoga natjecanja što do sada u svojoj trenerskoj karijeri nisam još iskusio – kaže Igor Juričić

– Nemam toliko kontakta s hrvatskom odbojkom, više sam produkt francuske odbojke. U Francuskoj sam se školovao, od njihove federacije i ministarstva dobio sam sve diplome. Uzet ću asistente koji će biti najadekvatniji onome što nas čeka i koji mi naravno najviše odgovaraju. Odbojka je postao statistički sport, jako puno se u logističkom smislu koriste kompjuteri za pripremu i analizu utakmica. Danas se od pomoćnika više traži da budu analitičari.

Vrijeme za odlazak

Vaša trenerska karijera razvijala se prirodnim putem, išli ste stepenicu po stepenicu, od finala Challenge Kupa i prvaka Druge lige preko osvajanja Kupa Francuske pa do iskoraka u jednu od najvećih svjetskih liga?

– Igračku karijeru završio sam u 37. godini u Francuskoj. Međutim, još dok sam bio igrač sam dobio neke diplome i pripremio se na to da tranzicija iz igračke u trenersku priču bude što manje bolna. U Francuskoj vrijede neka druga pravila, da bi dobio priliku raditi i biti na plaći kao profesionalni trener moraš imati određene diplome od ministastva. Školovanje traje duže nego drugdje. Krenuo sam iz druge francuske lige, vodio dva kluba, potom otišao u prvu belgijsku ligu. Nakon toga sam došao u Lille u Tourcoing. Imao sam prošle sezone na stolu ponudu ruskog prvaka (Kourbas, op. a.). Međutim, kako sam bio pod ugovorom, nisam želio ostaviti Tourcoing prije početka priprema. Na svu sreću i ove godine sam dobio priliku pa ne treba žaliti za propuštenim.

Juričić ima jednu veliku strast osim odbojke: slikarstvo. Njegovi omiljeni motivi su ionako ljetni, tipično primorski. More i barke…

Osvajanje Kupa Francuske s drugoligašem kruna je dosadašnje karijere?

– Tourcoing je jedan od najvećih klubova u Francuskoj, ali dogodilo im se da su potonuli u drugu ligu gdje su se mučili. Vratio sam se iz Belgije, bio je plan da se vratimo u Prvu ligu u roku od dvije godine. Međutim, mi smo se uspjeli vratiti već prve godine, te smo kao drugoligaši osvojili Kup Francuske što se nikada nije dogodilo u povijesti tog natjecanja. Bilo je vrijeme da nakon te dvije godine odem negdje, ali prihvatio sam da ostanem. Malo je nedostajalo da klub dodatno naraste, međutim, kada krenu ambicije nije dovoljno da budeš ambiciozan, već se mora promijeniti struktura i organizacija kluba. Traži se više, a ako nema uvjeta onda je teško. Ostao sam još dvije godine, klub se digao na noge. Danas imamo 70-80 sponzora. Klub se vratio, organizacija se vratila i recimo da je ovo dobro vrijeme za odlazak.

Atraktivna liga

Rijecki odbojkaski trener Igor Juricic

Belgorod je prošlo, prekinuto rusko prvenstvo zaključio na osmom mjestu?

– To je liga u kojoj sedam, osam ekipa može biti prvakom. Dobro je što kriza nije utjecala na to tržište. Inače u Rusiji igraju veliki igrači, a ove sezone će još veći jer ekonomska kriza je pogodila Brazil, Italiju, Poljsku… Ruska liga će biti još atraktivnija s vrhunskim odbojkašima. Budući da su po klubu dozvoljena samo dva stranca, morat ćemo baš dobro izabrati.

Pretpostavka je da je, s obzirom na tradiciju, ambicija borba za naslov prvaka?

– To je klub koji je triput osvojio Ligu prvaka, osam puta su bili nacionalni prvaci i očekivanja su uvijek velika. Međutim, nije realno u takvim ligama očekivati da će sve ići glatko. Pogotovo što je liga specifična. Putovanja su jako duga, dolazi do velikih promjena u vremenskim razlikama… Liga je jako zahtjevna mentalno, fizički, tehnički i taktički, ali to je najbolje što se u svijet u odbojkaškom smislu nudi. Ruska klupska odbojka je stvarno visokoj razini, a dodatni izazov su uvjeti samoga natjecanja što do sada u svojoj trenerskoj karijeri nisam još iskusio.

Vaš angažman treba doživjeti i kao veliki kompliment za hrvatsku trenersku odbojkašku struku koja posljednjih godina nije prisutna na svjetskoj odbojkaškoj razini. Hrvatski izbornici su talijanski stručnjaci?

– U odbojkaškoj ekipi ima 14 igrača, a trener je samo jedan… Bit izabran za trenera u takvom jednom klubu, kraj niza iskusnijih i poznatijih trenera, veliko je priznanje. Takve stvari se ne mogu napraviti bez preporuke ljudi koji su u Rusiji, bez menadžerske agencije koja odrađuje poslove administracije i promocije. Sve to mora biti pripremljeno, a onda naravno treba taj posao odraditi kako treba da pokušaš ostaviti traga na tom tržištu i izboriti ostanak.

Igor Juričić s kćerima Larom i Marie

More i barke

Svojevremeno ste imali ponudu za preuzimanje belgijske reprezentacije?

– Bio sam jedan od kandidata. Bilo je ponuda i drugih reprezentacija, međutim kako sam bio klupski trener teško je bilo sve to povezati. Na visokoj odbojkaškoj razini teško je biti u pogonu 12 mjeseci. Više sam se posvetio klupskoj odbojci, a ne kažem da u dogledno vrijeme neće biti zanimljiva neka reprezentacija.

Možda i hrvatska ako dođe poziv iz HOS-a?

– Ne razmišljam o tome… Okrenut sam sada novom izazovu. Često znam reći da u Hrvatskoj više nisam Hrvat, a u Francuskoj nisam Francuz. Čovjek s godinama skupi neko iskustvo, izgrađuje se i htio – ne htio, mijenja mentalitet.

Hrvatska i riječka odbojka je s obzirom na financijske uvjete u prilično nezavidnom trenutku?

– U Hrvatskoj sve uvijek krene od financija…

Još od vremena kada ste početkom devedesetih branili boje Rijeke?

– Da, ali mislim da ipak financije nisu primarni problem. Hrvatska generalno ima problem sa stvaranjem, odnosno sa sustavom stvaranja struke. Postoji možda i problem stvaranja igrača, ali teško je usporediti mušku i žensku odbojku u Hrvatskoj. Ženska odbojka ima daleko veći izvor i potencijal nego muška. To je velika razlika. Ženska odbojka možda ima najveći sportski potencijal od svih ženskih sportova u Hrvatskoj. Toga se treba uhvatiti i razviti do najvećih mogućnosti. Međutim, novac tu ne smije biti na prvom mjestu već ljubav prema sportu. Kada sam igrao u Rijeci nismo bili plaćeni, a igrali smo europske kupove i bili reprezentativci. Novac nam nije bio važan već da možemo trenirati dvaput na dan. Imali smo takve trenere koji su nam se htjeli maksimalno posvetiti i pritom su žrtvovali svoje posao. Poput Lea Barića. To su ljudi koji su davali sve bez obzira na to da li su bili adekvatno plaćeni ili ne. Mi smo pak više gledali u budućnost. Današnje generacije funkcioniraju po drugačijem principu, oni žele »odmah i sad«. Mi smo odrasli na pismu, čekali smo 10 dana da nam netko – vrati pismo. Oni danas očekuju da se sms poruka vrati odmah… Ljubav i strast bi morali biti ključni pokretači.

Znate li za podatak da u gradu Rijeci od muških odbojkaških klubova još u potpunosti djeluju samo vaša dva kluba: Vežica i Rijeka. Svi ostali klubovi su se ugasili ili reducirali svoje aktivnosti…?

– Znam… Prije su postojali ljudi koji su voljeli sport i više se davali u sve to. Formirali su nas kao ljude, a onda i kao sportaše, da zavolimo taj sport. Danas toga više nema. Sport je dobio dimenziju biznisa. Mislim da bi to trebalo povratiti na one stare staze… To je naravno moje skromno filozofsko razmišljanje – poručio je Juričić, koji ima jednu veliku strast osim odbojke: slikarstvo.

Svoje radove čak je svojedobno izložio u jednoj galeriji u Nancyju. Hobi za upražnjavanje slobodnog vremena kojega neće biti previše tijekom ruske trenerske avanture. Doduše, njegovi omiljeni motivi su ionako ljetni, tipično primorski. More i barke…