RIJEKA – Posljednjih je dana opet aktualan hrvatsko-slovenski arbitražni spor, što valja objasniti isključivo približavanjem 29. prosinca, kada istječe šestomjesečni rok što ga je arbitražni sporazum propisao za implementaciju arbitražne odluke. Iako pravnici i političari na slovenskoj strani tumače da je riječ o instruktivnom roku te da se njegovim istekom ništa neće promijeniti kada je riječ o obvezi obiju strana, i Hrvatske i Slovenije, da implementiraju arbitražnu odluku, Slovenija ovih dana ubrzano prihvaća tzv. implementacijske zakone, koji bi trebali omogućiti provedbu arbitražne odluke, iako je jasno da to neće biti moguće bez suradnje hrvatske strane.

Nervoza u Ljubljani

A situacija oko same implementacije i dalje je nepromijenjena, dakle beznadežna: dok Slovenija bezuvjetno inzistira na implementaciji sporne odluke, Hrvatska na to ne pristaje, pozivajući se na činjenicu da je još prije više od dvije godine istupila iz arbitražnog sporazuma tvrdeći da je arbitražni postupak »nepopravljivo kompromitiran« od strane Slovenije.

Upravo to stvara dodatnu nervozu na slovenskoj strani, koja se nedavno, nakon što je shvatila da Hrvatska neće popustiti, zatražila pomoć Europske komisije. Kao što je poznato, EK je nakon objave arbitražne odluke koncem lipnja podržao arbitražnu odluku i pozvao obje strane, i slovensku i hrvatsku, da implementiraju tu odluku, premda je u istoj izjavi Komisija kontradiktorno poručila kako je riječ o bilateralnom sporu. Predsjednik EK-a Jean-Claude Juncker tada je, dakle još početkom srpnja, ponudio pomoć Komisije pri implementaciji arbitražne odluke, no slovenska je strana u tom trenutku tu ponudu otklonila, želeći najprije pokušati implementirati odluku u dogovoru s Hrvatskom, u skladu s arbitražnim sporazumom. No kako se pozicije Zagreba i Ljubljane u međuvremenu nisu puno približile – premda je bilo i takvih naznaka – slovenski premijer Miro Cerar ponovo je na margini jednog europskog sastanka na vrhu ponovo zatražio pomoć predsjednika Junckera, koji je već nekoliko dana kasnije zadužio svog prvog potpredsjednika Fransa Timmermansa da posreduje između Zagreba i Ljubljane kako bi arbitražna odluka bila implementirana.

Iako se u prvi mah činilo da se stvari odvijaju upravo onako kako priželjkuje Ljubljana, kasnije se pokazalo da ipak nije tako. Premda se u prvoj izjavi o Timmermansovom posredovanju izričito spominjala implementacija arbitražne odluke, ta je konstatacija u međuvremenu iščezla. Kada je prije nekoliko dana sam Timmermans opisivao svoju posredničku misiju, implementaciju arbitražne odluke uopće nije spomenuo izrijekom. Bilo to slučajno ili ne – iako je u ovom slučaju malo toga slučajno – nespominjanje implementacije arbitražne odluke izazvalo je uznemirenost i razočaranje u Ljubljani, koja upravo od Europske komisije očekuje krucijalnu pomoć pri implementaciji arbitražne odluke. Timmermans kaže kako je riječ o bilateralnom sporu između dvije članice EU te da se Europska komisija nada da će sporno pitanje biti riješeno bez odlaganja i u konstruktivnom dijalogu, a sam je spreman napraviti sve da tako i bude. Pojašnjava i da je u kontaktu s objema vladama, od kojih će zatražiti mišljenje o tome kako vide njegovu ulogu i kako bi mogao biti koristan, od čega će ovisiti i njegov posjet Zagrebu i Ljubljani.

Žurni posao

Ako znamo da je slovenski šef diplomacije Karl Erjavec odmah nakon što je Juncker od Timmermansa zatražio da posreduje između Zagreba i Ljubljane tvrdio da će Timmermans već sljedećeg tjedna obići Zagreb i Ljubljanu – šaljući time poruku da je riječ o žurnom poslu s jasnim ciljem – onda je jasno kako se radilo o još jednoj Erjavčevoj brzopletoj i netočnoj izjavi, ali i neugodnoj situaciji koja sigurno nije ohrabrujuća za slovensku stranu. Iako je Ljubljana skoro sve nade polagala upravo u Timmermansa i njegov pritisak na Hrvatsku, sada je suočena s činjenicom da je čak i njegov dolazak postao upitan, što sigurno nije ono što je Ljubljana u početku priželjkivala.

S druge pak strane nije uspio ni pokušaj da se spor prevlada prihvaćanjem arbitražne odluke u formatu bilateralnog sporazuma, kao što je neformalnim kanalima predlagao Zagreb, iako je u Ljubljani bilo onih koji su mislili da bi to mogao biti put za implementaciju arbitražne odluke, ali posrednim putem. Štoviše, čini se da se oko toga odvija pravi rat unutar slovenskog političkog vrha, koji je sigurno rezultat približavanja slovenskih parlamentarnih izbora, koji će se održati za manje od pola godine. U Sloveniji uvijek osjetljivo pitanje granice tako je postalo još osjetljivije. U ovom slučaju eskalira spor između ministra Erjavca, koji inzistira isključivo na hrvatskom prihvaćanju arbitražne odluke i njezinoj bezuvjetnoj implementaciji na jednoj, i stranke slovenskog premijera Mira Cerara na drugoj strani.

U Cerarovoj stranci, naime, ne žele unaprijed isključiti mogućnost bilateralnog sporazuma s Hrvatskom, kojim bi se naknadno potvrdio sadržaj arbitražne presude, s obzirom na to da je takav sporazum prihvatljiv i za hrvatsku stranu, koja arbitražnom odlukom nipošto ne smije biti nezadovoljna, iako u Ljubljani ima i onih koji polaze od pretpostavke da se Hrvatskoj više ne smije vjerovati i da nakon toliko iznevjerenih obećanja i sporazuma nema jamstava da će Zagreb poštovati takav budući dogovor. Iako prema nekim informacijama i sam Cerar nije bio nesklon takvom bilateralnom dogovoru, pod određenim uvjetima, slovenski se premijer na kraju ipak odlučio za čekanje, i to zato što je procijenio da njegov hrvatski kolega u ovom trenutku nije dovoljno politički snažan obraniti takav sporazum pred svojim jastrebovima i HDZ-ovom desnicom, što vjerojatno nije daleko od istine.

Javna najava

A u takvoj situaciji, kada je sve manje izgleda da će spor biti riješen u dijalogu sa Zagrebom, logično je što u Ljubljani ponovno raste zanimanje za alternativno rješenje koje slovenska strana vidi u podizanju tužbe protiv Hrvatske zbog odbijanja implementacije arbitražne odluke. Iako je ministar Erjavec ovih dana oko te tužbe pokušavao biti tajanstven, jasno je da Slovenija razmatra tužbu protiv Hrvatske pred Sudom EU-a u Luksemburgu, o čemu je Erjavec već više puta govorio, kolikogod bilo neuobičajeno da se takve tužbe javno najavljuju.

Slovenija bi u tom slučaju pokrenula spor protiv Hrvatske pozivajući se na kršenje 259. člana europskog ugovora i tvrdeći da odbijanjem arbitražne odluke Hrvatska krši i međunarodno i europsko pravo. Utemeljenost za svoje teze slovenskog stava pronalazi u zapisniku kolegija Europske komisije održanog početkom srpnja na ovu temu, a iz kojeg proizlazi da je arbitraža bila jedan od uvjeta za ulazak Hrvatske u EU, što je onda povezano s implementacijom europskog prava i hrvatskim europskim pristupnim ugovorom.