Žestoki napad na bivšeg predsjednika

Šeks za Novi list: DORH bi trebao razmotriti Mesićevo svjedočenje u Haagu, Praljkova smrt ide njemu na dušu

Dražen Ciglenečki

Vladimir Šeks, Foto: Boris Scitar / Pixsell

Vladimir Šeks, Foto: Boris Scitar / Pixsell

Svi su hrvatski građani bili dužni surađivati s Haškim sudom, ali kod Mesića se ta suradnja svodila na klevetanje vlastite države. I to isključivo kako bi se osvetio mrtvom Tuđmanu, kaže Šeks



Pročelnik Savjetodavnog vijeća HDZ-a Vladimir Šeks objasnio nam je zašto vjeruje da je bivši predsjednik Stjepan Mesić odgovoran za hašku presudu šestorici Hrvata iz BiH, a time na posredan način i za smrt Slobodana Praljka.


– Mesić je u svojim brojnim istupima branio tezu Haškog tužiteljstva da su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko, zajedno sa šestoricom bivših dužnosnika Herceg-Bosne, provodili udruženi zločinački pothvat u odnosu na BiH. Prvostupanjska haška presuda u ovom slučaju, u svibnju 2013., u velikom se dijelu temeljila na Mesićevim tvrdnjama koje on nastavlja zastupati.


Prije desetak dana je tako u Mostaru rekao da je Tuđman drugi najodgovorniji za rat u BiH, odmah nakon Slobodana Miloševića. Govorio je da je Tuđman instrumentalizirao tobože fašističku tvorevinu Herceg-Bosnu za uništavanje Bošnjaka, u cilju stvaranja nekakve Velike Hrvatske.




Pritom je ključno za ovakvu presudu bilo svojedobno Mesićevo lažno svjedočenje u Haagu. Da je on kao predsjednik Hrvatske odbacivao konstrukcije o udruženom zločinačkom pothvatu, poput primjerice suca Jean-Claudea Antonettija koji je u izdvojenom mišljenju na nepravomoćnu hašku presudu konstatirao da Herceg-Bosna nije bila zločinački pothvat i da Tuđman nije dijelio BiH, pitanje je bi li nekadašnji hrvatski državni vrh bio uvučen u tu presudu.


Osim toga, Mesić je širom otvorio arhivu Ureda predsjednika bez ikakvog ograničenja, samo da bi što je više moguće kompromitirao Tuđmana.


Mesić, međutim, upozorava da je morao postupati sukladno Ustavnom zakonu o suradnji s Haškim sudom, što su, kako je istaknuo, činile i hrvatske vlade.


– Da, ali nije morao lagati i klevetati. Svi su hrvatski građani bili dužni surađivati s Haškim sudom, ali kod Mesića se ta suradnja svodila na klevetanje vlastite države. I to isključivo kako bi se osvetio mrtvom Tuđmanu. Zato Mesić ima udjela u ovoj haškoj presudi, koju Praljak jednostavno nije mogao prihvatiti, počinio je suicid i njegova smrt stoga ide i na Mesićevu dušu.


Bi li  Mesić trebao snositi određene posljedice, ako je točno to što govorite?


– Miroslav Tuđman je u svojoj knjizi »Vrijeme krivokletnika«, objavljenoj 2006., nepobitno dokazao da je Mesić lagao na Haškom sudu. Zašto Mesić tada nije snosio nikakve konsekvence? Zašto Državno odvjetništvo nije reagiralo? Možda su već bili istekli zastarni rokovi za pokretanje kaznenog postupka za lažno svjedočenje? Ne mogu odgovoriti na ta pitanja.


Neka od Mesićevih svjedočenja u Haagu još su prikrivena velom tajne, neka su i poznata. Mislim da bi, nakon drugostupanjske haške presude šestorici Hrvata iz BiH, Državno odvjetništvo sada ipak trebalo razmotriti Mesićevo lažno svjedočenje.


Kad šef jedne države nešto kaže, posebno ako tereti vlastitu državu, onda mu se vjeruje. Haško tužiteljstvo vjerovalo je Mesiću kad je potvrđivao udruženi zločinački pothvat hrvatskog državnog vodstva, makar njega nije bilo.


Mesić je procjenjivao da će optužujući Tuđmana i Šuška izbjeći istovremeno terećenje hrvatske države. Mislio je da optužuje samo jednu politiku, već pokojnih ljudi. Međutim, ti su ljudi predstavljali političku vlast koju je narod izabrao. Zato je Mesić u konačnici teretio Hrvatsku.


*opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u subotu, 2. prosinca 2017.