Kraj rujna trebao je biti posljednji u nizu rokova za dovršetak izgradnje ceste do Marišćine ili obilaznice Viškova i taj rok bio je dogovoren ovoga ljeta od strane Hrvatskih cesta i tvrtke Hidroelektra Niskogradnja, koja već više od četiri godine gradi i ne može završiti desetak kilometara dugu cestu. Krajem listopada na cesti nema ništa novo, nema praktično nikakvih promjena i nema niti jednog jedinog radnika niti uposlenog stroja. Zabrinjava li se itko zbog toga? Ukoliko je suditi po zbivanjima na polumrtvom gradilištu čini se kako već godinama nikoga nije briga što je cesta postala slijepo crijevo i projekt koji služi kao poligon za rekreativce i šetače. U kakvom je rasulu gradilište najbolje oslikavaju prizori ruzinavih strojeva parkiranih kraj ceste, zaraslih u živicu i grmlje. Ili onih što su jednostavno parkirani i beskorisni već mjesecima. Prema neslužbenim informacijama Hrvatske ceste će navodno narednog tjedna i formalno raskinuti ugovor sa Hidroelektrom i tako donijeti odluku koja je morala biti donesena godinama ranije, jer bi tada šteta bila daleko manja. Ta odluka danas nosi i nemali rizik i izvjesno je kako još mjesecima, nitko neće moći nastaviti izgradnju ceste.

Nakon što se ugovor raskine bit će potrebno precizno utvrditi stanje na gradilištu i izvedene radove po svim stavkama ugovora, provjeriti stanje opreme, utvrditi što još nedostaje za dovršetak projekta. Potrebno je utvrditi tzv. razlikovni troškovnik na temelju kojeg se onda može podvući crta ispod stanja kojeg za sobom ostavlja Hidroelektra kako bi nakon toga ponovo mogla biti pokrenuta procedura javnog natječaja u kojem će se tražiti graditelj, koji će konačno dovršiti cestu prema Marišćini. U najboljem slučaju natječaj može tek biti objavljen do kraja ove godine, a onda dodatno teče rok za ponude, pored čega postoji mogućnost i za eventualne žalbe na odluku na natječaju što može uzeti dodatno vrijeme. Pritom se ulazi i u zimski period kada je zbog vremenskih uvjeta otežana gradnja, što znači da je optimistično očekivati da cesta može biti dovršena do lipnja naredne godine, pet godina nakon što je potpisan ugovor sa Hidroelktrom, koji je trebao biti realiziran za 24 mjeseca. Pritom ne treba isključiti ni moguće pravne sporove oko raskida ugovora i utvrđivanja troškovnika, kao i zamršenih odnosa između Hidroelektre i njihovih brojnih podizvođača, koji mogu imati svoja potraživanja.

Preduga povijest projekta kaže da se isti kontinuirano realizira uz mnoštvo problema, ali je u ovom slučaju zgodno podsjetiti kako je početak izgradnje kasnio gotovo godinu dana zbog žalbe na odabir graditelja, koju je proslijedila zajednica tvrtki GP Krk, Viadukt i Strabag, koji su bili drugi najbolji i neznatno skuplji ponuditelj. Ta žalba je na kraju odbijena i danas je itekako upitno koliko je to bila dobra odluka, jer se između ostalog žalbom pokušalo dokazati kako je financijski aspekt i troškovnik po pojedinim stavkama u ponudi Hidroelektre bio nerealno nizak. Kada je naposljetku ugovor ipak potpisan, a Hidroelektra počela raditi, nije trebalo dugo čekati da se pojave prvi ozbiljniji problemi, koji su nastupili paralelno s poslovnim teškoćama u kojima se našla Hidroelektra, a do danas nisu riješeni. Još 2014. i 2015. godine dogodili su se ozbiljni zastoji u gradnji i razdoblje od čak pola godine kada radnika ni strojeva uopće nije bilo na gradilištu, no svejedno tada Hrvatske ceste nisu odlučile raskinuti ugovor, iako je bilo jasno da se efikasna gradnja ne može očekivati. Zbog toga se i došlo u sadašnju situaciju i doslovno su potrošene godine na natezanja sa Hidrolektrom bez ikakvog opipljivog rezultata. To se posebno odnosi na posljednjih godinu dana, jer je toliko dugo cesta u najvećem dijelu asfaltirana te je preostalo samo odraditi opremanje ceste i postavljanje završnog sloja asfalta. Na kraju će taj posao odraditi netko drugi, a posljedica svega će biti da su u realizaciji projekta bačene barem tri godine. Naravno, pod uvjetom da cijela farsa doista bude završena do lipnja naredne godine.