Većina procjena koje je IDS-ov europarlamentarac i jedan od najiskusnijih aktera hrvatske politike Ivan Jakovčić davao u posljednje vrijeme o hrvatskoj vanjskoj politici, pokazala se na kraju točnima, a dobio je i bitku za teran protiv Slovenaca u EP. Zato i sada u jeku krize sa Slovenijom razgovaramo s njim o tim temama:

Zašto je slovenski premijer Miro Cerar odustao od posjeta Hrvatskoj i kako gledate taj potez?

– Nije mu se svidio nastup premijera Plenkovića u UN-u i tek sad nema dvojbe da Slovenija neće odustati od arbitraže. Naravno da sve treba gledati i u kontekstu izbora u samoj Sloveniji, gdje Cerarova stranka značajno slabi u odnosu na Židanove socijaldemokrate i desnicu. No, druge opcije u Sloveniji, i lijeva s Židnom i desna s Janšom, još su teža opcija za Hrvatsku. Cerar je pravnik, pa se barem drži principa vladavine prava, dok bi u ovim drugim slučajevima politički pogledi još više zauzeli primat, a to bi sigurno bilo gore za odnose naše dvije države. Mi međutim za sve naše pozicije imamo potvrdu Sabora i stav Hrvatske je jasan. K tome mi smo ustvari pobjednici u tom sporu. Da sam ja na mjestu Andreja Plenkovića, ja bih ishod oko arbitraže proglasio našom pobjedom!

Zašto?

– Jer Slovenija nije ostvarila niti jedan od tri svoja strateška cilja – da cijeli Piranski zaljev bude njihov, da kontroliraju dodir svog teritorijalnog mora i međunarodnih voda, i da dobije četiri sela, Škodelin, Bužini i Mlini-Škrilje. Po arbitraži njima je pripalo, govorim vrlo realno i objektivno, jedna četvrtina Piranskog zaljeva više nego imaju danas, i to prostor ekonomski niske vrijednosti kad je o izlovu ribe riječ. Strateški za Hrvatsku to je minimalna šteta.

Istarski ribari ne bi se složili s vama.

– Možda ne svi, ali većina bi. Međutim, država mora jasno reći da je spremna jako obeštetiti ribare kojim je djelatnost ugrožena. Obeštećenja ribarima su uobičajena praksa i može je financirati i EU.

Čudan istup 

Je li hrvatska Vlada učinila dovoljno oko lobiranja na tome da se u međunarodnoj politici prihvati da je arbitraža kompromitirana?

– Ako vam kažem da je samo za moje napore oko zaštite terana bilo potrebno oko 120 razgovora, jasno vam je što znači uspješno lobiranje. Pitam se koliko je hrvatska Vlada dosad obavila takvih razgovora o daleko važnijem pitanju nego što je teran. Nemam sve informacije, ali mislim da se premalo posla odradilo.

Vanjska politika je takva, nekad treba biti spreman i na dio kompromisa. Pa još je pokojni Franjo Tuđman 90-ih govorio da u nekim sitnicama treba izaći ususret Sloveniji. U tom smislu zadnji istup našeg premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a nije oduševio europske diplomate. Zaista se čudim takvim istupima jer imaju isključivi cilj zadovoljiti domaću javnost, a ne rješavati problem. Hrabar političar, ako je siguran u svoje stavove, mora reći i ono što se njegovom biračkom tijelu neće dopasti. Ne jednom sam i ja tako morao istupiti pa sam još uvijek prisutan.

Pogreška Plenkovića 

Da li se na karti svijeta vidi da je Hrvatska oštećena slovenskom kompromitacijom arbitraže, je li to osviješteno primjerice u EU i Europskoj komisiji?

– Komisija se sigurno neće miješati u arbitražni postupak, jer je to bilateralno pitanje. Ali je nažalost činjenica da će EU i zemlje članice polaziti od nje, jer to je dokument koji realno postoji, koliko god ga mi negirali. On za nas nije pravna obaveza, ali on postoji. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović upravo je takvu izjavu bila dala, da arbitraža ne postoji. Da, za nas politički ne postoji, ali postoji papir i svatko ga može pročitati. Mudra politika će to imati na umu, ni puno veće zemlje od Hrvatske ne mogu ignorirati takve stvari kad im se dogode.

Zašto je premijer Plenković onako istupio u UN-u, što mislite?

– To je bila pogreška, i čudim se tome, jer se tako osjetljivo pitanje ne rješava za govornicom Opće skupštine, na svjetskoj tribini. Nažalost, Plenković je time po meni samo odgodio rješavanje problema, bar na godinu dana. Ako ga je i želio odgoditi, uspio je.

Nije li Plenković najčuveniji upravo po tome da je pravi diplomat, ne samo po svom iskustvu, nego i habitusu. Što mu se dogodilo ovoga puta?

– Andrej Plenković i ja razgovarali smo na desetke puta, zajedno smo bili u EP-u i poznajemo se jako dobro. Imam vrlo visoko mišljenje o njemu, mislim da je odgovoran, temeljit i radišan, ali jako me iznenadio ovim gafom, kao i onim prethodnim kad je nedavno u Saboru rekao »ja mogu što hoću«. Za mene je on bio da tako kažem »dobro lice HDZ-a« i zato se iskreno čudim njegovim istupima.

Pa što mu se dogodilo tako brzo?

– Vjerojatno mora lavirati među strujama u HDZ-u, u odnosima i s HNS-om… Bilo bi dobro da Andrej Plenković sredi stanje u svojoj stranci. Ne volim puno govoriti o stanju u drugim strankama, jer u IDS-u smo doživjeli da su nas uništavali i slijeva i zdesna, ali realno Hrvatskoj treba jak i zdrav HDZ, jednako kao i jak i zdrav SDP. HDZ mora postati moderna i demokratska demokršćanska stranka koja ne tolerira »za dom spremni«, jasenovačke ploče i slično. To nije jak HDZ, to je katastrofa za Hrvatsku.

Pa Plenković i jest moderan proeuropski HDZ-ovac, što čeka?

– Ako kažem da ovo sa ZDS ne bi dozvolili ni Franjo Tuđman, ni Ivo Sanader, ni Jadranka Kosor, sve sam rekao. Plenković ima sve poluge da riješi tu situaciju s desnicom. Ako to ne riješi doći će ga glave.

Kakve će posljedice takva politika koja naginje ka zaštiti filofašista imati na naše odnose u EU?

– Nije to presudno, moramo biti realni, ali više članova EP-a pitalo me što se to događa. Slika onog čovjeka s hitlerovskim brčićima obišla je Europu. To su ljudi koji, unatoč svemu što govore, Hrvatsku vole mnogo manje nego smi mi ostali. Oni čine nemjerljivu štetu. Plenkovića u EP-u znaju kao tolerantnog i modernog političara i zato su i očekivanja potpuno jasna.

Nema dogovora s HDZ-om 

IDS je upravo pokrenuo zakonsku inicijativu za zabranu i zatvorsko kažnjavanje pozdrava »za dom spremni«.

– Tako je, to je sjajan prijedlog, na tragu svih naših stavova sve ove godine. Mi smo u Istri i ranije razmišljali da se na lokalnoj razini donese takva odredba, ali ovo je daleko bolje.

Meni to izgleda kao da se IDS dogovorio s Plenkovićem, kao, hajde predložite to vi, a mi nećemo moći odbiti

– Dogovora s HDZ-om sigurno nema. Uostalom, ja vjerujem da će Vlada odbiti taj prijedlog.

Pa kako bi mogli odbiti zabranu pozdrava pod kojim su ljudi ubijani? Kako to mogu pravdati?

– Vjerujem da će se pozvati na to da se čeka nalaz Povjerenstva za suočavanja s prošlošću. Naš cilj je da se barem u Saboru vidi tko je na kojoj poziciji oko ZDS. Vrijeme je da se to istjera na čistac. IDS je uvijek to radio.

Na primjer, da se vidi kako će na to reagirati HNS?

– Ma ne, oni su se već izjasnili da to podržavaju. Gledajte, nakon što su se Njemačka već ranije, a sada i Italija odlučile do kraja i zauvijek raščistiti dileme oko fašističkih simbola, Hrvatska više zaista ne može podilaziti mangupima s desnice koje bi Franjo Tuđman da je živ, odavno strpao u zatvor, ili ako ne to, onda barem u ropotarnicu povijesti. Evidentno je da ova Vlada ne radi dovoljno na tome, zato se traži rasprava o tome od strane IDS-a.

Milanović ne fali 

Paradoksalno je da baš Plenković, koga se smatra modernim HDZ-ovcem, na kraju ispada zaštitnik ekstremne desnice.

– Ne samo on, pogledajte kako je predsjednica relativizirala ZDS kao stari hrvatski pozdrav. Oko takvih stvari nema pomirbe i zajedništva. ZDS treba osuditi i maknuti iz upotrebe.

Što mislite, koliko može potrajati Plenkovićeva Vlada?

– Koliko god mu većina bila tijesna, njegova pozicija ipak je lagodna. HNS nema kamo ako izađe iz Vlade, a SDP-u nikako ne odgovaraju izbori. Samo IDS je uvijek spreman za izbore.

Za izbore spremni?

– Da, ha ha.

Kako gledate na situaciju u SDP-u, hoće li se raskoliti?

– Svašta smo zajedno prošli u ovih 27 godina. Nisam pristalica teorije što gore, to bolje, iako se SDP u cijelom nizu ciklusa ponašao loše prema nama u IDS-u. Jak SDP je potreban Hrvatskoj, posebno sada kad jača desnica.

Mislite li da Davor Bernardić treba otići?

– To jest stvar SDP-a. Nemam pravo govoriti o tome jer bih tada bio kao Zoran Milanović koji je u Istri kandidirao Damira Kajina nasuprot Valtera Flege dok smo bili partneri. Vidjeli smo kako je to prošlo.

Nedostaje li Milanović hrvatskoj politici, bi li se trebao kandidirati za predsjednika Republike?

– Sigurno ne fali hrvatskoj politici, a možda ni SDP-u. On je pokazao da je načinom upravljanja strankom, ali i državom, doveo u pitanje kredibilitet svoje političke opcije. Znamo da je, dok je bio premijer, propustio toliko toga napraviti.

Što na primjer?

– Pa evo jedna crtica, čim je postao premijer donio sam mu projekt i pismo namjere investitora, Rogera Watersa, prvog čovjeka iz Pink Floyda, da se na Muzilu otvori The Wall Music City, projekt vrijedan pola milijarde eura. »Evo, proslavi se!« rekao sam mu. Nakon par mjeseci rekao mi je da je na to zaboravio, a onda, vrlo otvoreno, da zna da bi bodove za to pokupio IDS. To je Zoran Milanović. Osobno više njemu zamjeram ignoriranje takvog projekta koji bi Hrvatsku bio pretvorio u jednu od najzanimljivijih odredišta, nego njegovo nasukavanje s Kajinom. Šteta što je takav.