"Na daljinu"

DIGITALNO DOBA JE VEĆ TU Telemedicina bi mogla zamijeniti čak 75 posto posjeta doktoru

Ljerka Bratonja Martinović

Foto iStock

Foto iStock

Medicinska usluga »na daljinu« često je nasušna potreba na otocima, gdje se, na primjer, kod sumnje na infarkt umjesto hitnog prijevoza na kopno elektroničkim putem dostavlja EKG u neku od ustanova u priobalju, a kardiolog procjenjuje treba li pacijenta slati u bolnicu ili to nije potrebno



Dosad je telemedicina možda djelovala kao luksuz, ali u epidemiji koronavirusa ispostavilo se da je nasušna potreba. I inače ova medicinska usluga »na daljinu«, koja omogućuje komunikaciju među liječnicima na temelju nalaza, snimke, a nekad čak i fotografije, može značajno popraviti dostupnost zdravstvenih usluga i njihovu kvalitetu, osobito u geografski udaljenim područjima.


Usluge telemedicine zato su jedan od najpropulzivnijih trendova e-zdravstva u Europi. Smatra se da će upravo telemedicina u narednim godinama rasti po stopi od 14 posto godišnje, a procjene iz SAD-a govore da bi se čak 75 posto posjeta doktorima moglo bez problema zamijeniti telemedicinom.


Trendu se priključila i Hrvatska, gdje se godišnje obavi više od 20.000 telemedicinskih usluga, a broj takvih usluga se povećava iz godine u godinu. U sustavu javnog zdravstva, u 2019. godini Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) podmirio je troškove za 13.176 telemedicinskih postupaka, za što je plaćeno ukupno 408.390,76 kuna. Najviše je postupaka obavljeno u djelatnostima kardiologije ili kardiološke dijagnostike, neurokirurgije te objedinjenog hitnog bolničkog prijema. O značajnom rastu ove vrste zdravstvenih usluga rječito govore podaci po kojima se prije desetak godina, točnije 2012. godine, u čitavoj Hrvatskoj obavilo samo 2.064 usluga, a 2008. godine tek 159 telemedicinskih usluga.


Pad u korona krizi




Telemedicinske usluge u Hrvatskoj omogućuju komunikaciju između zdravstvenih ustanova radi postavljanja dijagnoza, specijalističkog mišljenja i preporuka za terapiju u područjima radiologije, kardiologije, transfuzijske medicine, hemodijalize i neurologije, a zahvaljujući njima se povećava dostupnost specijalističkih zdravstvenih usluga. Iako bi se očekivalo da je pandemija koronavirusa, praćena zatvorenošću ljudi u njihove domove, pogodovala rastu broja telemedicinskih usluga, dogodilo se upravo suprotno: u Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu (HZHM), u okviru kojeg djeluje i nekadašnji zavod za telemedicinu, kažu kako je u zadnja dva mjeseca došlo do pada broja telemedicinskih usluga.


– S obzirom da su zbog pandemije izazvane koronavirusom, zbog rasterećenja zdravstvenog sustava i smanjenja izlaganja riziku od zaraze pacijenata i zdravstvenih djelatnika odgođene sve zdravstvene usluge koje nisu hitne i neodgodive, došlo je i do smanjenja pružanja postojećih telemedicinskih usluga, ističu u HZHM-u. Konkretno, u veljači 2020. godine pomoću primjene telemedicinskih usluga obavljeno je 3.716 pregleda, 125 očitovanja holtera te 49 transfuzijskih usluga, dok se u ožujku taj broj smanjio na 2.371 pregleda, 96 očitovanja holtera i 27 transfuzijskih usluga.


U Zavodu su svjesni da je telemedicina zapravo u povojima i da su mogućnosti takvih usluga daleko iznad onoga što se danas u Hrvatskoj prakticira u praksi.


– Kako nam situacija pandemije pokazuje, ali i unatoč njoj, neophodni nastavak razvoja informatizacije i eZdravstva u Hrvatskoj uključuje i potrebu za osnaživanjem i proširenjem spektra telemedicinskih usluga, u svrhu povećanja dostupnosti zdravstvene zaštite za sve hrvatske građane, ujednačavanja i poboljšanja njezine kvalitete te sveukupnog povećanja učinkovitosti zdravstvenog sustava, poručuju iz HZHM-a.
Opatijska Thalassotherapia jedna je od zdravstvenih ustanova koje se mogu pohvaliti razvijenim telemedicinskim uslugama. Prof. dr. Viktor Peršić, internist i kardiolog, kaže kako je razumljivo da su klasične telemedicinske usluge u jeku epidemije privremeno zamrle, ali zamijenile su ih, kaže, druge vrste usluga koje također pripadaju digitalnom spektru.


– Zapravo, umjesto o telemedicini, u vrijeme epidemije koronavirusa mogli smo govoriti o digitalnom povezivanju. Na primjer, naše smo reumatološke bolesnike na biološkoj terapiji nastojali riješiti na taj način, pomoću digitalne tehnologije. Ako nekome s Lošinja treba produžiti terapiju, a da ne mora dolaziti k nama, odrađivali smo problem putem A5 uputnica koje je aktivirao HZZO. Sve pacijente je »rješavao« reumatolog preko žice, nitko nije dolazio, i ništa se nikome nije desilo. Sve je jako dobro funkcioniralo, ilustrira Peršić. Imali su, kaže, i veliki broj online konzultacija s pacijentima koje je zanimalo je li terapija koju uzimaju u korelaciji s obolijevanjem od koronavirusa, što je u jednom trenutku bila informacija koja je preplavila društvene mreže.


Napustiti bedeme


Klasične su telemedicinske usluge nešto drukčije. Ilustrirat ćemo ih na sljedećem primjeru: ako pacijent iz Thalassotherapije ima potrebu za konzultacijama specijalista na Jordanovcu, nije nužno da putuje u Zagreb, ako postoji povezanost putem telemedicine.


– U takvom slučaju šaljem kompletnu dokumentaciju sa slikovnim metodama koje sam koristio u njihov telemedicinski sustav, oni to podižu, pogledaju i daju svoj sud na temelju dokumentacije. Takav je sud ponekad sasvim dovoljan. Ako, na primjer, imam pacijenticu u dobi od 80 godina sa sjenom na plućima, treba mi ekspertno mišljenje. Kontaktiram s kolegom pulmologom koji kaže da se vjerojatno radi o benignoj tvorbi, tumoru koji vrijedi pratiti, i za tri mjeseca zakazuje kontrolni pregled. Dakle, nije potrebno da pacijenticu u godinama mučimo i šaljemo u Zagreb, ilustrira Peršić.


Telemedicina često je nasušna potreba na otocima, gdje se, na primjer, kod sumnje na infarkt umjesto hitnog prijevoza na kopno elektroničkim putem dostavlja EKG u neku od ustanova u priobalju, a kardiolog procjenjuje na temelju nalaza treba li pacijenta slati u bolnicu ili to nije potrebno.


I Europsko je društvo za kardiovaskularnu prevenciju u svojim smjernicama pozvalo liječnike u svim europskim državama da napuste bedeme kojima su se okružili oslanjajući se jedino na direktni kontakt s pacijentom i uspostave novi oblik ponašanja koristeći telemedicinu u svim aspektima.


– Telemedicina može imati itekakvu primjenjivost, a sad nas je COVID natjerao da to shvatimo. Što je do prije dva mjeseca bila velika barijera u glavama, sada više nije, zadovoljan je Peršić. »To je samo otkočilo naše glave. Iz našeg životnog komfora, jer bilo je najlakše da ti pacijent dođe, nismo razmišljali o drugim opcijama, a sada se vidi da stvari mogu funkcionirati i drugačije«, zaključuje. COVID ih je, međutim, zaustavio u jednom segmentu koji su planirali, a trebao je biti predstavljen na kongresu u travnju, o tome kako riješiti kardiološku rehabilitaciju na telemedicinskim načelima i skratiti liste čekanja.


Radi se, zapravo o lokalnim ili regionalnim centrima koji bi imali opremu za tjelovježbu i drugu potrebnu logistiku, a s druge strane web-platformu koja bi bila svojevrsna baza podataka bolesnika, koristili bi je pacijenti koji bi preko nje dobili upute za individualni trening, a pritom bi imala i znanstveno-istraživačku domenu. U pozadini te ideje također je telemedicina, medicina digitalnog doba koja korak po korak, ali nezaustavljivo, ulazi u sve dijelove zdravstvenih sustava diljem razvijenog svijeta.


Brojna ponuda mobilnih aplikacija


U Europi, 50 posto telemedicinskog tržišta zauzimaju Njemačka i Velika Britanija. Brojne tvrtke danas nude različite mobilne aplikacije koje daju zdravstvene podatke, savjete ili monitoring, online konzultacije i druge oblike digitalnih zdravstvenih usluga. Prihod telemedicinskog tržišta po stanovniku najveći je u skandinavskim zemljama, a Hrvatska je bitno ispod europskog prosjeka. U Danskoj je, na primjer taj prihod 6,22 eura po stanovniku, u Njemačkoj 4,75 eura, EU-24 prosjek je 3,05 eura, a u Hrvatskoj 1,80 eura. Za usporedbu, u Sloveniji je značajno veći, 2,68 eura po stanovniku, a najniži je u Rumunjskoj, 1,04.