Zorica Damnjanović na završetku jednog od ranijih ročišta, dok se još odazivala na sud / arhiva NL
U telefonskim razgovorima mi je govorila da se neću udati, da ću umrijeti i da će mi otpasti kosa, sve neke gluposti ako ne pošaljemo novac. Roditelji su joj, osim novca, poslali autobusom i staklenku punu zlata, poslali smo joj skupi aparat za kavu i garderobu
»Sredinom siječnja 2012. godine i otac i majka ispričali su mi da je otac u srpskim novinama Svet i Skandal naišao na oglase Milenije Milanović čija je fotografija prikazivala plavokosu ženu, a oglašavala je pružanje pomoći. Otac je nazvao taj broj, imao je problema sa spavanjem, no tražio je i da je mama nazove. Iako u početku nije pristajala, otac ju je uporno nagovarao pa je konačno i ona nazvala. Milenija Milanović je govorila da ćemo brat i ja umrijeti i slične gluposti. Tako smo doznali da je iz manastira Kula, da to možemo provjeriti na internetu, tražeći da joj pošaljemo novac. Ona će zauzvrat za nas moliti pa će nam nakon toga vratiti novac«.
Svjedočenje je to kćeri oštećenog bračnog para iz Njemačke koji je za prevaru prijavio Zoricu Damnjanović, kojoj je u tijeku suđenje. Zbog izostanka optužene, odlučeno je da će se svjedokinja koja je došla iz Njemačke ispitati izvanraspravno pred vijećem sutkinje Damire Delost.
Zorici Damnjanović iz Pule sudi se pod optužbom da je, lažno se predstavljajući kao osoba koja liječi molitvom, bračni par, hrvatske državljane s prebivalištem u Njemačkoj, prevarila za više od tri milijuna kuna u nepunih sedam mjeseci. Oštećeni stariji bračni par javio se na njezin oglas koji je izašao u srpskom časopisu Svet, gdje je oglasila da liječi molitvom i kontakt telefonom. Kad su je supružnici nazvali, Zorica Damnjanović se lažno predstavila kao »majka Milenija Milanović iz riječkog manastira«. Iskoristila je njihovu očajnu želju za izlječenjem i lažno im prikazala da će ih izliječiti i pružiti im spas i sreću molitvom. Kroz više telefonskih razgovora s oštećenima, lažno je prikazivala da će im djeca umrijeti, a potom obećavala da će spasiti njihove živote. Novac, zlatnina i ostali vrijedni predmeti stizali su autobusom na relaciji Frankfurt – Rijeka, ali i isplatama putem Western Uniona.
Darovi autobusom
– U više navrata Milenija je tražila razgovor sa mnom, ali i naglašavala da nikome o tome ne govorim, no za razliku od mojih roditelja, ja je nisam ozbiljno shvaćala. Moje je roditelje dobro izmanipulirala, na način da su joj slali uplate putem Western Uniona kako je tražila, a poslije su joj i putem autobusa slali torbe s darovima i novcem, najčešće do Rijeke, a posljednja torba je bila poslana za Sarajevo. Majka me prisilila da obavim dvije uplate putem Western Uniona, na ime D. H. u iznosu 1.200 i 1800 eura. Milenija Milanović mi je dala podatke o D. H., pritom mi kazavši da je ona mrtva i da odmah po obavljenoj uplati spalim dokaz o uplati. Nije mi bilo jasno kako ću obaviti uplatu na ime mrtve osobe, to stvarno ne znam pojasniti, osjećala sam se kao u začaranom krugu. Roditelji su joj nastavili slati novac, iako smo se brat i ja tomu protivili. Radim i nisam baš mogla stalno kontrolirati roditelje. Kada bi joj slali torbe putem autobusa, Milenija je tražila da se papirići na kojima je pisalo ime vozača i registarski broj autobusa uništi. Na taj način smo joj poslali 400 tisuća eura i 50 tisuća švicarskih franaka. Prodali smo kuću u Kupresu, brat je podignuo kredit za kuću, ja sam dala svoju ušteđevinu od 6 tisuća eura. Kredit koji je brat podignuo zapravo je služio za povrat pozajmica koje su mojim roditeljima dali njihovi prijatelji. Ne znam zašto nisam prijavila policiji, no to je učinio moj brat. Ne znam tko je Milenija Milanović – kazala je svjedokinja na upit sutkinje Delost.
Sve neke gluposti
Na upit tužiteljice Irene Babarović koliko se puta telefonom čula s Milenijom, svjedokinja je odgovorila jednom u deset dana i sveukupno je ta komunikacija trajala oko pola godine.
– U telefonskim razgovorima mi je govorila da se neću udati, da ću umrijeti i da će mi otpasti kosa, sve neke gluposti. Svašta je govorila i za mog brata ako ne pošaljemo novac. Roditelji su, osim novca, poslali autobusom i staklenku punu zlata, poslali smo joj skupi aparat za kavu i garderobu koju je naručivala u određenoj veličini – nastavila je odgovarati svjedokinja na pitanja tužiteljice. – Kupovali smo odjeću i za bebe, i sve je odjednom prestalo kad je Milenija najavila dolazak u Njemačku i obećala vratiti nam novac, no to nije učinila. Mom ocu su u policiji pokazali fotografiju Zorice Damnjanović, ali se ta razlikovala od fotografije u novinama. Moj otac ne bi prepoznao Zoricu Damnjanović da je nije vidio ovdje na sudu – kazala je nadalje svjedokinja.
Na upit branitelja Antona Denone koji zastupa optuženu Damnjanović, svjedokinja je odgovorila da ne zna koliko iznose mirovine njezinih roditelja te još jednom ponovila da je njezin brat podignuo kredit u kolovozu 2012. godine koji je korišten za vraćanje dugova, pozjamica roditelja.
– Sigurno nije bio namjenski kredit za uređenje kuće. Pokušala sam mamu spriječiti kad je poslala staklenku punu zlata, no bezuspješno, ali sam vjerovala da će nam to i vratiti – odgovorila je na pitanja branitelja.
