Dino Kulišek, Foto: M. GRACIN
U snu mi se najprije pojavljivao vrag s rogovima, a kasnije je taj vrag bio u obliku Jagodića. Mislio sam, ako ubijem vraga, ubit ću nešto zlo. Većina glasova u mojoj glavi odobravala je, čak me nagovarala na to. Na kraju mi je pukao film, pokucao sam mu na vrata, napravio što sam napravio i otišao – rekao je Kulišek
RIJEKA Znao sam da se to mora dogoditi. Zadnjih mjesec-dva imao sam osjećaj da će biti nešto, kao da je suđeno. S kojom sam točno namjerom došao pred vrata stana Ivana Jagodića? Ne znam. Mada sam znao da mora doći do ubojstva.
Glasovi u mojoj glavi govorili su mi da imam misiju, da moram ubiti vraga, nožem u srce. U snu mi se najprije pojavljivao vrag s rogovima, a kasnije je taj vrag bio u obliku Jagodića.
Mislio sam, ako ubijem vraga, ubit ću nešto zlo. Ako bi nastupila smrt Sotone, mislio sam, onda bi prestalo zlo. Većina glasova u mojoj glavi odobravala je, čak me nagovarala na to. Na kraju mi je pukao film, pokucao sam mu na vrata, napravio što sam napravio i otišao.
Izjavio je to jučer u svojoj obrani 24-godišnji Dino Kulišek iz Dramlja, kojem se sudi pod optužbom za jezivi zločin u zgradi u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava u srpnju 2014. godine, ubojstvo 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo.
Kulišek je iznio svoje viđenje okolnosti zločina kroz začudnu priču što se rijetko može čuti u sudnici.
Hladnokrvno je, brzo nižući riječi, pričao o cijelom slučaju, bez iskazanog kajanja.
– Prijeđimo na pitanja, da ne gubimo vrijeme! – zaključio je Kulišek prvi dio svoje obrane, u kojoj je ispričao da je s njegovom psihom sve bilo u redu do jeseni 2013. godine, kada je shvatio da ne može »slobodno« razmišljati, da mu se u glavu ubacuju glasovi.
– Nisam mogao kontrolirati mozak, nisam znao što mi se događa – prisjećao se optuženi, objašnjavajući da je to trajalo oko dva mjeseca, a onda je počeo osjećati veliki smrad i imao vizije.
– Ostajemo pri našem mišljenju i nalazu – konstatirala je psihijatrica Tia Žarković Palijan iz Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači, nakon što se upoznala s obranom koju je iznio Kulišek. U vrijeme zločina bio je ubrojiv (smanjeno, ali ne bitno), stav je psihijatrijske vještakinje koja je jučer po treći put dala svoj iskaz u sudnici, nakon što je obavila i drugo dopunsko psihijatrijsko nadvještačenje.
Kulišekovi branitelji, odvjetnici Ljubo Pavasović Visković i Goran Marjanović, jučer su dvaput zatražili novo, drugo nadvještačenje, ocjenjujući da vještački nalaz eksperata iz Popovače nije obavljen po pravilima struke te da nije decidirano odgovoreno kakvo je bilo stanje svijesti optuženika u vrijeme delikata. No, sudsko vijeće je odbilo prijedlog obrane koja drži da treba pokloniti vjeru vještacima Psihijatrijske bolnice Vrapče, gdje smatraju da je Kulišek bio neubrojiv.
– Sve sam to pripisivao Jagodiću, s razlogom – konstatirao je Kulišek, obrazlažući da je s njim doživio nekoliko situacija, primjerice onu kada je, nakon dodira Jagodića, imao osjećaj da »neka energija protječe« kroz njih.
– Bio sam totalno izbezumljen, kao da mi se Bog ubacio u glavu – kazao je Kulišek, prisjetivši se i slučaja kad je bio u stanu Jagodića, za kojeg je znao da se bavio magijom. Šutio je, razmišljao, a Jagodić se nadovezivao na njegove misli i sve to govorio.
– Stvorila se kao neka magla oko njega – opisao je optuženi, dodajući da dotad nije bio u »tim temama«, da bio pobožan, ali je počeo sanjati demone i osjećati veliki smrad. Kasnije, kada se našao u zatvoru, čitao je knjige o tome i saznao da se »Sotona može pojavljivati kroz takve odvratne smradove«.
Kulišek je ispričao da je s vremenom počeo komunicirati s glasovima u glavi te uvidio da ga vode na krivi put pa ih je počeo odbijati, opsovati kako bi se »maknuli« od njega. Jednom, kad je bio s prijateljima na igralištu, glasovi u glavi rekli su mu da je on »broj jedan«, da ima misiju, ubiti vraga.
– Tek kasnije sam saznao da je Sotona duh kojeg običan čovjek ne može ubiti, da bi mu Djevica Marija morala odsjeći glavu, kada dođe vrijeme za to – konstatirao je Kulišek koji je s vremenom spoznao i da mu ljudi čitaju misli. Hodao bi tako gradom, a nepoznati ljudi bi odgovarali na njegove misli.
Optuženi je kazao da se s Jagodićem prestao družiti mjesec dana prije događaja, da je nastao problem oko marihuane koju mu nije nabavio pa mu je Jagodić uzeo mobitel, ali da to nema veze s ubojstvom, iako su poslije počele stizati i prijeteće Jagodićeve poruke.
– On mi je otvorio vrata stana i izbo sam ga. Ne sjećam se detalja, znam samo da je bila neka strka, bježao je po stanu. Bio sam kao u nekakvom bunilu. Jedva da se i sjećam da je Meriem bila tamo.
Barem je preživjela, ona meni apsolutno nije bitna. Jesam li puno puta ubo Jagodića? Moguće – ustvrdio je Kulišek, prisjetivši se da je nakon zločina otišao u stan prijatelja, gdje je spavao nakon što je još jednom otišao iz roditeljskog doma.
Skinuo je krvavu majicu i tenisice, a onda u šumarku sačekao prijatelja, s kojim je zatim zapalio joint, a onda ih je policija uhitila na putu prema kući. Suđenje se nastavlja danas.
