Dva kapetana. I dva vrhunska tipa. Spontana i iskrena. Bez dlake na jeziku. I uštogljena ustezanja. Dva nerazdvojna prijatelja i cimera. Ovo je šampionska priča Mate Maleša i Andreja Prskala:

Kakav je osjećaj biti prvak Hrvatske?

MALEŠ: Ja u svom nogometnom opusu već imam upisan jedan naslov prvaka Hrvatske s »Dinamom«, ja sam te sezone odigrao jednu utakmicu, ali to je bilo davno i ne može se usporediti s ovim osvajanjem titule s »Rijekom«. Najkraće rečeno, ovo je fenomenalna stvar. Treba uživati u svemu ovome, zbog ovoga se isplatio svaki trening u životu, s momčadi i privatno.

PRSKALO: Osjećam se kao da još sanjam, još uvijek nisam svjestan da smo napravili to što smo napravili. Ovo je kao u bajci. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ćemo biti prvaci, rekao bih mu da je lud. Bogu hvala, ispunio mi se san i ne samo moj, nego i san svih navijača »Rijeke«.

Kakve su »posljedice« slavlja?

MALEŠ: Nema posljedica, uživamo, guštamo. U svakoj sekundi i minuti, svakom danu. Puno pričamo, svi smo ponosni na taj naš uspjeh. Guštaćemo još neko vrijeme…

PRSKALO: Ma, kakve posljedice. Iskustva su pozitivna, pogotovo kad vidiš ljude koji ti prilaze i shvatiš da si ispunio sva njihova očekivanja. Kad vidiš sve te sretne ljude oko sebe, od kojih su mnogi plakali od sreće, onda je svaka riječ suvišna.

Je li ova titula nešto najljepše što se doživjeli u karijeri?

MALEŠ: Bilo je puno lijepih trenutaka s »Rijekom«, osvajanja Kupa i Superkupa, plasmana u Europu, europskih pobjeda, ali ovo je stvarno nešto posebno. Ne možeš osjetiti tako nešto dok ne doživiš.

PRSKALO: Ništa slično u svojoj dosadašnjoj karijeri nisam doživio, ovo je kruna moje karijere.

Gol Hajduku najdraži

Koji je bio prijelomni trenutak šampionske sezone?

MALEŠ: Pristup je bio najbitniji. Išli smo iz utakmice u utakmicu, nismo gledali puno unaprijed. Željeli smo dati svoj maksimum na svakom treningu i pobijediti svaku sljedeću utakmicu. Time smo se vodili i na kraju uspjeli ostvariti cilj. Po meni su ključ uzastopne pobjede nad »Hajdukom« i »Slaven Belupom«, tada je bilo gotovo.

PRSKALO: Svaka je utakmica bila bitna, svaka se igrala za bodove. Taj stav nas je doveo do naslova prvaka. I još jedna stvar je vrlo bitna, puno smo se manje mi zamarali »Dinamom«, nego što su se »Dinamovi« igrači zamarali nama. Gledali smo samo sebe, bili ustrajni u svom radu. Taj rad nas je doveo do titule.

Doktori nogometa – Filip Bradarić i Mate Maleš / Foto Roni BRMALJ

Najdraži gol/najdraža obrana?

MALEŠ: Gol protiv »Hajduka«, definitivno. Znali smo u toj utakmici da moramo pobijediti, nije više bilo da nam odgovara X ili da možemo izgubiti. Zato je taj pogodak bio posebno važan, i to pred našim navijačima, a i bio je jako lijep jel’ tako? Doduše, naši navijači na istočnoj tribini vidjeli su ga tek poslije na snimci, ha, ha, ha… Međutim, meni je bio jako drag. Kad sam postigao taj gol, pustio sam i jednu malu suzu, tek toliko da se zna…

PRSKALO: Nekoliko obrana u Maksimiru protiv »Dinama« (1:1), obrana mom prijatelju Bertiju protiv »Istre 1961« u studenome na Rujevici, a posebno mi je draga obrana onoga udarca Vlašiću protiv »Hajduka«. Sve su obrane bitne, ali ove tri su mi najbitnije.

Najdraža Rijeko

Mišljenje kapetana o treneru Matjažu Keku?

MALEŠ: Rezultat sve govori. Svi mi igrači znamo kakav je naš šef profesionalac. To je to.

PRSKALO: Ima svoje principe od kojih ne odstupa. Što se mene osobno tiče, Matjaž Kek je najveći profesionalac od svih trenera koji su me trenirali. Pravi »švabo«.

Mišljenje kapetana o predsjedniku Damiru Miškoviću?

MALEŠ: Meni je, iskreno, posebno drago zbog predsjednika i njegove obitelji. Znam koliko živi za ovo i koliko mu je stalo. Predsjednika posebno cijenim i poštujem, drago mi je da je zajedno s nama dočekao ovaj povijesni naslov prvaka. Još da je bio onaj dan na Rujevici…

PRSKALO: Riječ je o čovjeku koji je pun entuzijazma i energije. Kod njega nema foliranja, kod njega se odmah vidi koliko voli »Rijeku« i da nije ovdje slučajno. Hvala mu na svemu što je napravio za naš klub. On je, uostalom, i pokrenuo cijelu ovu priču. A i rijetko koji predsjednik će slaviti zajedno s navijačima, to je raritet.

Nema zime za "Rijeku" – Andrej Prskalo / Foto Denis LOVROVIĆ

Najdraže pobjede ove sezone?

MALEŠ: »Dinamo« 5:2, »Hajduk« 2:0, »Slaven Belupo« 2:0.

PRSKALO: »Dinamo« 5:2, »Osijek« 3:2, »Hajduk« 2:0.

Najdraža navijačka pjesma?

MALEŠ: Uf, svaka na svoj način. Možda »Iz tvoje sam kolijevke, Rijeko«.

PRSKALO: »Iz tvoje sam kolijevke, Rijeko«.

Vagon dresova

Koliko ste dresova podijelili ove sezone?

MALEŠ: Mene sve strah sada kada dođe račun, ha, ha, ha… Jako puno, ali nije mi žao. Pokušali smo svima izaći ususret, ali to je jako teško. Nadam se da će oni koji ih nisu dobili imati razumijevanja.

PRSKALO: Vagon bi mi bio mali… Svaku utakmicu po dva. A upita je bilo jako puno.

Jeste sebi sačuvali barem jedan?

MALEŠ: Ja do sada – nijedan! Ostavit ću jedan na koji će mi se potpisati svi igrači i kojega ću poslije uokviriti za vječnu uspomenu.

PRSKALO: Jedini koji uopće imam je iz 2014. godine kad smo osvojili Kup, ove sezone sam sve podijelio. Pogotovo djeci, jako volim obradovati djecu. Ona su naša budućnost.

Najdraži suigrač?

MALEŠ: Cijenim i poštujem svakog našeg igrača, to su sve redom sjajni ljudi i zaista je nezahvalno bilo koga isticati, jer… Svima bih podigao spomenik. Međutim, kad je već postavljeno pitanje, onda ću istaknuti Bradarića koji mi je posebno drag. Volim mu dodijeliti titulu doktora nogometa.

PRSKALO: U našoj svlačionici nitko ne iskače, svi dišemo kao jedan, odlično se zafrkavamo. Svi od reda su mi dragi.

Najveći rivali ove sezone?

MALEŠ: Imam puno rivala u HNL-u, teško mi je bilo protiv koga god igrao.

PRSKALO: Posebno cijenim vratare Livakovića, Duku i Malenicu.

Tko je »gazda« u svlačionici?

MALEŠ: Nema tu gazde, svatko svakoga maksimalno uvažava, nema gazde i potlačenih, svi smo isti.

PRSKALO: Mate Maleš. On je Bog i batina. Kad on lupi šakom o stol, to je onda to.

Tko je najveći zafrkant u svlačionici?

MALEŠ: Ima ih nekoliko. Čane, Vešo, Gavro…

PRSKALO: I Marta, Kulušić… Ima ih, ha, ha, ha…

Molitva

Jeste li ove sezone imali nekih posebnih rituala uoči utakmica?

MALEŠ: Molitva prije svake utakmice, Prki i ja smo bili zajedno u tome. Držimo do toga i ne sramimo se toga, vjera nam puno znači.

PRSKALO: Mate i ja smo cimeri, uz mene je uvijek neki trsatski molitvenik. Mislim da nas čuva Majka Božja Trsatska. Uostalom, u kapeli zavjetnih darova je naša slika.

Možete li izdvojiti neke najdraže poruke ili čestitke koje ste dobili poslije osvajanja naslova?

MALEŠ: Jako lijepu poruku poslao mi je naš bivši suigrač Andrej Kramarić. A kad sam došao u svlačionici imao sam ih na mobitelu stotinu običnih, stotinu na WhattsAppu, stotinu na Viberu… Čestitalo je puno bivših suigrača, Močo, Tomečak, Marić. Čestitali su i neki suparnici, Lešković među prvima, ali i kapetan »Dinama« Antolić. Svaka im čast.

PRSKALO: Meni je najdraža ona od tete Josipe, ali drage su mi sve poruke od moje obitelji. Kada stignu sve te poruke, vidiš koliko ljudi cijene taj naš uspjeh.

Ljudine

Gdje ćete se odmarati od ove sezone?

MALEŠ: Ja poslije finala Kupa odmah idem za moju Zagoru, moram odraditi nekoliko svadbi. Sve mi se čini da će i praznici proteći u feštama, ha, ha, ha… A i neće biti puno odmora, ali nastojat ćemo uživati u svemu što smo napravili.

PRSKALO: Ja ću biti u svojoj Istri, imam jedno vjenčanje u Dalmaciji 10. lipnja i to je to.

Kako vidite vašu budućnost na Rujevici?

MALEŠ: Meni je cilj i želja bila da ovu sezonu odradimo onako kako smo željeli. Prvenstvo smo osvojili, napravit ćemo sve da osvojimo i Kup. Ako dođe ponuda što će zadovoljiti i klub i mene, razmislit ću… Teško je sad o tome razgovarati i planirati bilo što.

PRSKALO: Teško je reći, u našem poslu nikad ne znaš što dopnosi sudbina. Daj Bože da dođe neka ponuda…

Kakva će biti »Rijeka« iduće sezone?

MALEŠ: Klub i igrači će dati sve za što bolji plasman u Europi. Težit ćemo tome.

PRSKALO: Nema zime za »Rijeku«

Što kapetani misle jedan o drugome?

MALEŠ: Prki je, prije svega, veliki čovjek. Čovjek s velikim srcem. Skroman je, ponizan, a o njegovim nogometnim kvalitetama nemam što pričati. Sve smo vidjeli. Prki je prijatelj za poželjeti, treba to prijateljstvo njegovati i dalje. Nadam se da ćemo se poslije puno godina naći i prepričavati ove naše dogodovštine. Vjerujem da ću ga tada pitati: Sjećaš se, Prki, kad si ono izvadio ispod prečke? I reći mu: Ajde se sad baci kao nekad. A on će mi odgovoriti: Gdje ću se bacati, kuk me boli! Ha, ha, ha, ha…

PRSKALO: Mate je veliki čovjek. Ljudina. Što god treba, tu je. Prijatelj za cijeli život. Nadam se da ćemo ovako sjediti i pričati za dvadeset godina kad budemo uspješni nogometni menadžeri, ha, ha, ha…