ZAGREB U Hrvatskoj se o velikoj koaliciji nikad nije pričalo više nego u posljednje vrijeme. Pojedini čelnici HDZ-a i SDP-a ne ustručavaju se otvoreno kalkulirati s tom opcijom kao možda najboljom u sadašnjim političkim okolnostima. Milorad Pupovac zasad se nije uključio u tu raspravu, potpuno je fokusiran na očuvanje parlamentarne većine koja trenutačno podržava premijera Andreja Plenkovića.

Osnova za dogovor

Ali, krajem 2015. godine, nakon izbora za Sabor i višetjednih neuspješnih pregovora o novoj Vladi, Pupovac je pokušao nagovoriti Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka da formiraju veliku koaliciju. »Pragmatički savez za pragmatičku Vladu«, tako je Pupovac nazvao svoj projekt. Napisao je prijedlog polazišta za razgovor i, u situaciji kad se Most nije mogao opredijeliti između desnog i lijevog političkog bloka, ponudio je taj tekst Milanoviću i Karamarku kao osnovu za dogovor i izbjegavanje ponavljanja izbora.

Pupovac je između 2012. i 2015. bio Milanovićev koalicijski partner, a odmah nakon pretposljednjih izbora on i zastupnik SDSS-a Mile Horvat dali su predsjedniku SDP-a potpise podrške za dobivanje mandata za sastavljanje Vlade. S Karamarkom je, međutim, Pupovac imao drukčija iskustva. U kampanji za unutarstranačke izbore 2012., Karamarko je ustvrdio da je koalicija sa SDSS-om u razdoblju vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor bila ponižavajuća za HDZ. U godinama koje su uslijedile, Karamarkov HDZ poticao je mržnju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Ipak, prije godinu i pol dana Pupovac je imao čvrstu namjeru spojiti Milanovića i Karamarka, a na taj način i staviti točku na povijesnu političko-ideološku podjelu između SDP-a i HDZ-a.

»Dvije vodeće političke stranke, premda nisu neposredne nasljednice ideologija koje su u Drugom svjetskom ratu Hrvatsku uvele u građanski rat, u posljednjih 25 godina odgovorne su za njegovo ideološko-političko održavanje i povremeno rasplamsavanje kao što je to bilo u protekle četiri godine. Time je ozbiljno unazađena politička tolerancija, narušena nužna društvena racionalnost, a same stranke su oslabile jer sebe i društvo iscrpljuju u sukobljavanju koje je društveno neproduktivno. Osim toga tim je sukobljavanjem stvoren prostor zabrinjavajućeg jačanja utjecaja nepolitičkih i nestranačkih grupacija. Zbog toga je nužno da se taj sukob ili završi ili stavi pod kontrolu – u interesu zemlje i u interesu očuvanja stranačkog političkog života kao kakvog takvog jamstva narodne suverenosti i demokratske parlamentarne demokracije«, navodi se u uvodu Pupovčevih teza na kojima su, kako je zamislio, Milanović i Karamarko trebali sklopiti veliku koaliciju.

Usuglašeni ciljevi

Potpredsjednik SDSS-a naglašavao je da SDP i HDZ u pragmatičnoj suradnji ne bi gubili stranački identitet, već bi ga »gradili u okviru ustavne preambule i temeljnih ustavnih vrijednosti Republike Hrvatske (sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, miroljubivost, socijalna pravednost, nepovredivost vlasništva, zaštita prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava, demokratski višestranački sistem i sekularnost)«. Tako bi, smatrao je Pupovac, temeljne ustavne vrijednosti lakše postale dio svijesti svih hrvatskih građana.

»Istovremeno bi se na taj način stvorila toliko potrebna svijest o tome da i nacionalni identitet i politička volja ne mogu biti važnije od ustavnih vrijednosti Republike da je u demokratskoj državi svaki patriotizam primarno utemeljen u Ustavu. Pragmatička suradnja ove vrste omogućuje formiranje pragmatičke vlade, koja osim na ovim ustavnim vrijednosti počiva i na usuglašenim osnovnim ciljevima svojeg programa i SDP-u i HDZ-u i njihovim partnerima osigurava neophodnu komotnu većinu za donošenje svih relevantnih odluka«, istaknuo je Pupovac u tekstu koji je u prosincu 2015. dostavio Milanoviću i Karamarku.

Bliže nego ikad

U njemu se nije bavio samo povijesnim i društvenim argumentima u prilog koaliciji dvije najjače hrvatske stranke, nego je predlagao i konkretne stvari o kojima bi Milanović i Karamarko trebali postignuti politički konsenzus. »Pragmatička Vlada počiva na usuglašenom stajalištu o nužnosti strukturalnih reformi u području pravosuđa, državne uprave i teritorijalnog ustrojstva države, a na osnovi jasnih kriterija etičnosti, profesionalnosti, efikasnosti i racionalnosti. Pragmatička Vlada također počiva na usuglašenom stajalištu o harmoniziranju odnosa između državnih institucija i njihove potpune reinstucionalizacije, što znači oslobođene od personalnog, političkog ili interesnog utjecaja. Pragmatička vlada ima za cilj vraćanje vjere u državu i njezine institucije kod svakog njezinoga građanina.

Pragmatička vlada počiva i na usuglašenom stajalištu o osnovnim mjerama ekonomske politike koja je Hrvatskoj nužna kako bi se postiglo sljedeće: do kraja konsolidirale državne financije, nastavilo povećanje izvoza te uravnotežio i na druge osnove postavio razvoj nacionalne ekonomije. U tom smislu pragmatička Vlada i njezin ekonomski program trebali bi posebno imati za cilj razvoj energetskih potencijala, infrastrukture, reindustrijalizaciju i reagrarizaciju nacionalne ekonomije«, napisao je Pupovac u svojoj ambicioznoj platformi za koaliciju SDP-a i HDZ-a.

Na kraju od Pupovčeve ideje o velikoj koaliciji nije bilo ništa, premda su tada u užim vodstvima SDP-a i HDZ-a razmatrali i tu mogućnost. Problem je bio i tko bi u takvoj Vladi bio premijer, jer ni Milanović ni Karamarko nisu mogli pristati da to bude onaj drugi. U to su vrijeme, frustrirani ponašanjem Mosta, lideri SDP-a i HDZ-a uspostavili i određenu komunikaciju. Bilo je čak dogovoreno i da se sastanu u prostorijama nekadašnjeg ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, što bi bio neutralan teren, ali do toga ipak nije došlo.

U konačnici se Božo Petrov odlučio za suradnju s Karamarkom i to je veliku koaliciju odgodilo do daljnjeg. No, danas je ona možda bliže nego ikada.