Nakon dva mandata na rektorskoj funkciji i prethodna dva mandata kao prorektorica Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Snježana Prijić Samaržija ovog je vikenda napustila Rektorat. Ostat će zapamćena kao druga rektorica u povijesti riječkog Sveučilišta, ali i kao osoba koja je pozicionirala otvoreno, moderno i progresivno sveučilište, ne samo u hrvatskim, nego i europskim okvirima. Iako Senat u dva pokušaja nije uspio izabrati njezina nasljednika, već je za v. d. rektora imenovan dosadašnji prorektor za financije, prof. dr. Davor Vašiček, dosadašnja rektorica kaže da nije prvi put u povijesti Sveučilišta u Rijeci da su izbori za rektora u drugom krugu završili neodlučeno.

– To se dogodilo nakon završetka mandata rektorice Katice Ivanišević, pa je izabran vršitelj dužnosti rektora. Očito je da postoji postojana podijeljenost u Senatu oko dvoje kandidata koji su ponovo, nakon prolaska u predizbornoj fazi, dobili jednak broj glasova. Međutim, nakon što sam predložila sadašnjeg prorektora Davora Vašičeka za vršitelja dužnosti rektora, nije bilo drugih prijedloga, a podrška je bila jednoglasna što znači da podijeljenost u Senatu nije duboka i suštinska.

Demokratičan postupak

Iznenađuje li vas činjenica da se Senat oko izbora rektora ne može usuglasiti, dok su oko izbora v. d. rektora svi bili složni?

– Mislim da taj konsenzus daje veliki legitimitet vršitelju dužnosti rektora Davoru Vašičeku za daljnje vođenje Sveučilišta u Rijeci i pripreme za nove izbore. Ne iznenađuje me jer je Senat razvio kulturu konsenzualnoga donošenja odluka. Razumijem to i na način da su članovi Senata prepoznali da su nas ovaj izborni maraton na Sveučilištu, ali i istovremeni izbori za dekane na šest fakulteta iscrpili, i da se treba na neko vrijeme odmaknuti i fokusirati na važne poslove Sveučilišta koje ga čekaju. Vršitelj dužnosti rektora ima znanja i iskustva jer je bio u svih osam godina moga mandata prorektor za financije i poslovanje, tako da sam uvjerena da će se i tekući poslovi odvijati bez zastoja.

Dosta je bilo prozivki oko novog izbornog sustava koji je demokratizirao izbor rektora. Smatrate li da je njegovo uvođenje bila pogreška, kao što to ističu pojedini članovi akademske zajednice?

– Demokratizacija i uključivanje što većeg broja zainteresiranih članova Sveučilišta u izbor čelne osobe ne može biti pogrešno. Također, činjenica da je na predizbore izašlo više od 80 posto članova fakultetskih vijeća govori o tome da ljudi Sveučilišta podržavaju ovu demokratizaciju izbora i da ljudi Sveučilišta žele konzumirati svoje pravo i mogućnost da iskažu svoje preferencije. Kada smo otvorili raspravu o demokratizaciji izbora, osobno sam isticala da smatram da je slovenski model direktnih izbora za rektora u kojem glasaju svi, uključujući i studente i administraciju, optimalan jer daje neupitni legitimitet rektoru. No, tadašnji je Zakon propisivao da rektora bira Senat. Ovaj je izborni model tako bio kompromis između potpune demokratizacije i tadašnjih zakonskih odredbi. Senat je, međutim, dva puta potvrdio da je suglasan s ovom izbrnom procedurom. Prvi put 2019. godine kada je jednoglasnom odlukom Senata uveden u Statut Sveučilišta u Rijeci, a drugi put prilikom donošenja novog Statuta 2023. godine. Predloženo rješenje je artikulirao Odbor za pravna i statutarna pitanja na čelu kojega je bila tadašnja dekanica Pravnog fakulteta, a član je bio sadašnji dekan Pravnog fakulteta, oboje vrhunski pravni stručnjaci. Model izbora bio je u javnoj raspravi kada su svi mogli komentirati, a organizirana je i javna tribina sa stručnjacima sa Sveučilišta u Zagrebu, iz GONG-a i iz Nezavisnog sindikata. Ne mogu zamisliti demokratičniji i stručno bolje utemeljen postupak definiranja izbornog postupka. Šest godina je više nego dovoljno vremena za iskazivanje prigovora ili boljih prijedloga, a kako se to nije niti jednom dogodilo, nismo imali razloga sumnjati u podršku izbornoj proceduri.

Iscrpljen sustav

V. d. rektora može raspisati nove izbore vrlo brzo, ali i ne mora, jer dužnost može obavljati godinu dana. Kojoj varijanti ste skloniji, s obzirom na to da će se s novom akademskom godinom izmijeniti i glasačko tijelo jer na dužnost stupaju novi dekani?

– U nadležnosti je v. d. rektora i Senata donošenje takve odluke. Upravo su u ovom periodu u kojem su se provodili izbori za rektora, provedeni izbori za dekane na pet fakulteta, i to na Akademiji primijenjenih umjetnosti, Učiteljskom fakultetu, Filozofskom fakultetu, Ekonomskom i Pomorskom fakultetu, a uskoro se provode i izbori za dekana i na Tehničkom fakultetu. Svi ti izborni procesi su zasigurno dodatno iscrpili sustav, pa sam sklonija stavu da bi bilo optimalno da se uzme pauza prije raspisivanja novih izbora. Tim više što je v. d. rektora dobio jednoglasnu potporu, a ulazimo u period ispitnih rokova, upisa, ljetne pauze, a i programsko ugovaranje ulazi u završnu fazu.

Jedan od prvih poteza prof. dr. Vašičeka je formiranje nove uprave. Postoji li mogućnost da prihvatite jednu od funkcija u budućoj upravi ili čvrsto ostajete pri najavi da se vraćate profesuri?

– Ne postoji. Učinila sam sve što sam znala i mogla. Nitko si ne bi trebao umišljati da je nezamjenjiv. Smatram da ima nešto nedostojanstveno i nezahvalno u tome da se ne zna otići. Odlazim posve svjesna privilegija profesionalnog i životnog iskustva učenja i djelovanja koji sam imala i u nadi da sam doprinijela nekom boljem svijetu sveučilišta. No, svemu dođe kraj. I tako treba biti. Vraćam se na Filozofski fakultet, mojoj profesuri i istraživanju. Za mene je to najbolje zanimanje na svijetu, koje sam odabrala i za koje sam se obrazovala. Nastavljam raditi i kao ekspert u Vijeću Europe i na nekim projektima visokih europskih tijela koji se bave visokim obrazovanjem i znanosti.

Kako gledate na događaje u pozadini izbora, anonimna pisma, terećenje Uprave i Studentskog zbora za greške?

– Svi napisi bili su posve neutemeljeni jer je izborni proces definiran odlukama Senata, a ne ove uprave. Štoviše, svaki je korak od samog početka transparentno praćen i dodatno analiziran na Senatu. Cijela situacija ima elemente i govora mržnje, što govori i o etičkoj dimenziji kreatora pisma. Već sam odgovorila Vama i Novom listu da su svi navodi iz anonimnog pisma tendenciozni i zlonamjerni s jasnom namjerom da se iz zaštićene pozicije anonimnosti postignu neki osobni interesi. Neovisno Sveučilište uvijek ima neprijatelje koji bi ga rado vidjeli pod svojom kontrolom.

Puno je i kuloarskih priča o prijetnjama i ucjenama studenata koji imaju pravo glasa u Senatu. Imate li saznanja da su utemeljene?

– Svi se prigovori iz anonimnog pisma svode isključivo na funkcioniranje Studentskog zbora. Ova je uprava Sveučilišta u Rijeci strogo poštovala autonomiju i neovisnost studenskog predstavništva i odluke Skupštine Studentskog zbora. Sve drugačije od toga, smatram ozbiljnom povredom procedura i iskazivanjem neprihvatljivog nepovjerenja i pritiska prema ravnopravnim članovima Senata i sveučilišnim tijelima. I do mene su dolazile glasine o pritiscima na sadašnje članove Senata iz redova studenata. Najvažnije je da ne popuste pred pritiscima, ali i da ih ne obeshrabre u njihovoj borbi za pravednijim svijetom. Moram dodati da legitimnost studenata u Senatu ili manipulacije vezane uz njihove glasove uvijek postanu teme za vrijeme izbora za rektora na svim sveučilištima u Hrvatskoj. Zbog tog razloga je, prema novom Zakonu, i smanjen njihov broj u senatima. Sve to pokazuje nizak stupanj demokratske kulture na našim sveučilištima, kontinuirano se pokazuje nepovjerenje prema studentima, vrše se pritisci kako bi glasali na željeni način. Mislim da je uklanjanje
studenata iz izbornih procesa loše, treba studente zaštititi, dodatno osnažiti participaciju studenata i neovisnost studentskih tijela.

Osobni doprinos

Bez obzira na trenutačno izabranog v. d. rektora, novog se rektora mora izabrati. Kakvog nasljednika priželjkujete?

– Svaki novi rektor/rektorica treba ići svojim putem i dati svoj osobni doprinos. Ipak, bilo bi poželjno da iskoriste što je učinjeno i na tome nadograđuju. I moja su postignuća zasigurno bila kvalitetnija jer sam nastavila gdje su stali izvrsni bivši rektori Lučin i Rukavina. Mnoge su stvari oni započeli, a postale su vidljive tek u mojim mandatima. Travanj je bio mjesec intenzivnog izvješćivanja o našem radu u prošloj godini i u mandatu pred Sveučilišnim vijećem i drugim nadzornim i savjetodavnim tijelima Sveučilišta, koja su međunarodna i u kojima sjede i dionici iz istraživačkog i poslovnog sektora. Sve je jednoglasno usvojeno, uz pohvale za financijsko poslovanje, inovativnost i jedinstvene iskorake u svim aspektima rada. Mislim da je to za budućeg rektora ili rektoricu dobra osnova za nadogradnju. Moj je prioritet poručiti svakom budućem rektoru/rektorici da sveučilište mora ostati emancipirano od politike. Mnogi smatraju da je poželjno da rektori imaju političku podršku jer će tako lakše doći do financijske podrške ili kadrova. Činjenica jest da uspjeh svakog rektora, u dijelu koji se tiče radnih mjesta, kapitalnih ulaganja i infrastrukture, ovisi o volji politike koja odlučuje što i koliko financirati. Nisam, međutim, sigurna da je to dobro za sveučilišta, znanost i obrazovanje pa bih savjetovala budućoj rektorici ili rektoru da razvijaju instrumente financijske samostalnosti jer to jedino jamči stvarnu autonomiju od politike. S druge strane, treba vršiti pritisak da se uspostave transparentni kriteriji financiranja iz državnog proračuna, da se financiranje provodi po rezultatima jer to jedino jamči autonomiju i visoke rezultate.

Kompromis sveučilišnih
i fakultetskih interesa

Sveučilišta su još uvijek u fazi prilagodbe novom zakonu. Koliko ste zadovoljni s promjenama koje on donosi?

– Kvaliteta Zakona u uređivanju sustava i postizanju željenih ciljeva ovisi o realnom okruženju. I dobar zakon u nekom okruženju može proizvesti kontraefekt. Mislim da se to događa s ovim novim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Osobno sam podržavala Zakon jer sam u njemu vidjela reformski kapacitet transparentnosti, povećanja autonomije i nagrađivanja prema postignućima o kojem sam ranije govorila. Svjesna sam da se Zakonom željelo spriječiti neke anomalije centraliziranog odlučivanja na sveučilištima. Međutim, Zakon je interpretiran u akademskoj zajednici kao oslabljivanje većih sveučilišta u korist fakulteta. Treba praviti razliku između centralizacije koja jest prijetnja i integracije koja je preduvjet prepoznavanja sveučilišta u europskom međunarodnom prostoru. Ako se ne bude interveniralo i upravljalo ovim procesom, fragmentacija će dugoročno oslabiti rezultate na nacionalnoj i međunarodnoj razini, te posljedično proizvesti novu izolaciju od svjetskih trendova. Nadam se da će Sveučilište u Rijeci biti dovoljno mudro da nadiđe ove prijetnje, i da će budući rektor ili rektorica s dekanima uspjeti naći kompromis između fakultetskih i sveučilišnih interesa.

Kultura praćenja europskih trendova

U dva mandata Sveučilište je doživjelo promjene u mnogim segmentima. Što smatrate najvećim uspjesima?

– Puno je osam godina i puno smo radili u tih osam godina. Kada sada gledam unatrag, mislim da je najvrjednije što smo razvili kulturu praćenja europskih i svjetskih trendova te generiranje društvene promjene koja je u domeni institucije integriranog sveučilišta. Važno mi je bilo izazvati taj efekt društvenog inoviranja, ne slijediti konformistički ustaljene obrasce koji više i ne funkcioniraju, nego aktivno razmišljati o budućnosti i proizvoditi intervencije koje dugoročno povećavaju našu sveučilišnu otpornost, kvalitetu i relevantnost u svijetu koji se ubrzano mijenja. Mislim uistinu da je uspjeh činjenica da smo percipirani kao moderno, releventno i progresivno Sveučilište u Europi i svijetu. Ne radi se samo o činjenici da smo aktivni u različitim važnim asocijacijama i u sustavima rangiranja, već činjenici da u europskim tijelima znaju za Sveučilište u Rijeci, iako nije u glavnom gradu i iako je još relativno mlado. Šest novih integriranih fakulteta je osnovano, jedino smo veće Sveučilište u Hrvatskoj koje ima toliko integriranih fakulteta. Pokrenuli smo Logopediju i Farmaciju, dva posve nova studijska programa u kojima je detektiran deficit kadrova u regiji. Povukli smo ozbiljna sredstva iz EU fondova koja su nam osigurala iskorake i određenu samostalnost. Vratili smo četrdesetak naših i stranih znanstvenika s brojnih izvrsnih sveučilišta u Europi i SAD-u, zbog čega smo u sveučilišnom svijetu postali svojevrsno čudo. Razvijali smo kulturu donošenja odluka utemeljenih na podacima i istraživanjima. Dobili smo međunarodnu nagradu kao sveučilište angažirano u zajednici. I još je mnogo toga zbog čega sam zadovoljna, ali je mnogo važnije reći da za sve to dugujem ogromnu zahvalnost ljudima Sveučilišta bez kojih to ne bi bilo moguće, kao i onima izvan Sveučilišta koji su trčali uz nas i s nama.