ZAGREB Završetak tjedna s dvostrukim programom Rijeci je donio novi poraz bez postignutog gola i, za utjehu, ostanak na prvom mjestu SuperSport HNL-a. Međutim, sada je stanje na vrhu vrlo gusto jer je Dinamo stigao na jedan bod iza izjednačenog vodećeg dvojca, unijevši maksimalnu neizvjesnost u borbu za naslov prvaka.

Ovaj derbi dobio je dodatnu dimenziju nekih sat vremena prije zakazanog početka, kada je postalo jasno da će Hajduk doživjeti poraz na gostovanju kod Osijeka. Ulog je, doduše, bio velik i prije toga, ali taj rezultat ga je podigao još više.

Dinamo je dobio priliku da se pobjedom primakne na bod do vrha, a Rijeci bi slavlje na stadionu Maksimir donijelo sasvim pristojnu prednost. Tako je sugerirala teorija uoči početka uakmice.

Na terenu se, pak, barem u startu pokazalo da Dinamo svoju priliku želi iskoristiti kroz vsoki pritisak, ili, kako bi se kolokvijalno reklo, na galamu. Rijeka nije bila niti malo impresionirana takvim gardom suparnika.

Štoviše, već je u 5. minuti pokazala koliko može biti opasna. Niko Janković se upustio u trk duž lijeve strane, pri čemu je odigrao dupli pas s Naisom Djouahrom. Kada je stigao blizu šesnaesterca, pretrčao je Ronaëla Pierrea-Gabriela i proigrao Tonija Fruka koji je na vrhu peterca, u visini prve stative, iz okreta pucao malo pokraj gola.

Dinamo je uzvratio po desnom boku. Raspoloženi Marko Pjaca je gurnuo pas za Pierrea-Gabriela koji je centaršutom pronašao glavu Wilfrieda Kange. Njegov udarac glavom u visini prve stative usmjerio je loptu iznad gola.

Bilo je to u 9. minuti. Nešto kasnije Pjaca je s vrha kaznenog prostora desnicom pogodio lijevu stativu, nakon što je isfintirao Jovan Maneva.

Konačno, 13. minuta mu je donijela treću sreću. Nakon dijagonale Martina Baturine s lijeve strane Pjaca je udarcem iz prvog dodira savladao Martina Zlomislića. Pri tome se otvorilo pitanje je li ta asistencija bila slučajnost ili genijlnost.

Naime, ključno dodavanje je prošlo na centimetar od Petra Sučića, koji je utrčavao u šesnaesterac po sredini, i to je zbunilo riječku obranu. Iako je to sada irelevantno, samo Baturina zna je li loptom pronašao onoga koga je tražio – 1:0.

Rijeka se nije raspala nakon primljenog gola, a uskoro je zaprijetila preko desne strane. Ovoga puta je Fruk imao ulogu dodavača, dok je Janković raspalio iskosa i promašio.

Dinamo je ubrzo počeo prepuštati inicijativu suparniku, čime se još jednom potvrdilo a Sandro Peković nije sklon preuzimanju rizika. Modri se, doduše, nisu povukli u obranu, ali bilo je očogledno da nakon postignutog gola više nemaju isti gard.

Do kraja prvog dijela utakmice igralo se ravnopravno, s time da je Rijeka pokušavala proći kroz kombinatoriku, dok je Dinamo dosta puta tražio rješenja kroz duge lopte.

Niti jedna momčad u tom razdoblju nije uspjela postići puno više od jurnjava za loptom koje izazivaju uzdahe s tribina, premda prava opasnost, zapravo, ne postoji. U svemu tome Patrik Kolarić se malo pogubio i imao je dvije-tri pogrešne procjene na štetu Rijeke. Nešto malo je, doduše, i kompenzirao.

Opet, to nisu bile odluke za koje se može reći da su utjecale na razvoj zbivanja na terenu. Kolarić nije primijetio sitne prekršaje igrača Dinama, što znači da se uvijek može pričati o postavljenom kriteriju.

U svakom slučaju, te odluke nisu bile presudne za prvi dio. Na početku nastavka Rijeka je preuzela inicijativu. Ustvari, Dinamo je stavio naglasak na oprez, uz povremena iskakanja u pressing, koja mu nisu donijela baš ništa.

Modri su se, istina, aktivno branili, ali bilo je jasno da im u tom razdoblju glavni prioritet predstavlja čuvanje minimalne prednosti. No, nije im sve išlo po planu. U 54. minuti Luka Menalo je po lijevoj strani pobjegao Kevinu Theophileu-Catherineu koji ga je na dva-tri metra od kaznenog prostora zaustavio prekršajem za žuti karton.

Taj prekid Rijeci nije priuštio nešto konkretnije, no sasvim sigurno je rasplamsao optimizam i vjeru u izjednačenje.

Nešto kasnije Dinamo je zaprijetio nakon kornera. Raul Torrente tom je prilikom prvi bio na lopti, ali njegov udarac glavom usmjerio je loptu u Sučića. Uskoro je Radomir Đalović odlučio da više nema što čekati. Tako su u 63. minuti umjesto Menala i Lindona Selahija na teren istrčali Duje Čop i Gabriel Rukavina.

Ubrzo je sijevnula riječka kontra koju je Theophile zaustavio startom s leđa na Fruka. Kolarić je odmah dao znak rukama da tu ne vidi elemente za prekršaj. Da ga je dosudio, to bi značilo da Theophileu treba pokazati drugi žuti karton.

Kako su minute prolazile, tako je Dinamo preuzimao sve manje i manje rizika, a Rijeka je kretala prema naprijed. Realno gledajući, gosti nisu imali što čekati jer vrijeme je nepovratno curilo, a rezultat im nije išao u prilog.

Najveću priliku za izjednačenje donijela je 67. minuta i Čopov udarac desnicom s lijeve strane. Lopta je, naime, pogodila suprotnu stativu i odbila se paralelno s golom. Tada su Dinamo sačuvali centimetri.

Osam minuta kasnije opasnost se ukazala na suprotnoj strani. Modri su se orijentirali na tranziciju, što je u datom rasporedu snaga bilo sasvim logično, i dočekali su obećavajuću situaciju.

Arbër Hoxha opalio je sa osamnaest metara, tražeći svoj desni kut, a Zlomislić je loptu krajnjim naporom odbio u korner. Bio je to nagovještaj ulaska u završnicu od koje se očekivalo puno na obje strane jer Rijeka nije odustajala, a Dinamo je aktivno tražio drugi gol za potvrdu pobjede.

U 83. minuti Perković je umjesto Pjace i Pierrea-Gabriela na teren poslao Brunu Petkovića i Stefana Ristovskog, očigledno pokušavajući dobiti smirenost na terenu kroz njihovo iskustvo i rutinu. Tim potezom je v. d. trenera Dinama potrošio sve zamjene, dok su, s druge strane, Đaloviću ostale još dvije neiskorištene.

Naime, nakon Čopa i Rukavine, u 81. minuti je ušao i Silvio Ilinković kojem je svoje mjesto prepustio Dejan Petrovič. U završnici je priliku dobio Dominik Dogan, umjesto Ante Oreča, ali to nije bilo dovoljno.