Teško je naći sektor gospodarstva, konkretno poljoprivrede, koji svojim podacima zbunjuje kao što to čini – vinogradarstvo. Kako nas izvješćuje europarlamentarac Marko Vešligaj, Europska komisija je zbog sve veće zabrinutosti izazvane padom proizvodnje vina naložila članicama EU-a hitne mjere kako bi se smanjile posljedice što su nakon najmanje petnaest godina slabljenja sektora dovele do mogućih katastrofalnih posljedica.

Konkretno, potrošnja vina se od 2010. godine prepolovila, veliki udar doživjela je za vrijeme pandemije COVID-19 i nije se oporavila. Lani su zemlje EU-a proizvele 150 milijuna hektolitara vina, dok je potrošnja pala na 96 milijuna hektolitara. Ono što brine je činjenica da je proizvodnja vina u EU-u značajem na razini primjerice proizvodnje čelika, kao i to da u njezinim članicama nastaje 60 posto globalne proizvodnje vina. K tome, velika je lepeza značaja vinskog sektora u ruralnom razvoju, turizmu i gastronomiji. Sad na sve treba dodati i Trumpov carinski udarac koji će nanijeti velike štete najvećim vinskim ekonomijama svijeta – Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.

TURISTI PIJU, HRVATIMA BROJE

S druge strane, u Hrvatskoj nikad više vinara, vina i novih etiketa, ali i vrlo kvalitetnih, raskošnih vinarija. Najviše ih je u Istri, ali ne zaostaju ni druge regije. Hrvatska je po pitanju potrošnje varljiva jer s rastom turizma u njoj raste i potrošnja vina po stanovniku. Prije desetak godina iznosila je 22, danas oko 28 litara. Turisti troše dosta vina, prosjek se pripisuje Hrvatima. K tome, jako su velike i naše potrebe za uvozom, što pojednostavljeno rečeno znači da se Hrvatska itekako mora posvetiti sadnji vinove loze. Vraćanju površina pod vinogradima koje su prije ulaska u EU iznosile više od 30 tisuća hektara, da bi ih danas bilo svega oko 16 tisuća. Teške posljedice po domaći vinogradarski sektor dolaze zbog prekomjernog uvoza krajnje nekvalitetnih vina, štoviše nemali dio njih se može opisati i kao »vinske pripravke« ili mnogo ispravnijom definicijom – patvorine. Velike količine vina dolaze iz prije spomenuta tri europska giganta koji su sa širenjem nasada i povećanjem proizvodnje vina došli u slijepu ulicu te su spuštanjem cijena preplavili niz tržišta, pa tako i hrvatsko. A tu je i Makedonija čija vina u velikim količinama završavaju u Hrvatskoj.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

– Istina je da pada potrošnja vina, no ja bih njezin izvor, odnosno probleme u koje je zapala, u dobroj mjeri definirao promjenom ukusa potrošača. Veliki pad doživljavaju crna, ili kako ih niz tržišta definira, crvena vina, posebno ona s većim udjelom alkohola. S druge strane, što je i naša velika prednost, rast doživljavaju lagana bijela vina, rosei i svakako pjenušci. Hrvatske sorte – što su dominantne graševina i malvazija, ali i žlahtina, idu u red vina koja tržište voli tako da za naše dobre proizvode ne bi trebalo biti problema. Kod nas je proizvodnja crnih vina znatno manja tako da generalno ne bi trebalo biti potresa kakve pratimo na prostorima najvećih država Europe, istaknuo nam je Emil Perdec, F&B menadžer Plave Lagune, poznate porečke hotelijerske kompanije, kao i jedan od najboljih hrvatskih sommeliera koji je o dijelu te problematike razgovaro s uglednim svjetskim vinarima na ProWeinu, jednom od najvećih sajmova vina koji se svake godine organizira u Düsseldorfu.

VIŠESLOJNI PROBLEMI

Problemi su dakle višeslojni, a dio ih možda leži i u činjenici da raste – potrošnja piva. Dio tih problema dolazi i zbog činjenica koje se ogledaju i u Hrvatskoj. Pivo se smije oglašavati, jedne su to od najmoćnijih marketinških kampanja uopće, vino ne, na stadionima je dozvoljena prodaja piva, vina ne, čitav je niz primjera koji na neki način pojašnjavaju razloge uzmicanja konzumacije vina. Na kraju krajeva, proizvodnja vina je iznimno skupa, pivo je u velikoj mjeri – industrija. Ili kako nam je to jednom slikovito pojasnio Ivica Dobrinčić, ugledni vinogradar iz Vrbnika i jedan od svega nekoliko proizvođača cijepova vinove loze u Hrvatskoj: bacite li na strop sadržaj čaše vina, zarada vinara je ono što na stropu ostane – pivara ono što padne na pod. No, je li baš tako? Pitanje o problematici koja je zadesila vinare uputili smo i Tomislavu Juretiću, zajedno s partnerima vlasnikom craft pivovare Big Joseph, odnosno Veli Jože registriranoj u Motovunu, ali s proizvodnim postrojenjem u riječkoj Vodovodnoj ulici.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

– Nije baš da previše pratim globalnu statistiku, fokusiraniji sam na svoju, ali mislim da za razliku od vina, čija je potrošnja, kako se ističe, u EU-u pala gotovo 50 posto, pivo je čini se zadržalo stabilniju poziciju. Globalna potrošnja piva porasla je 2023. za oko 2 posto, dok je u Europi uglavnom stabilna – s blagim padom u zapadnim zemljama, ali i rastom u srednjoj i istočnoj Europi. Prema nekim izvorima, industrijska piva padaju u nekom sitnom postotku, dok craft, premium i bezalkoholna piva rastu, negdje i do 10 posto godišnje. Pivo se, za razliku od vina, brže prilagođava novim navikama potrošača i zato je stabilnija situacija. Ne tvrdim da je to baš »mač u kamenu«, ali čini se dovoljno indikativno, istaknuo je Juretić.

BEZALKOHOLNO VINO

I vrlo slično kao što je to naglasio Perdec, locirao jako važan dio vinarskih problema: prilagodljivost. Dakako, vinogradi su višegodišnji nasadi i teško ih je »preko noći« zamijeniti, mada se uz pomoć tehnologije može dobiti i bezalkoholno vino koje je polako počelo svoj pohod tržištem. Naprosto, dio smo »light« kulture koja eliminira kalorije – alkohol je kako je poznato vrlo kaloričan – izbacuje komponentu šećera iz bezalkoholnih napitaka s ciljem zadržavanja ili rasta »niskokalorične« potrošnje bez negativnih posljedica po zdravlje. Pijte, pijte puno, pijte bez straha od pretilosti i s njom povezanih bolesti! Crna vina, francuska ili s juga Italije pa i Hrvatske s 14 ili više posto alkohola? Danas su za njih – prošla vremena. Kao i nekad silno popularna Badelova maksima »pij malo, pij dobro«. Danas je pij puno, troši puno, a mi ćemo od svega učiniti nešto light. Pa makar to bio i jedan od najvećih grijehova koji može zadesiti svakog iskrenog vinoljupca – da mu uskoro netko ponudi vino bez alkohola. Što na koncu ističe Marko Vešligaj, ima li u novim mjerama pozitivnih elementa za hrvatske vinare?

– Drago mi je da je Komisija izašla s prijedlogom mjera potpore vinarskom sektoru, to zahtijevam već mjesecima i dobro je da postoji sluh za probleme s kojima se susreću i naši vinari. Za hrvatske vinare posebno je važno da se ovim paketom mjera otvaraju dodatna sredstva za suočavanje s klimatskim promjenama kao i da se uvode pojednostavljenja i smanjuje administrativni teret za vinare, primjerice u označavanju i etiketiranju vina. Pokušat će se odgovoriti i na prekomjernu proizvodnju vina koja je realnost u nekim europskim državama poput Francuske, a to će biti veoma pozitivan iskorak za hrvatske vinare kojima će se kroz smanjenu proizvodnju u drugim dijelovima Europe, otvoriti mogućnost da naša vina zauzmu veći dio europskog tržišta. Moramo pronaći mehanizme kroz koje ćemo ojačati nacionalnu proizvodnju vina i zaštititi tradiciju visokokvalitetnih vina iz svih dijelova Hrvatske, a preduvjet za to je sveobuhvatna potpora našim vinarima i ovaj paket pomoći je prvi korak u tom smjeru, zaključuje Vešligaj.