RIJEKA Danas bi, lako moguće, mogao biti »Dan D«. U Maksimiru, od 18.45 sati igraju Dinamo i Rijeka. U punom smislu riječi – derbi. A Rijeka je ove sezone fenomenalna u derbijima. Novi trijumf Bijelih nad Zagrepčanima izbacio bi Dinamo iz utrke i Rijeci dao enormni bodovni i psihološki poticaj za posljednja četiri kola (među kojima je i gostovanje kod Hajduka). Zato »Dan D«. Možda. Ako se ostvare najoptimističnije riječke navijačke želje.

Radomir Đalović najavio je kako su mu za današnji derbi u Maksimiru upitni Radeljić, Oreč, Djouahra i Škorić, ali te izjave treba uzeti s barem malo zadrške. Radeljić, koliko znamo, sigurno neće igrati protiv Dinama. Tek teoretske šanse ima Škorić koji je već dva i pol mjeseca van pogona, a o Oreču i Djouahri odluka će pasti pred samu, veliku utakmicu.

Koju najavljuje nogometni majstor, 24-godišnji golgeter, dribler i »playmaker«. Dečko koji svojim golovima i asistencijama vuče Rijeku prema duploj kruni i na ljeto će imati pun stol ponuda klubova iz Liga petice. Jer je čista nogometna klasa.

Toni Fruk: 13 golova i 10 asistencija. Double-double, a još je sedam utakmica do kraja sezone (pet u ligi i dvije u finalu Kupa protiv Slaven Belupa). Za početak, posrnuli trofejni stroj zvani Dinamo.

– Pred nama je utakmica protiv izravnog konkurenta za titulu. Neću reći da baš moramo pobijediti, ali bilo bi dobro da to uspijemo napraviti. I zbog dvaju prethodnih poraza i za još više samopouzdanja uoči završnice sezone. Vjerujemo u sebe, znamo da vrijedimo i da zaslužujemo pobjede i trofeje. Pobijedili smo Dinamo na Rujevici, vjerujem da to možemo ponoviti. U svakoj utakmici s Dinamom ove sezone bili smo bolji i ne vidim zašto ih ne bismo pobijedili i danas! – kaže hrvatski reprezentativac. Iz malih Lila kod Našica do najvećih nogometnih pozornica.

Rijeka ima dva poraza zaredom, to sigurno ne djeluje ohrabrujuće na samopouzdanje.

– Ovakve utakmice, derbiji, to nam, izgleda, najviše odgovara. Bazirat ćemo se na prošlim susretima s Dinamom. Unatoč nekim kiksevima svejedno smo na prvom mjestu. Ne treba »plakati« nego ostati hrabar, imati samopouzdanje na maksimumu i izvući najbolje iz ovih pet kola. Analiziramo i prošlu i sljedeću utakmicu. Malo jest u podsvijesti da nas rezultati prijašnjih utakmica malo »bockaju«. Nije lako ni igrati pod tim nekim pritiskom, ali vjerujem da je ova ekipa spremna za to. Ne trebamo posustajati, nego izaći na Maksimir sa željom da pobijedimo. U ovoj sezoni smo protiv Dinama skoro u svakoj utakmici bili bolji, posebno na Rujevici. Imamo kvalitetu. Još je malo kola do kraja i sigurno je puno teže nego na početku sezone, manje šansi ostaje za popraviti eventualni kiks. Možda je i to odraz tog pritiska, ali… Idemo po pobjedu. To je sigurno.

Emocije i nogomet

Vi imate dodatni teret na leđima. Jer izgleda da, ako vi ne zabijete, nitko drugi ne može i Rijeka ostaje »na suhom«?

– Ne, ne osjećam teret u tom smislu. Okay, u zadnjih par utakmica je bilo lošije, počnemo uvijek dobro, ali ne smijemo primiti gol pa da nam sve krene nizbrdo. To moramo popraviti, a nema bolje utakmice za to i za samopouzdanje od pobjede protiv Dinama na Maksimiru. Od nas malo iskusnijih se očekuje da potegnemo zadnjih nekoliko kola i iskreno vjerujem da će tako biti. Daj Bože da bilo tko zabije u preostalim kolima, potpuno mi je svejedno, samo da Rijeka pobjeđuje.

Dinamo definitivno ima slabosti. Kojih?

– Neću ulaziti u detalje, to ostaje u svlačionici. Ova sezona je luda svima, a Dinamu baš jedna od lošijih. I zato je na njima danas još veći pritisak.

Što vam Đalović najčešće savjetuje, što najviše traži od vas?

– Da povučem ekipu, zadržim loptu, da se spustim prema sredini ako nam ne ide. Ali naša glavna odlika i kvaliteta je momčad. Ne treba izdvajati individualce. Ekipa nas je dovela tu gdje jesmo, do finala Kupa i prvog mjesta u prvenstvu pet kola prije kraja. Možemo pobijediti svakoga pa tako i Dinamo u Maksimiru.

Definitivno ste u »prebačaju« bilo čijih očekivanja, posebno nakon onih ljetnih 0:5 u Ljubljani. Stalno se ponavlja kako naporno radite i stalno dajete sve od sebe, ali… Nije ni da nemate kikseva. Prosuli ste i vi podosta bodova. Zamjerate li si kao momčad nešto, je li i to tema u svlačionici?

– Na početku si nismo postavljali imperativ osvajanja trofeja, ali s vremenom i kad vidiš druge kako kiksaju, a mi smo većinu sezone na čelu kolone, normalno da to želimo iskoristiti. Mislim da nam je mjesto tu gdje jesmo, da ostanemo prvi. Naravno da nakon loših utakmica u svlačionici bude svađa, bude svega. Ali to je normalno, to su emocije, a bez njih nema nogometa. No sutradan se sve zaboravi i sva koncentracija ide na sljedeću utakmicu. Danas trebamo pobijediti Dinamo i nitko te neće pitati zašto si izgubio dvije prije, toga nego ćemo slaviti veliki korak više prema naslovu.

Pozitivni presing

Već drugu sezonu zaredom igrate sjajno. Kod Sopića kao »osmica«, kod Đalovića kao »desetka« ili »devetka«. Interes bogatih klubova logična je posljedica, ali vi i cijela momčad djelujete kao da nitko ne razmišlja o ljetu, o prijelaznom roku, o vlastitom interesu?

– Ma nikome na pamet ne pada razmišljati o bilo čemu osim o Rijeci, što boljem treningu, što boljoj igri, osvajanju trofeja s Rijekom. Kad već spominjete moj uzlet, sve je krenulo nabolje nakon onog crvenog kartona u Varaždinu. Možda djeluje apsurdno, ali tako je. Došla je i reprezentacija, ja u istoj svlačionici s Modrićem… S jedne strane nestvarno, a s druge, igrač sam Rijeke, imam 24 godine, drugu sezonu zaredom se borimo za oba trofeja. Ta silna čast poziva među Vatrene došla je kao posljedica napornog rada i dobrih utakmica. No, pustimo bilo kojeg pojedinca. Ja bih najsretniji bio kad bi Rijeka ovu sezonu, koja je već sad bajna, okončala s dvostrukom krunom. Za to sad svi živimo i radimo.

I kad nakon poraza od ekipe koja se bori za ostanak dođete pod tribinu s ultrasima dočeka vas samo podrška. To ima samo Rijeka…

– Svi naši navijači su nam tolika podrška da je svaki put kad im se zahvalimo to apsolutno iskreno, od srca. Mislim da i oni osjećaju, shvaćaju u kakvoj smo situaciji. Svi smo mi prošle nedjelje, nakon poraza Dinama i Hajduka, na neki način sebi i prije utakmice »upisali« tri boda protiv Osijeka. Podsvjesno je to. Jer mi smo izašli na teren i zaigrali kako treba. Bili smo uvjerljivo bolji, stvarali šanse i onda ti zaluta ta jedna kontra, a po glavi se počne vrtjeti razmišljanje »što ako izgubimo«. Naš je velik privilegij i sreća što imamo navijače koji baš razumiju sve okolnosti i bit će nam neophodni do kraja. Imamo mi kvalitetu, a još kad se to spoji s tim navijanjem… Ja zaista i nakon dvaju poraza iskreno mislim da možemo biti prvaci.

Što prvo prođe kroz glavu kad se istrči na jednu takvu utakmicu kakvu igrate danas? Derbi, Dinamo, naslov u igri?

– Ma puna koncentracija na igru. Prepoznati situaciju, predvidjeti gdje će mi lopta doći, unaprijed znati što treba učiniti… Pune tribine su također samo motiv više.

Sve je jači dojam kako padate pod imperativom, pod tim nekim presingom vlastitih i navijačkih želja da se osvoji naslov, iskoristi prilika za koju i sam Đalović kaže »tko zna kad će nam se opet pružiti«.

– Meni je to pozitivni presing. Pa odmalena svi sanjamo igrati takve utakmice, boriti se za naslov. Puno je ljepše ovako nego da nema tog nekog presinga, emocija. Čak i kad sam se u Gorici borio za opstanak bilo mi je draže to, bolje taj presing, da se boriš za nešto nego kad ne možeš ni gore, ni dolje nego si u nekom sivilu. Puno razmišljamo o derbiju, brojne smo analize napravili, ali meni osobno to nije nikakav teret. Upravo suprotno. Spokojno spavam i jedva čekam zaigrati na pobjedu protiv Dinama.