U sklopu Noći knjige, u riječkom VBZ-u u srijedu je predstavljena je nova knjiga Nikole Leskovara, roman “Mjesec sja kroz napukla rebra”.

Riječ je o drugom romanu autora koji se sve češće spominje kao jedno od originalnijih imena nove domaće proze. Razgovor s autorom vodio je književnik i urednik knjige Ivica Prtenjača.

Prtenjača je odmah istaknuo kako je urednički posao na ovoj knjizi bio gotovo nepotreban.

„Ja sam vrlo brzo tijekom čitanja prestao biti urednik i postao obožavatelj. Taj tekst je tako čvrst i precizan da imate osjećaj kao da vas autor stalno drži u šaci – i idejom i izvedbom“, rekao je.

Leskovarov roman, dodao je Prtenjača, nosi snažnu moralnu dimenziju i poziva na unutarnje preispitivanje. Stil pisanja opisao je kao „poetičan, ali ne opterećujuće; drugačiji od onoga što se često nudi kao vrh suvremene književnosti“.

Istaknuo je i bezvremenost teksta te uvjerljivost svake rečenice: „Nisam morao ispravljati ništa – to ili znaš napisati ili ne znaš.“

Sam Leskovar ispričao je kako je nakon slanja rukopisa na natječaj dobio stipendiju, što mu je bilo dodatno ohrabrenje da knjigu dovrši.

Pripovijedao je i o vlastitom povlačenju iz svakodnevice – preselio se u selo svojih roditelja, dao otkaz u novinama i prekinuo dugu vezu.

„Počeo sam pisati i nisam znao što pišem. To selo, životinje, mirisi, biljke – to je sve ušlo u roman. Pisao sam 500 stranica i iz toga probrano nastala je ova knjiga.“

Roman je temeljen na ratu, iako se ta riječ nijednom ne spominje – Leskovar ga naziva “spektaklom”. Govori o generaciji kojoj taj spektakl nije crno-bijel, a iz čije slabosti i nesigurnosti nastaje njegova melankolična, ali iskrena proza.

U stvaranju romana pomagali su mu i crteži – na papiru je nacrtao tlocrt farme na kojoj se likovi sukobljavaju i raspadaju, ali ostaju duboko povezani, što je metafora za raspad bivše države.

Ključan motiv je i crna ptica koja vodi glavnog lika kroz tamu vlastite i tuđe psihe.

Na pitanje kad je znao da je roman gotov, Leskovar odgovara jasno: „Kad sam se odselio u Njemačku. Tada mi se sve iskristaliziralo. I znao sam – to je to. Više nemam što dodati.“