Događaj koji je zlatnim slovima upisan u povijest grada na Rječini svakako je posjet odavno već svetog pape Ivana Pavla II. Rijeci i Hrvatskoj 2003. godine. Boravio je među nama pet dana, od 5. do 9. lipnja, i Rijeka je svih tih dana bila, kako je netko rekao, »Vatikan«, a u tome »Vatikanu« je Papina kuća bila riječko Bogoslovno sjemenište. Bilo je to njegovo jubilarno stoto putovanje izvan Italije, i njegov treći i posljednji pastoralni i državnički posjet našoj zemlji.

Geslom »Obitelj – put Crkve i naroda« i svojim putovanjima iz Rijeke u Dubrovnik, Osijek i Đakovo te Zadar obuhvatio je tada cijelu Hrvatsku. No Rijeka i cijeli ovaj kvarnerski i primorski kraj osjećali su da je taj legendarni Papa, tih dana nekako posebno »pripadao« njima. Iz toga ponosa i te radosti nastalo je i »Papa među nama«, domišljeno u Novom listu, vrlo brzo nakon što je stigla vijest da Papa dolazi u Hrvatsku, da mu je Rijeka domaćin i da će hodočastiti i u Trsatsko svetište. Riječko »Papa među nama« zrcalilo je srdačnu dobrodošlicu i sve ono što je taj veliki Papa – kako ga je netko najjasnije opisao, »branitelj čovjeka« – značio ljudima osobno i zajednici u koju dolazi, i ono što je značio u svijetu. Bio je to svjetski događaj, i Rijeka je zahvaljujući njemu danima bila u središtu pozornosti svjetske javnosti. Malo tko nije osjećao i kao dragocjeno sjećanje čuva izvanrednost i ljepotu tih dana, a onda i jednu od njegovih poruka s mise koju je na Duhove slavio na riječkoj Delti: »Budite narod nade. Budite narod koji moli. Budite narod koji vjeruje!«

»Papa među nama«

Puno toga oko tek naslućivanog Papinog posjeta počelo je uoči Božića 2002. godine kada je za Trg sv. Petra u Vatikanu naša zemlja darovala prekrasnu smreku iz šuma Gorskog kotara. Tada je Novi list na susret s Papom i na inauguraciju božićnog drvca u Vatikanu omogućio putovanje jednom svom čitatelju, a isto su učinile i suradničke dnevne novine – Karlovački i Zadarski list te Glas Slavonije. Papi su darovali jedinstvenu krunicu izrađenu od goranske šljive, a uz božićno izdanje Novog lista čitateljima je darovana čestitka sjećanja na taj hrvatski Božić u Vatikanu.

Foto Marin Aničić

Kada je Papin posjet potvrđen, i k tome da će Rijeka biti domaćin, velike pripreme počele su na svim razinama i u svim gradovima u koje je najavljen njegov dolazak, ali najopsežnije u Rijeci, u Riječkoj nadbiskupiji. Počele su i u Zvonimirovoj 20a. Direktor Novog lista tada je bio Zdenko Mance, a uz njega velik doprinos dali su njegov zamjenik Josip Buršić, marketing i naravno redakcija čiji je čelni čovjek bio Goran Kukić.

Želeći dati svoj medijski prilog pripremama Papinog posjeta, Novi list je sa svojim poslovnim partnerima pokrenuo i realizirao jedan od svojih najvećih projekata. Nazvan »Papa među nama«, obuhvatio je Papin posjet, ali i sve što se događalo već od božićne smreke u Vatikanu pa do fotomonografije naslovljene »Papa među nama«, koju su – kao memoriju svega što smo tih mjeseci doživjeli – kolovozu 2003. godine izdali Novi list i Adamić. Novi list je otvorio stranice novine i posebnih priloga za sve što je medijski bilo potrebno činiti Papi ususret. O tome su ispisane stotine novinarskih kartica, i radili smo sa srcem, puni nadahnuća, počašćeni što imamo priliku dodati svoje kamenčiće u taj povijesni mozaik.

Foto Ivica Tomić

Vizualni identitet projekta osmislio je dizajner Danijel Popović, predstavljen je niz prigodnih knjiga, CD niza glazbenika, poštanska marka, u Malom salonu postavljena je izložba fotografija »Papa među nama«, posvuda su distribuirani plakati s Papinim likom… I još i danas u ponekoj trgovini, radionici ili ustanovi susrećemo te plakate.

Projekt »Papa među nama« stalno je rastao, ideje su se umnažale i realizirale – u njemu smo još više i sebe i našu javnost upoznavali s ovim Papom, a iz njega smo izašli ozareni zadovoljstvom zbog svega dobrog što smo naučili i baštinili. Zasluga je to svetog čovjeka Ivana Pavla II.

Zajedništvo i razumijevanje

Rijeka nikada nije imala važnijeg gosta – sve je povezivala i motivirala svijest o vrijednostima koje je Ivan Pavao II. svjedočio i pronosio svijetom, i o jedinstvenosti trenutka. Riječka nadbiskupija na čelu s nadbiskupom Ivanom Devčićem i Trsatsko svetište na čelu s gvardijanom fra Matijom Korenom, s već pokojnim fra Serafinom Sabolom, širom su otvorili vrata suradnje. Pet godina kasnije, sjećajući se zajedničkog rada mnogih, u čemu je projekt Novog lista bio mali dio, nadbiskup Devčić je zapisao: »Rame uz rame radili su predstavnici Vlade, Grada, Županije, Crkve, policije, medija, gospodarstva, ljudi različitih političkih i svjetonazorskih uvjerenja i opredjeljenja, a svi složni i jedinstveni u brizi i zauzetosti za dostojan doček i boravak Svetog Oca među nama. Pomišljao sam kako bi bilo lijepo kad bi tako uvijek bilo, tko bi nam bio ravan. I činilo mi se da je možda i to jedan od brojnih ciljeva Papinih putovanja – zbližiti i povezati ljude u brizi za ono što im je zajedničko, potaknuti ih da svatko da sve od sebe, u međusobnoj slozi i razumijevanju, bez obzira na razlike.«

Foto Marin Aničić

Rijeka i cijeli ovaj kraj Papi su pripremili srdačan i veličanstven doček. Sjetimo se samo desetaka tisuća ljudi na dočeku na riječkoj rivi 5. lipnja, razdraganih lica duž svih ulica kojima je u Rijeci prolazio, i tako danima, njegovih ispraćaja i dočeka, konačno i svečane mise na Duhove na Delti i njegova hodočašća Gospi Trsatskoj.

Povijesna Pedesetnica

Nikada kao tih dana Rijeka nije bila tako svečana i tako posebno ispunjena mirom. Bila je kako je davno zapisao nadbiskup Devčić – »činilo se da sav Grad živi s Papom i za Papu«. S druge strane, nikada Rijeka nije bila tako puna ljudi, naravno 8. lipnja kada je Sveti Otac slavio središnju misu svoga pohoda na Delti. Okupilo se više od 150 tisuća vjernika i drugih ljudi dobre volje. Bila je to najveća misa u riječkoj povijesti, i jedina misa Pedesetnice koju je ovaj Papa slavio izvan Vatikana – koje li časti za Rijeku.

Foto Sergej Drechsler

Jednom smo već o zajedničkim i osobnim sjećanjima na te dane otprilike ovako pisali: Ivan Pavao II., kako je netko za njega rekao, koji je »uzdigao čovjeka u božanske visine«, i u Rijeci je – i iz Rijeke u Dubrovniku, Osijeku i Đakovu, Zadru – za nas pojedinačno i zajedno, pokazivao put prema tim visinama. Bilo da je podržavao našu domovinu na putu prema europskim integracijama, kako je to bilo na njegovu dočeku na Krku; bilo da je govorio o »umnosti žene«, što je učinio u Dubrovniku beatificirajući redovnicu Mariju Petković; jednako tako kada je u Slavoniji odao i tražio priznanje za zemljoradnike, laike pozvao na svetost….

Na slavlju Pedesetnice u Rijeci naglašeno se zauzimao za obitelj: »Obitelj danas, također u Hrvatskoj traži povlaštenu pozornost i konkretne mjere koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost!« Prisjetimo se i kako nas je ohrabrivao iz Zadra: »Posebno hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširenih ruku i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom… Poznata mi je, međutim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje, i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da jednom i ti ugledaš bolje dane… Zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio!«

Povlašteno mjesto u Papinoj ljubavi

Konačno, prisjetimo se kada je po povratku u Vatikan o svome trećem putovanju u »plemenitu hrvatsku zemlju« poručio: »I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjetničkom, kulturnom, ali ponajprije duhovnom i moralnom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom temelju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg tisućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.«

Foto Roni Brmalj

Dok je boravio u gradu na Rječini, dok smo upijali njegov duh, tu smo povlaštenost posebno osjećali i znali cijeniti. Evocirajmo zato i njegovo hodočašće u Trsatsko svetište i molbu: »Molite se za mene, dok sam živ i kad umrem!« Konačno, sjetimo se od bolesti i godina njegova krhkog lika, ali najviše jasnoće i snage njegovih gesti i poruka.

Foto Roni Brmalj

Projekt »Papa među nama« zaključen je u Svetištu Majke Božje Trsatske uoči blagdana Gospe Trsatske 2003. godine predstavljanjem fotomonografije koja ga je cijelog obuhvatila. Fra Emanuel Hoško je tada ovako govorio: »To je ime projekta od prije Božića – taj se projekt umnažao, utvrđivao, proširivao i konačno, ovo je njegovo posljednje lice. Ljudi u tom projektu, ne samo da su bili dosljedni svojoj prvotnoj ideji, nego su bili sigurni da sve potvrđuje opravdanost te njihove prvotne ideje. Zato je to riječka knjiga: po izdavačima, sponzorima, osobito po fotoreporterima, ali usudio bih se reći da je to riječka knjiga i po tome što se Rijeka zapravo najviše njome obvezuje. Ta je obveza izražena riječima koje su jako odjeknule na Delti: ‘Budite narod nade’. I Rijeka, koja je radila ovu fotomonografiju, institucije i ljudi žele biti narod nade«.