Snimio Sergej DRECHSLER
Ribe je sve manje, i ako nešto ozbiljno ne poduzmemo, prvenstveno mi sami, ali i cijeli sustav, stanje u ribarstvu će uskoro postati neodrživo, kaže Mato Oberan, predsjednik Ceha ribara Hrvatske obrtničke komore
U Jadranu su u prelovu sve ključne vrste – srdela, inćun, oslić, list, škamp i tako dalje, potvrđuje ravnatelj Oceanografskog instituta u Splitu Nedo Vrgoč podatak da je u Mediteranu ugroženo 93 posto ribljih stokova, o kojima izravno ovisi više od 300 tisuća radnih mjesta.
Te je podatke prije godinu dana iznio povjerenik Europske komisije za ribarstvo Carmenu Vella, o čemu je iz Bruxellesa izvještavao naš list, a potvrđeni su na ministarskoj konferenciji održanoj na Malti, gdje su ministri mediteranskih zemalja, pa tako i hrvatski ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, potpisali deklaraciju pod nazivom Malta MedFishForever, preuzimajući niz obaveza koje bi trebale rezultirati održivim gospodarenjem ribljim fondom Mediterana.
– Ni Jadransko more nije izuzetak u odnosu na Mediteran, kaže Vrgoč, ističući kako je, u pravilu, stanje najgore upravo kod onih vrsta koje su gospodarski najvažnije.
– Doduše situacija nije ista u svim dijelovima Jadrana, a stanje je znatno nepovoljnije u otvorenom Jadranu i uz talijansku obalu nego u hrvatskom teritorijalnom moru, kaže ravnatelj Oceanografskog instituta.
Ključna zaštita rastilišta i mrijestilišta
Stanje u hrvatskim teritorijanim vodama nešto je povoljnije zbog niza faktora, od ipak nešto manjeg ribolovnog napora, do ograničenja izlova, bilo vremenskih(lovostaja), bilo djelomičnih ili potpunih zabrana, poput zabrana koćarenja ili korištenja plivarica u unutarnjim kanalima, no ni te mjere, prema Vrgoču, nisu dovoljne, posebno ako se gleda Jadransko more kao cjelina. – Imajući u vidu sadašnje stanje resursa u Jadranu, očito je da dosadašnje mjere regulacije ribolova nisu dale zadovoljavajuće rezultate, te je potrebno uvoditi dodatne mjere. I kod mjera regulacije ribolova postoji velika razlika između istočne i zapadne obale ribolova. Uz istočnu obalu su se jako efikasnima pokazale mjere prostorno vremenske zabrane ribolova, dominantno u slučaju koćarskog ribolova i priobalnog ribolova, ali i ribolova male plave ribe u zadnje vrijeme. Ove mjere su bazirane na zaštiti ključnih područja za obnavljanje resursa, a to su rastilišta i mrijestilišta.
Najveći dio hrvatskog teritorijalnog mora je pod izrazito strogim režimom prostorno-vremenske regulacije i toj činjenici, uz manji ribolovni napor, možemo zahvaliti da je stanje u teritorijalnom moru bolje nego u ostatku Jadrana. Izrazito važna i djelotvorna mjera regulacije ribolova je i lovostaj, koji se kod nas uglavnom primjenjuje za sitnu plavu ribu, kao i propisivanje minimalnih lovnih veličina organizama, kaže Vrgoč.
Što se tiče propisivanja kvota, nedavno predloženima od Europske komisije za izlov sitne plave ribe u Jadranskom moru, kojima bi se višestruko smanjile sadašnje količine ulova, on smatra kako taj sustav ne bi bio učinkovit.
– Jedna od najčešćih i izrazito djelotvornih mjera regulacije ribolova je sustav definiranja kvota ulova za pojedine vrste. Međutim, taj tip regulacije ribolova je jako teško primijeniti u našim mediteranskim uvjetima gdje se u lovinama istovremeno nalazi veliki broj vrsta i nemoguće je gospodariti kvotama koje se propisuju za pojedinačne vrste, kaže Vrgoč.
Osigurava radna mjesta i zdravu hranu
Ministar Tolušić, kao potpisnik Deklaracije ističe kako je zajedničkim dokumentom izražena politička volja zainteresiranih država Sredozemlja i EU za održivo upravljanje ribolovnim resursima Sredozemnog mora i predanost očuvanju djelatnosti ribarstva kao dijela sredozemne baštine.
– Posebice se vodi računa o ulozi malog priobalnog ribolova i njegovoj ekonomskoj održivosti obzirom da najveći broj dionika u ribarstvu Sredozemlja upravo u toj kategoriji ribolova, koji ima nemjerljivu socioekonomsku i društvenu važnost u životu priobalja i otoka te osigurava radna mjesta, zdravu hranu, osigurava održivost kroz divertifikaciju prihoda, nadopunjava sve ono što čini Sredozemlje posebnom regijom, kaže Tolušić. Posebno se, naglašava, ističe predanost država u spriječavanju nezakonitog, nereguliranog i neprijavljenog ribolova. Također se posebno daje važnost suradnji kroz FAO i Opću komisiju za ribarstvo Sredozemlja, u donošenju zajedničkih odluka u upravljanju ribolovnim aktivnostima, resursima te predanosti članica tih tijela u izvršavanju tih odluka.
– Deklaracija postavlja temelje za aktivnosti tijekom sljedećih desetak godina koje se osim prije navedenog odnose na uspostavljanje zaštićenih ribolovnih područja, regulaciju rekreacijskog, športskog ribolova kao i ribolova za osobne potrebe, prikupljanje podataka o ribarstvu u svim segmentima, kaže ministar.Prije potpisivanja same deklaracije održan je sastanak pod nazivom »Jačanje malih priobalnih ribara u Sredozemlju kao nositelja okolišne, socijalne i gospodarske održivosti« između povjerenika Velle i predstavnika sektora ribarstva. Na sastanku se, vezano uz deklaraciju, raspravljalo o perspektivi malog pribalnog ribolova, razvoju društvenog i gospodarskog doprinosa tog oblika ribolova priobalnim i otočkim zajednicama, doprinosu i značaju uloge žena u ribarstvu, te o značaju zajedničkog upravljanja radi održivosti ribarstva kao djelatnosti a posebice malih priobalnih ribara.
Ilegalni ribolov veliki problem
– Stav ribara je jasan – moramo jačati svijest o potrebi zaštite ribljeg fonda i provoditi mjere zaštite. Sve drugo bilo piljenje grane na kojoj sjedimo, komentirao je deklaraciju Mato Oberan, predsjednik Ceha ribara Hrvatske obrtničke komore. – Mi smo najupućeniji u pravo stanje stvari, jer svakoga dana vidimo da se situacija s ulovom pogoršava.
Ribe je sve manje, i ako nešto ozbiljno ne poduzmemo, prvenstveno mi sami, ali i cijeli sustav, stanje u ribarstvu će uskoro postati neodrživo, kaže Oberan, ipak dodajući kako je već poduzet niz mjera za zaštitu ribljeg fonda, od ograničenja, do scrappinga, odnosno poticaja za prestanak bavljenja ribarstvom, kako bi se smanjio broj ribara, a time i riblovni napor, čime bi se ujedno preostalim ribarima omogućilo isplativo poslovanje.
– Već sada se polako osjeti da je ribolovni napor manji. Nešto smo zaštitili sami, nešto pod pritiskom EU, ali sigurno je da su mjere zaštite potrebne, kaže Oberan. Ministri su na Malti posebno raspravljali o ilegalnom ribolovu, koji je akutni problem ne samo u Hrvatskoj, nego na čitavom Mediteranu, gdje neke procjene govore da se čak četvrtina morskih organizama ulovi posve ilegalno. Nerijetko i dio profesionalnih ribara ilegalno lovi, bilo da krše zabrane ili zloupotrebljavaju ribolovne alate. Pitanje je kako se obračunati s tom pojavom, s obzirom na slab sustav nadzora.– Teško je od lisice očekivati da čuva kokoši. Dio ribara, nažalost, koristi priliku koju im ovakav sustav pruža. Vjerujem da ćemo zajedničkim naporima, ipak, nešto učiniti i po tom pitanju. Sami ribari već su predložili zabranu ribolova u Jabučkoj kotlini i nadamo se da ćemo zadržati tu zabranu dok ne dobijemo prave, znanstveno utemeljene rezultate te mjere, kaže Oberan.
Ribarima zarada od turista
Jedan od načina smanjenja ribolovnog napora, a da pri tom ribari ne gube zaradu je, ističe, organiziranje prezentacijskih ribolova za turiste, tijekom sezone. – To se može učiniti, primjerice, s koćarskim ribolovom. U sezoni omogućiti ribaru da turiste odvede na prezentacijski ribolov, u kojemu bi se lovile minimalne količine, a razliku bi ribar zaradio naplaćujući turistima.
Pri tom bi ribar zaradio novac, turisti bi dobili novi sadržaj, a što je najvažnije, smanjio bi se ribolovni napor, kaže Oberan.Kao jedan od najučinkovitijih načina zaštite ribljeg fonda, Oberan u prvi plan stavlja akvakulturu, odnosno uzgoj morskih organizama. – Tu i država i Europska unija mogu mnogo učiniti. Treba sadašnjim ribarima omogućiti jednostavnije dobivanje koncesija, povoljnije kreditne linije ili subvencije. Siguran sam da bi dobar dio njih odlučio krenuti u taj posao. Time bi se znatno smanjio ribolovni napor, a riba i morski plodovi iz divljeg ulova zamijenili onom iz uzgoja. Dio stručnjaka već sada tvrdi da ćemo ribe iz divljeg ulova jesto onoliko koliko jedemo mesa iz šume, dakle zanemarive količine. Postoje još predrasude prema ribi iz uzgoja, ali uvjeren sam da je akvakultura budućnost, kaže Oberan. Slično razmišlja i ravnatelj Oceanografskog instituta Nedo Vrgoč, koji ističe kako je, imajući u vidu stanje obnovljivih resursa i intenzitet ribolova, očito da je budućnost ribarstva dominantno u marikulturi, a manje u ribolovu. – Da je tome tako govore i recentni svjetski trendovi porasta proizvodnje marikulture u odnosu na ribolov, zaključuje Vrgoč.