Osjećao sam se vrlo opušteno u razgovoru s njim, nije bilo nikakve napetosti koja bi se možda mogla očekivati u susretu s čovjekom takvog ranga. On je bio poput župnika s kojim se može razgovarati, pitati ga kako je. Bio je vrlo pristupačan i nije uvijek poštovao protokole. Mogu potvrditi iz prve ruke da je papa Franjo bio onakav čovjek kakav je bio u javnosti, reći će nam vlč. Branko Jurić, koji je devet godina, do ljeta 2024. bio Papin »susjed«, kao vicerektor njemačkog Zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu, u neposrednoj blizini Doma sv. Marte u kojem je živio papa Franjo.

Prijevod poruke

Vlč. Jurića intervjuirali smo prilikom našeg posjeta Vatikanu na ljeto 2023. godine, gdje nas je srdačno i otvorena srca primio. Od rujna prošle godine naš je sugovornik na službi u Tuzli, kao ravnatelj Katoličkog školskog centra »Sv. Franjo« u Tuzli, a sada smo ga zamolili da se prisjeti osobnih trenutaka i doživljaja s papom Franjom.

Uvodno se dotičemo samog primitka vijesti o Papinoj smrti. Jer, iako je proteklih tjedana Papa bio u bolnici i liječnici su u nekim trenucima mislili da se neće izvući, ipak je nedavno pušten na kućnu njegu i činilo se da oporavak ide dobro. Kao što je bio njegov običaj, bez najave se pojavio na Trgu sv. Petra na Cvjetnicu, pozdravivši vjernike, a potom je vjernike na Trgu sv. Petra blagoslovio i na Uskrs. I onda na jutro Uskrsnog ponedjeljka – šok. Iz Vatikana su javili da je u 7 i 35 papa Franjo preminuo.

– Za službenu vatikansku tiskovnu stranicu, Vatican News, preveo sam na hrvatski Papinu poruku za Uskrs, kao i njegovu poruku za Uskrsni ponedjeljak koja je trebala biti izgovorena u 12 sati, uz molitvu »Kraljice neba«. Poslao sam svoj prijevod na objavu, i pet minuta poslije primam mail u kojem piše da je Papa preminuo. S jedne strane trenutak u kojem je preminuo jest iznenađenje, ali je ipak bilo vidljivo da je u zadnje vrijeme papa Franjo bio vrlo slabo, reći će nam Jurić.

Sinodalna Crkva

Ispred Zavoda u kojem je naš sugovornik bio na službi, Papa je prolazio svake srijede kada je odlazio na Trg sv. Petra ili u Dvoranu pape Pavla VI. te bi se susreo s Papom nekoliko puta godišnje, dok je Papa barem jednom u godini dolazio u posjet Campo Santo Teutonico.

– Dolazio je kod nas u Zavod i za vrijeme pandemije koronavirusa, sjećam se da je na Dušni dan služio misu u našoj crkvi, a upravo je tada iz tiska izašao novi misal na talijanskom jeziku. Pripremio sam novi misal za misu, misleći da se Papa počeo već njime služiti, no ispalo je da se nije snašao na prvu, i listao je amo-tamo, dok nije pronašao pravu stranicu. Volio je to sam raditi, nije htio da mu netko asistira, govori nam Jurić.

Jurić će podcrtati da je Papa u osobnom susretu bio jednostavan, pristupačan, miran i susretljiv, a što se tiče njegovog pontifikata, reći će da je papa Franjo dao sve od sebe zalažući se za sinodalnu Crkvu, Crkvu koja potiče korake naprijed u svijet, ususret suvremenom čovjeku, i onim ljudima koji su izvan Crkve, koji nisu kršćani.

– Stvarni utjecaj njegova pontifikata bit će ostvaren onda kada i drugi u Crkvi počnu činiti ono što je on činio. Kada vidimo i druge biskupe i svećenike da peru noge zatvorenicima, da voze jednostavnije automobile, ne zato da oponašamo ono što je on radio, već se na taj način vraćamo Evanđelju. Kada vidimo da se sve što je Papa radio ostvaruje i u mjesnim crkvama, onda možemo reći da je njegov pontifikat doista usvojen, rekao nam je vlč. Branko Jurić.

Uvijek vedroga duha

Papa je uvijek bio vedroga duha i volio se šaliti, pa se tako prisjećamo i anegdote od koju godinu ranije, kada je Papa išao na operaciju te je prepričao da je bio kod liječnika zbog boli. Doktor mu je rekao da je normalno da starije ljude bole koljena, a Papa je doktora pitao: »No, dobro, ali zašto onda mene bole?«