RIJEKA – Vozeći se ili samo šetajući Trstom, u pravilu uočavate – električne gradske autobuse. Ne treba ni spominjati kako su kineske proizvodnje, a generalno, jako se lako uvjeriti da austro-ugarski lučki pandan Rijeke, s kojim se tako volimo komparirati, ima jasnu i vrlo solidno implementiranu sliku buduće urbane mobilnosti.

Dakako one najekološkije i na domaći energent – struju. Pokušali smo i u Rijeci dobiti sličnu sliku, barem na razini ideje, ali nije išlo. Najprije smo napravili blic testiranje riječkih električnih punionica s baterijskim vozilom VW ID. Buzz, kombijem koji bi kao i njemu slična vozila u raznim opcijama trebao predstavljati već i današnju, ne tek buduću, okosnicu transfera većeg broja putnika u taksi prometu, ali i »shuttle vozilo« za turističke namjene.

Foto iSTOCK

Nažalost, iako se punionica na krovnoj etaži golemog parkirališta Tower Centra ističe kao jako pogodna, pa i najpogodnija u Rijeci, zbog brzine punjenja, u vrijeme naše provjere – nije bila u funkciji. Odnosno bila je, ali samo u verziji najsporijeg punjenja koje bi potrajalo oko sedam sati. Što je totalna besmislica, posebno za turiste ili putnike u tranzitu. Pokušaj da doznamo razlog statusa »izvan funkcije«, odnosno mogućnosti otklanjanja kvara, bio je bez rezultata. Čak i poprilično čudan jer u komunikaciji nam je bilo pojašnjeno kako »imaju prijavljen kvar, no ne od njihovih tehničkih službi pa ne mogu intervenirati«?!

Ima u Rijeci i dobrih primjera, nova punionica u Kauflandu jedna je od njih, škurinjski K Fiume u pravilu dobro radi, no domaća električna mobilnost ni izbliza ne stanuje u glavama sustava koji o njoj skrbe. Sve u svemu situacija je, posebno za grad koji želi razvijati turizam, a dogodine je i čitav prostor Kvarnera Europska regija gastronomije zbog koje će stići i nemalo gostiju električnim automobilima, jako loša.

Bolji primjeri

Ima i boljih primjera skrbi o takvoj mobilnosti, jedan od njih je Hrvoje Prpić, zagrebački poduzetnik koji je u Hrvatsku transferirao inicijativu o pretvaranju stupova javne rasvjete u punionice vozila na električni pogon. On je tu ideju uputio i Rijeci, koja je za sada uz Samobor, Veliku Goricu i Osijek u najužem fokusu. Zanimalo nas je kad je krenuo u pregovore s Rijekom i do kuda su oni stigli.

– Ideja o korištenju stupova javne gradske rasvjete nije izvorno naša, krenula je u Londonu, tvrtka Ubitricity je to pokrenula. Ona danas radi u najznačajnijim državama EU-a, ali ne i u manjim, što je pak naša inicijativa, istaknuo nam je uvodno Prpić.

Kad je pak Rijeka u pitanju – klasična sporost.

– Dugo je ta inicijativa »na stolu« riječke gradske uprave, čini mi se oko dvije godine, a do sada je stigla do faze da su prebrojili stupove, označili one koji su adekvatni za ugradnju i imaju detaljan popis stupova sa snagom struje koja je dostupna na tim linijama. Razgovarao sam i s gradonačelnikom Markom Filipovićem, a on me spojio s Energom koji je zadužen za održavanje javne rasvjete i s kojom imamo dobru suradnju. Konkretno, riječ je o Nereu Milinu, mladom stručnjaku, međutim, svaki naš pokušaj povratka samom Gradu je do sad bio neuspio, zaključio je Prpić.

Ograničenja

Nama pak nije bilo druge, nego s istim pitanjem – u kojoj je fazi taj projekt s riječke strane, koliki je broj takvih »punionica« uopće moguć i koje bi bile snage – uputiti Energu, konkretno od stane Prpića hvaljenom Nereu Milinu. Pohvale mu idu i s naše strane, jer njegov je odgovor bio brz i sadržajan.

– S predstavnikom udruge Strujni krug Hrvojem Prpićem, Energo je u nekoliko navrata komunicirao o navedenoj ideji ugradnje punionica za električna vozila u stupove javne rasvjete. Kao pružatelj usluge održavanja i upravljanja javnom rasvjetom u gradu Rijeci, Energo je preuzeo komunikaciju s udrugom, međutim, bitno je napomenuti kako su sve odluke o investicijama u javnu rasvjetu u nadležnosti Grada Rijeke kao vlasnika. U razgovorima s predstavnicima udruge dogovoreno je da će udruga nadležnom ministarstvu predočiti spremnost nekoliko gradova za implementacijom projekta te sagledati je li moguće iz određenih fondova bespovratnim sredstvima financirati ugradnju punionica za električna vozila. Radi se o punionicama snage oko 3kW s obzirom na ograničenja infrastrukture na razini javne rasvjete. Naime, nije raspisan program koji bi definirao količine niti lokacije na kojima bi se navedene punionice za električna vozila mogle ugraditi. Također, stupovi javne rasvjete imaju određena ograničenja koja zahtijevaju značajne preinake koje bi takve punionice za električna vozila učinile neisplativima i moguće neatraktivnim za korisnike, pogotovo u odnosu na sve veću penetraciju brzih (50kW i više) i ultrabrzih punionica (150kW i više) za električna vozila na tržištu, zaključio je Milin.

Sve stoji

Pa smo se tako, u jednoj velikoj mjeri – vratili na početak. Svi su sa svim upoznati, no priča stoji jer »odluke o investicijama u javnu rasvjetu su u nadležnosti Grada Rijeke kao vlasnika«. I još jedna klasika, koja se jako »lijepo« ogledala na još nekim primjerima – sve stoji jer u jeku je lokalna predizborna kampanja. Kao i uvijek, rasplinuta na nabrajanje promašaja aktualne vlasti, ali s jako malo inicijative koja će krenuti odmah kad ti drugi dođu na vlast, one koja će Rijeku konačno učiniti tehnološki naprednijom. Pa tako i u primjeru električne mobilnosti koja je u sasvim bliskom Trstu, gradu slične povijesne priče, na sasvim drugom nivou. Kod nas izbori, pa ljetna pauza, pa jesensko sabiranje računa prethodnika, pa pauza za Božić… i eto nam 2026. a da se nismo maknuli od – početka.