OSIJEK  Ovosezonskim mukama Osijeka nema kraja. Bijelo-plavi nekako su »uspjeli« na svom terenu izgubiti i od Gorice, koja ih je na taj način poslala na pretposljednje mjesto ljestvice. Tjeskoba oko očuvanja prvoligaškog statusa tako je postala stvarna jer Osijek je samo nastavio svoju staru tradiciju koja govori kako nema sposobnost pobjeđivanja u susretima u kojima imaju izraženi rezultatski imperativ. Kataklizma koja se događa splet je nekoliko čimbenika.

Prvo, potpuno promašena selekcija i izbor trenera na početku sezone, onda zakašnjele reakcije klupskih čelnika u situacijama koje su zahtijevale oštro i brzo djelovanje – Botova javna omalovažavanja kluba i predugo držanje Federica Coppitellija na klupi u nastavku sezone, što je na kraju prouzročilo totalan gubitak samopouzdanja kod same momčadi. Posljedično na sve to je izazvalo provalu navijačkog bijesa. Dosad su na ciljniku navijačkog gnjeva bili klupski čelnici, ali protiv Gorice na tapet su stigli i igrači. Situacija je mnogo ozbiljnija negoli bi se to možda na prvi pogled moglo činiti.

Zašto? Zbog jednostavnog razloga što je to čista pat-pozicija u kojoj će teško uprava ili navijači učiniti korak unatrag. Situacija koja doslovno može uništiti klub do temelja ako se ne počnu poduzimati odlučni koraci. Sezonu treba izgurati do kraja, nekako izboriti taj ostanak, a onda podvući crtu i vidjeti postoji li uopće način na koji se može dalje ako se neke stvari ne promijene. Najvažniji ljudi kluba ne vladaju situacijom. Predsjednik Ferenc Sakalj općim stanjem u klubu i oko njega, a trener Simon Rožman svlačionicom. U biti, nismo iznenađeni što se Mađari ne snalaze u situaciji rastućeg navijačkog gnjeva jer oni s takvim stvarima nemaju iskustva s obzirom na to da u svim ostali klubovima iz njihova portfelja takve okolnosti jednostavno ne postoje. U Hrvatskoj nije samo dovoljno donijeti novac, u Hrvatskoj se u rukovođenju klubom traže strast, borba i predanost, a na tom se planu ova uprava nije proslavila. Tako to vidi gotovo svaki navijač. Isto kao što je svaki taj navijač »poludio« nakon što je čuo ili pročitao što je nakon poraza od Gorice izjavio trener Simon Rožman:

– Mislim da nam je ovo bila najbolja utakmica u razdoblju otkako sam preuzeo momčad. Vidio sam dosta toga dobroga…

Ako je to bilo najbolje, onda se mora postaviti pitanje kako uopće stoje Osijekove akcije u borbi za ostanak.

– Nema plakanja, moram pronaći borce. Idemo na Rujevicu, tamo od nas očekujem fajt, a pri tome uopće nije važno kako ćemo igrati. Ako treba bunker, bunker, nemamo prostora za drukčija razmišljanja. Vrag je odnio šalu – rekao je Rožman.

Da, vrag je stvarno odnio šalu ako ti vlastiti navijači viču »Druga liga, Druga liga« i plasiraju pogrdna skandiranja na račun momčadi, onaj uobičajeni usklik »uprava odlazi« čini se poput dječje pjesmice.

Tražit će fajtere, kaže. Gdje, Simone? Na livadama oko Pampasa? Jer u svlačionici ih nema. S tim problemom se Osijek bori cijelu sezonu. Federico Coppitelli nije ga riješio u devet mjeseci pa je teško očekivati kako će Rožmanu to poći za rukom u tri-četiri tjedna.

– Nema nikakve predaje, svaka utakmica nam pruža novu šansu da nešto napravimo i budemo bolji. Što prije to shvatimo, bit će nam lakše. Znamo tko nas i što nas čeka u srijedu na Rujevici, no mi moramo puno raditi na sebi da bismo bili uspješniji – zaključio je trener Osijeka.

Sve je vrlo jasno. Osijekov trener ne može ponuditi ništa više od nade.