Parasportaš i glazbenik

Kristijan Trampuž: “Glazba mi je u krvi, sanjam nastup na MIK-u i duplu krunu Rijeke”

Marko Dobrecović

Imam cerebralnu i dječju paralizu, no unatoč tome želim biti aktivan i podržati sve manifestacije i akcije koje se događaju u Rijeci i okolici, kaže Kristijan



Kristijan Trampuž nakon mnogih uspjeha u paraboćanju posljednje tri godine plovi glazbenim vodama.


Na riječku adresu stigao je prije trinaest godina, a u svojim pjesmama pjeva upravo o ljepoti Kvarnera i rado se odaziva mnogim manifestacijama.


Uslijed dijagnoze dječje i cerebralne paralize Kristijan je u invalidskim kolicima, no nipošto nije u fazi mirovanja, već svaki slobodan trenutak provodi posjećujući i sudjelujući u mnogim prepoznatim manifestacijama.





Sport i glazba


Kada ste se i kako počeli baviti glazbom?


– Glazba me drži od rođenja, praktički mi je u krvi. Od malih nogu slušam glazbu, kao i svi u mojoj obitelji. Odatle potječe moja povezanost s glazbom. Moj početak bavljenja glazbom seže u studeni 2022. godine kada sam snimio prvu autobiografsku pjesmu. Autor teksta je Robert Pilepić, skladateljica Lara Pilepić, dok je za aranžman zaslužan Duško Rapotec Ute.


Kada kažete da vam je glazba u krvi, znači li to da se netko iz vaše obitelji bavi glazbom?


– Mamina pokojna baka bila je glumica i pjevačica u kazalištu. Oduvijek sam zahvalan roditeljima što su mi uvijek oslonac u svemu što se tiče glazbe, ali i u ostalim aktivnostima.


Na snimanju spota za pjesmu »Sunce na ekranu«


Zašto volite pjevati i što vam pjevanje čini?


– Pjevanjem se može sve izreći i istaknuti. Ljubav, tuga ili bilo kakva druga emocija, sve ovisi o tome kakav je tekst i njegova tematika. Pjevanje mi pričinjava veliko veselje. Kao osoba s invaliditetom, preporučio bih svim prijateljima i ostalim osobama s invaliditetom da u potpunosti iskoriste sve što im život donosi.


Kako opisujete svoje pjesme – »Ispod riječke ure«, »Sunce na ekranu«, duete »Blistaju zvijezde« s Lianom Nikolić i »U gradu koji teče« s Alexom Jadrom? Kada možemo očekivati vašu novu pjesmu?


– »U gradu koji teče« duet je s Alexom Jadrom koji je i autor teksta. U tom smo singlu najviše istaknuli grad Rijeku, njegove dobre ljude i ljepotu. Alex Jadro, Sandro Bastiančić, Aleksandar Valenčić… S mnogima sam u dobrom odnosu, a mnoge suradnje krenule su upravo po prvoj objavljenoj pjesmi. U svojoj pjesmarici imam još nekoliko pjesama koje ću snimiti kroz godinu, ali idemo projekt po projekt.


Zahvaljujem svim svojim suradnicima, a skoro svaka pjesma koju sam snimio, pa tako i ova zadnja »Sunce na ekranu«, našle su se među Top3 na top-ljestvici popularne emisije »Glista« Radio Rijeke.


Moj cilj je dogodine biti predstavnik Rijeke na najvećem putujućem festivalu – Melodijama Istre i Kvarnera.


S Alexom Jadrom


MIK velika želja


Spomenuli ste svoj invaliditet. Kako uspijevate stići na mnoge pojedinosti koje vas zaokupljaju i zanimaju?


– Imam cerebralnu i dječju paralizu, no unatoč tome želim biti aktivan i podržati sve manifestacije i akcije koje se događaju u Rijeci i okolici.


Jedna takva je nedavni Homo si teć, ali posjećujem i Matejnu na Viškovu, maškarana zbivanja.


Svaku manifestaciju podržavam uz pomoć svojih roditelja jer bez njih ne bih mogao izvršiti sve aktivnosti što se tiče glazbenog dijela, ali i privatne i sportske aktivnosti – kao što je boćanje. Njima sam najviše zahvalan jer bez njih, zbog toga što sam u kolicima, ne bih mogao sve sam postići.



Spomenuli ste da ste sudionik Riječkog karnevala. Kako se prisjećate ovog nedavnog karnevala i jeste li sudjelovali u njemu?


– Minuli karneval pamtim samo po dobrome. Riječki karneval raste iz godine u godinu. Zahvaljujem Draškim maškarama i njihovoj Sandri Picco što su me prihvatili u svoju karnevalsku grupu.


Svake godine na Riječkom karnevalu nosim redni broj skupine Draške maškare ispred njihovih alegorijskih kola i to mi predstavlja veliku čast i zadovoljstvo. Najvjerojatnije nam je u planu da ove godine u lipnju ili svibnju posjetimo Ivanić-Grad i neki od ljetnih karnevala.


Na Riječkom karnevalu


Navijač ste nogometnog kluba NK Rijeka.


– Moja povezanost s Rijekom započela je još dok je klub igrao na Kantridi, dok je momčad vodio Matjaž Kek. Srce mi je veliko svaki put kada podržavam naše nogometaše i zahvalan sam svim ljudima zbog kojih mogu podržavati Rijeku na domaćem terenu, ali i na gostujućim utakmicama.


Godine 2019. bili smo u Beču na utakmici Europske lige protiv bečke Austrije. To pamtim kao jako odličan ispit.


Hvala Armadi što nam je na utakmici protiv Intera iz Zaprešića na Rujevici poklonila veliki transparent da se vidi da mi osobe s invaliditetom udruge CeDePe Rijeka podržavamo NK Rijeku.


Što se tiče Rijeke, mislim da ove godine, s gospodinom Đalovićem na čelu, možemo uzeti duplu krunu – osvojiti prvenstvo i Kup.


Nadam se da ću biti prisutan i na gostujućem terenu, na prvoj utakmici finala kupa protiv Slaven Belupa, a potom i tjedan dana kasnije na uzvratu na Rujevici. Forza Fiume i zajedno smo Rijeka.


Imate li najdražeg pjevača ili pjevačicu koje volite slušati? Što slušate u slobodno vrijeme?


– U slobodno vrijeme najradije se opuštam uz vesele pjesme, kao što su one koje izvode Tamara Brusić, Mauro Staraj i La Banda, Koktelsi, Nevia Rigutto, Dule i druge vesele pjesme. Volim i lagane pjesme, kako bi rekli, bacimo na romantiku. No najviše veselice, jer one su mi u krvi i to me drži. Kao što sam rekao u početku, preko glazbe može se sve istaknuti.


U društvu Nevije Rigutto


Tko vam je dao najbolji savjet i kako je on glasio?


– Najbolji savjet dali su mi Robert Grubišić i Robert Pilepić, no upamtio sam i savjete iz komunikacije s Aleksandrom Valenčićem. Svima od srca hvala što su prije dvije i pol godine prepoznali moj vokal i glazbeni put i nadam se da ću iduće godine biti predstavnik Rijeke na MiK-u.