Ako ste, skrolajući Instagramom, naišli na videe simpatične djevojke koja pleše dok kuha, a preko ekrana osjetili tu zaraznu pozitivu i ogroman nalet sreće, toliko da je i vama došlo da “raspalite” Dinu Dvornika i skuhate ručak – šanse su da ste naišli na profil Viktorie Družijanić, odnosno, persone u internetskim vodama poznate pod imenom Klaskalica!

Ovo “divojče s juga” za sebe će reći da je ambiciozna šjorina s glavom punom ideja, želja i, priznaje, povremenih dilema, te da voli sve, samo ponekad nije sama sigurna kojim redom i s kojom strategijom.

No, umjesto da se time opterećuje, reći će da je to sve čar kreativnog puta!

Doista, danas je veoma lako izgubiti se u svijetu svemrežja (pogotovo bivajući digitalnim kreatorom), upasti u zamku kopiranja sadržaja i plesati onako kako algoritam nalaže, što su koraci koje možda samo Zuckerberg zna. No, Viktoria pleše u totalno svom điru i svakodnevno nam servira taman pogođenu dozu karizme i energije koja vrišti “daj nam još”, što je, ako postoji autentičnost, baš prava riječ za nju.

S Viktorijom smo razgovarali o svemu pomalo: od izlaska iz zone komfora, Pločama koje je zamijenila za (prohladnu) Švedsku, upisivanju fakulteta, društvenim mrežama, aurori borealis, balansu, snovima, recepturi za sreću…

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Viktoria (@klaskalica)

Između sanjarenja i akcije

Možete li nam se predstaviti – tko je Viktoria?

– Umalo DJ, vječna noćna ptica, obožavateljica domaćih pomidora i mandarina, zaljubljenica u sunce, more i sve što ima četiri noge i mijauče. Rekorderka po broju šalica domaćeg čaja od mente i ponosni fan vlastite mame (najveći influenser mog života).

Ako ćemo astrološki, onda tu imamo kombinaciju perfekcionističkog podznaka djevice i sanjarskog znaka vodenjaka – što u praksi znači da stalno balansiram između “sve mora biti savršeno, ali samo opušteno” i “haj’mo to napraviti s dušom i malo šarenila”. Privlače me pametni i mudri ljudi, one vrste uz koje rasteš, a ja ih bez imalo srama “iskorištavam” kao svoje neformalne mentore.

I dok kamera upali moju neiscrpnu energiju, iza kulisa sam organizirana, fokusirana i ozbiljna kad to situacija traži. Empatična do srži, pomalo zbunjena oko ije/je te sam od vjerovanja da je bit svih životnih aspekata balans – između kreativnog kaosa i smirene strukture, između sanjarenja i akcije. Bez toga, sve lako postane ili pretiho, ili preglasno.

Na društvenim mrežama svi vas znaju pod nazivom Klaskalica. Kako je nastalo to ime?

– Ovo zbilja nije nešto impresivno i duboko. Htjela sam se sakriti u (bes)pućima interneta pa sam tražila neku slučajnu riječ. Klackalica mi se činila prigodna reprezentacija mene i mog života (malo se digneš, malo padneš, ali uvijek si na igralištu okružen smijehom i zabavom). Vizualno volim neku kombinaciju slova više, a neku manje te mi je duplo c ovdje smetalo. I eto, bi Klaskalica. U međuvremenu, ova misija da se sakrijem mi nije uspjela.

Trenutačno vas prati više od 80 tisuća ljudi. Kakav osjećaj u vama budi ta činjenica?

– Pa, super je sve to, ali to su samo brojke. Kako dođe, tako može preko noći i otići. Više se volim fokusirati na činjenicu kakvi mindseti se kriju iza te brojke te na njihove vrijednosti.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Viktoria (@klaskalica)

Možemo sa sigurnošću reći da ste influencerica! Povezujete li se s tim nazivom i karijerom, te vidite li se u tom “poslu” i u budućnosti?

– Nisam još definirala povezujem li se s tim nazivom. S jedne strane, u mojoj glavi to je samo moj privatni profil gdje kreiram ono što mi padne na pamet, malo eksperimentiram, igram se i izlazim iz zone komfora. Pa što bude, bit će. A s druge strane, to kreiranje mi je omogućilo dodatnu zaradu, nova poznanstva i prilike koje ne bih imala da nisam zalijepila mobitel na plafon.

Shvaćam što mi je sve ovo donijelo, ali kako živim u Švedskoj, odvojena sam od svoje “publike” pa možda nisam još dovoljno svjesna vlastitog utjecaja. Ne znam vidim li ovo kao karijeru. Možda kao odskočnu dasku da napravim nešto veće, ali nisam baš sigurna vidim li ovo kao jedini posao. Nešto razmišljam, ako mi to postane “full time” posao bi li te kako bi utjecao na moju kreativnost (jer tad ti kruh i krov ovisi o tome pa moraš raditi). Ali možda je to tako sa svim vlastitim poslovima! A možda bih napokon imala posao u kojem bih uživala! Stvarno ne znam, niti imam nešto isplanirano. Živi bili pa vidjeli!

Najviše ste poznata po svojim plesnim videima u kojima pripremate hranu dok plešete u kuhinji. Koliko vam je vremena potrebno za snimanje takvog videa?

– Često pitanje na koje nemam odgovor. Ovisi o tome što kuham, snimam li sama ili ne, imam li taj dan sreće itd. Traje… Dosta traje. Ali uživam!

Svi recepti koje pripremate mahom su na biljnoj bazi. Što vas je motiviralo da prijeđete na takav način prehrane?

– Htjela bih naglasiti da taj prelazak na biljnu prehranu nije bio preko noći i da je trajao dosta dugo. Također, ne znam do kad će trajati niti se opterećujem time, stoga se ne stavljam u nikakve kategorije. Radim onako kako mi tijelo kaže i kako se osjećam. Život baziran većinski na biljnoj prehrani apsolutno nije bio oduvijek moj izbor i dogodio se sasvim spontano, iz znatiželje. Inspiracija mi je bila moja prijateljica i tadašnja šefica Ana s kojom sam radila tri ljetne sezone.

Ona bi uvijek jela neko jelo bez mesa, pored silne mesine koja je bila servirana za večeru, što me zaintrigiralo, i svaki put kad bih je pitala nešto vezano uz njenu prehranu, davala mi je točno onoliko informacija koliko sam tražila. Sviđalo mi se što nije nikada osuđivala moj pijat i što je čvrsto vjerovala u svoje stavove, a da ne mrzi i da poštuje tuđe. Onda mi je preporučila nekoliko dokumentaraca gdje moja znatiželja nije mogla odoljeti, a moje eksperimentiranje s biljnom prehranom je započelo.

Od Ploča do Švedske

Haj’mo malo razgovor preusmjeriti na Švedsku. Koliko dugo već živite u hladnijim krajevima? Kako to da ste Ploče zamijenili Skandinavijom?

– Živim u Švedskoj tri godine, a povod preseljenja je miks znatiželje, činjenice da mogu te one stare narodne i aktualne “trbuhom za kruhom”. Našla sam tada posao i preselila se.

Nedostaje li vam dom? Odnosno, što vam najviše nedostaje? Vidite li se ponovo u Hrvatskoj?

– Jako mi nedostaje! Najviše mi nedostaje mama, prijatelji i jednostavnost života. Vidim se ponovo negdje na Balkanu (ne mora biti striktno Hrvatska) jer, ipak, ne bih htjela da mi mama ostari sama. Ona je sve što mi je ostalo te sam tužna, a malo i ljuta što ne mogu biti dolje s njom. Ali dobro, nadam se da ćemo uskoro živjeti bliže jedna drugoj.

Pročitala sam da ste prije radili u banci, a nedavno ste upisali fakultet. Koji? Što ćete biti kada (narastete) i završite ga?

– Radi se o Digital Creative programu i, naravno, ne znam što ću biti kad odrastem, haha! Meni se to stalno mijenja i najradije bih da mogu sve probati – od neurokirurga do urara! Ali jedno zasad znam, a to je da bih htjela biti u tom nekom kreativnom/umjetničkom doticaju.

Kako najviše volite provoditi slobodno vrijeme? Imate li neki hobi koji niste dosad podijelili s pratiteljima?

– Nemam nešto zanimljivo podijeliti, osim da volim piskarati po dnevniku, craftati, tu i tamo uhvatim onu jadnu DJ ploču pa “tandrčim” po njoj, eno sad sam mikser dobila pa bi bilo dobro naučiti i koju tortu napraviti!

Koji vam je najbolji dio društvenih mreža?

– Dobro pitanje. Volim onaj dio kad nisam na njima. Taj dio mi je najdraži, a isto volim i kad follow preraste u iskustvo, poznanstvo pa i prijateljstvo.

Postoji li neka stvar koju još niste isprobali, a voljeli biste?

– Da postoji… Htjela bih probati surfanje, scuba diving, kite surfing, kampiranje i bicikliranje na otoku Gotland, malo biti digitalni nomad, naučiti razvlačiti pitu, plesati neki seksi latino ples, svirati bubnjeve, imati vlastitu izložbu i party, bar jednom probati pokrenuti vlastiti biznis, udomiti kućnog ljubimca, posjetiti karneval u Riju, vidjeti tu auroru borealis koja uporno bježi od mene iako živimo na istom dijelu planeta, raditi na nekom videoprodukcijskom projektu…

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Viktoria (@klaskalica)

Sve je u balansu

Kako balansirate između različitih interesa i karijernih puteva?

– Mislim da mi interesi nisu toliko različiti od karijernog puta tako da je lako postići balans. Prije to nije bio slučaj.

Nedavno je na društvenim mrežama kružio trend “kava s mlađom verzijom sebe”. Kako bi taj razgovor izgledao u vašem slučaju?

– Ne znam jesam li upratila dobro trend (toliko o influensanju!), ali možda nešto poput: “Ne moraš sve sama i nisi odgovorna za tuđe akcije. Imaš sve što ti treba u tridesetoj; zdravlje, ljubav i sigurnost. I daj se malo ispravi, em što izgledaš k’o kuka iza drače, em što će ti kičma štekati s 25. I ne kopaj oči jer će cvike za vid koštati k’o suho zlato, što da ti odmah kažem, nećeš imati. Kupi bitcoin, ne pitaj puno.”

Kako se nosite s danima kada “vibrica” nije na nivou, tj. imate li neki recept za sreću?

– Recepta nema. Nosim se tako što se volim izolirati i biti sama dok me ne prođe. Volim se zamisliti kao glavni lik spota Katy Perry (“Thinking of you”) pa legnem na tepih, odvrnem Katicu do kraja i pustim da me nosi romantična tragedija pjesme.

Kad natopim tepih, ostanem teatralno zuriti u plafon još nekoliko sati dok ne zadovoljim performans. Nešto u stilu Marine Abramović. Onda se dignem, održim si motivacijski govor u ogledalu i sijaj, Jadranka, do nove PMS epizode.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Viktoria (@klaskalica)