ZAGREB – Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu priprema veliku izložbu jednog od pionira konceptualne umjetnosti u svijetu, Brace Dimitrijevića, pod jednostavnim naslovom – Retrospektiva. Izložba će od 27. travnja do 21. lipnja na dva kata izložbenog prostora, u izboru kustosice Snježane Pintarić, prikazati najvažnije faze stvaralaštva umjetnika koji je od kraja 1960-ih do danas ostvario impresivnu međunarodnu karijeru.

Slučajni prolaznici

– Braco Dimitrijević i njegovo osmišljavanje pojma »Posthistorija« 1976. izravno su utjecali na dvije vodeće tendencije u suvremenom umjetničkom diskursu, od kritičkih praksi u javnim prostorima do intervencija u muzejskim kolekcijama. Konstantne preokupacije njegova rada – temu relativnosti povijesti i povijesti umjetnosti, kao i fenomen slučajnosti – Dimitrijević će predstaviti ranim djelima, kao i novim radovima kreiranim upravo za ovu izložbu – stoji u najavi MSU-a koji u svojim zbirkama ima neke od Dimitrijevićevih ključnih radova: »Slučajni prolaznik« iz 1971., »Tripychos Post Historicus« (sa Šumanovićem) iz 1982. kao i njegov rad na fasadi MSU-a »Posthistorijski diptih«, kojeg je umjetnik donirao Muzeju 2009. godine.

Jedan od akvareliranih crteža s riječke izložbe

Dimitrijević je rođen 1948. godine u Sarajevu, od 1968. do 1971. pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i diplomirao na Odsjeku za slikarstvo, da bi postdiplomski studij završio na London University of Arts na Saint Martin’s School of Art kao stipendist British Councila.

Međunarodni ugled stekao je fotografskim portretima nepoznatih ljudi, »slučajnih prolaznika«, koje je – uvećane do golemih razmjera – postavljao u javni prostor po gradovima Europe i Amerike, na pročelja i oglasne ploče, na mjesta inače namijenjena političkim ili reklamnim porukama. Taj koncept nastavio je podizanjem spomenika i postavljanjem memorijalnih ploča u čast nepoznatih građana, da bi u jednom berlinskom parku čak podigao 10 metara visok mramorni obelisk u čast rođendana slučajno odabranog čovjeka! – stoji u najavi izložbe.

Instalacija napravljena za Mali salon – Ida Zchock, Romolo Venucci, dva bicikla i jabuke

Počevši od 1976. Dimitrijević za svoje instalacije koristi djela starih i modernih majstora, od Rubensa do Picassa, od Moneta do Maljeviča, koje naziva »Posthistorijskim triptisima«. Taj postupak bez presedana je u povijesti umjetnosti: remek-djelo sa svim svojim estetskim, povijesnim, kulturološkim i tržišnim vrijednostima postaje sastavni dio novonastalog umjetničkog rada.

U tim instalacijama umjetnik kreativno inkorporira remek-djela kao što su Leonardova »Madona, Sveta Ana i Isus«, Maljevičev »Crveni kvadrat«, Rubensova »Otmica Europe« ili Chagallov »Zeleni violinist« u nove vizualne i konceptualne cjeline.

Instalacija za Rijeku

Tijekom više od četiri desetljeća Braco Dimitrijević napravio je oko 500 »Triptychos Post Historicus« instalacija u mnogim muzejima i galerijama, uključujući Tate Gallery London, Guggenheim Museum New York, Louvre, Musee National d’Art Moderne, Musee d’Orsay, Centre Georges Pompidou Pariz, Ludwig Museum Köln, Museum Moderner Kunst Beč, Israel Museum Jeruzalem, State Russian Museum Sankt Petersburg…

Portret slučajnog prolaznika na muzeju Georges Pompidou u Parizu

Tako je, primjerice, na izložbi u riječkom Malom salonu u siječnju 2005. godine Dimitrijević izložio tridesetak akvareliranih crteža, zapravo studija, odnosno skica za taj čuveni ciklus instalacija, a jednu je instalaciju napravio upravo za tu izložbu. Na raspolaganju je imao sva djela iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, a odlučio se za dva djela: »Portret nepoznatog Turčina« iz 1861., slikarice Ide Zchock i »Portret Orestea Carpinaccia« iz 1943. Romola Venuccija, kojima je pridružio dva bicikla i određenu količinu jabuka.

Eksponat s retrospektive u MSU

Na izloženim studijama detaljno su i precizno, uz dodatna tekstualna određenja, bila definirana sva tri elementa koja su tvorila instalacije: posuđeno umjetničko djelo, predmet svakodnevne upotrebe te element prirode – voće ili povrće. Na instalaciji napravljenoj za Mali salon publika je zorno mogla doživjeti kako to izgleda u svjetskim muzejima, s izborom iz njihova fundusa.