RIJEKA – Vrlo zanimljiv koncert imali smo prilike čuti u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, a u organizaciji Udruge Talijana Fijumana u svijetu koja se, između ostalog, bavi i promicanjem svih onih kulturnih i povijesnih činjenica kojima se može ojačati međunarodni položaj i ugled grada Rijeke. Unatoč prelijepom danu, broj posjetitelja koncerta nije bio velik, a bilo je potrebno i čekati na ulaz u kazalište jer se, iz nekog razloga, vrata otvaraju sve kasnije. Ipak, svi zainteresirani mogli su biti prisutni i uživati u vrhunskom muziciranju koje nam je omogućio koncertni solist iz Italije, Giovanni Bellucci.

Posveta Sablichu

Na početku koncerta obratio se predsjednik Udruge Talijana Fijumana Franco Papetti te objasnio da je cijeli događaj posvećen 20. obljetnici smrti jednog od najvećih talijanskih muzikologa prošloga stoljeća po imenu Sergio Sablich, a koji je porijeklom bio iz Rijeke. Tijekom života obnašao je različite dužnosti, od kojih neke uključuju umjetničko vodstvo orkestara poput Simfonijskog orkestra RAI-ja ili ustanova poput Teatro dell’Opera u Rimu i Teatro alla Scala u Milanu. Sablich je izdao i nekoliko značajnih muzikoloških knjiga, među kojima se ističe ona o Ferrucciju Busoniju, čija su djela bila i okosnica ovoga koncerta u Rijeci. Zapravo, cijeli riječki koncert imao je naslov »Ferruccio Busoni: skladatelj, prerađivač, koncertni pijanist«.

Solist Giovanni Bellucci također zaslužuje da ga se predstavi, iako je domaćoj publici već poznat barem zbog koncerta u Guvernerovoj palači 2023. godine. Ovaj 61-godišnji pijanist svjetske karijere tijekom svoga rada istaknuo se prije svega izvedbama Liszta i Chopina čijim je djelima napunio nekoliko nosača zvuka, ali i spomenutog Busonija čiji opus očito izvrsno poznaje i kvalitetno interpretira. Kao dobitnik brojnih nagrada i priznanja Bellucci je održao niz svjetskih koncerata osvojivši simpatije publike kao što je to, uostalom, učinio i na ovom koncertu u Rijeci.

Glazbena ekstaza

Koncert u trajanju od 80 minuta umjetnik je izveo bez prekida, potpuno mirno i koncentrirano, omogućivši publici rijetko viđene trenutke čiste glazbene ekstaze. Na potpuno ogoljenom prosceniju, s raskošnim svečanim zastorom Matka Trebotića iza sebe, Bellucci se susreo s kazališnim koncertnim glasovirom izvukavši iz njega najviše što je mogao. Ako se već govori o tom glasoviru, valja napomenuti kako se radi o jednom od najboljih glazbala na ovim prostorima na kojima su koncerte izvodili brojni najveći pijanisti svoga vremena. Ipak, očito je to vrijeme ostavilo i traga pokazujući, što zbog nedovoljne brige i održavanja, a što zbog dotrajalosti, da je glasoviru potrebna »pomoć«: diskant više nije tako prodoran i kristalan te ostaje u sjeni moćnih basova koji pak, posebno u drugoj polovini koncerta, počinju zujati u nemogućnosti da izdrže svu izvedbenu napetost.

Prva skladba na koncertu bila je »Fantazija i fuga na ime BACH« F. Liszta, skladba koja je izvođaču očito zahtjevna pa ju je želio staviti na sam početak. Općenito, iz načina slaganja ovog koncertnog programa mogli bi, i trebali, učiti mnogi jer je nakon opsežnog i teškog Liszta uslijedio »Koralni preludij Nun komm’ Heiden Heiland«, BWV 659 J. S. Bacha/F. Busonija. Iako se radi o skladbi mirne atmosfere, u istoj je potrebno iz glasovira izvući više tonskih boja istovremeno, pokazujući mrmljajući bas, pjevanu melodiju i unutarnje kontrapunkte. Poput orgulja, u Belluccijevim rukama glasovir je zvučao kao da ima registre koje je moguće uključivati i isključivati pa je dojam skladbe bio izniman. Mirnoća koja krasi ovog Bacha omogućila je i mali »odmor« prije tehnički zahtjevne i virtuozne »Toccate u C-duru«, op. 7 R. Schumanna u kojoj je potrebna velika tehnička spremnost, koncentracija i fizička snaga.

Ponovni trenutak mira donio je »Miserere« (parafraza iz opere »Trubadur« G. Verdija), S. 433 F. Liszta, nakon kojeg se u nešto suvremenije ruho odjenula »Druga sonatina«, BV 259 F. Busonija. Dašak popularnijih žanrova publici je dala »Balada o Mackieju Messeru« (iz »Opere za tri groša«) K. Weilla, ali i »Elegija br. 4: Turandots Frauengemach« F. Busonija te »Studio pucciniano« (Nessun dorma) G. Belluccija. Uslijedile su zatim vrlo virtuozne završne skladbe službenog dijela koncertnog programa: »Poloneza u As-duru«, op. 53 »Eroica« F. Chopina/F. Busonija i »Mađarska rapsodija br. 12« F. Liszta.

Bravurozne izvedbe

Do kraja koncerta publika je bila vidno zadovoljna bravuroznim izvedbama koje doista krasi velika muzikalnost i još veće znanje umjetnika izvođača koji je prema kraju bivao sve bolji i dojmljiviji. S obzirom na iskreni aplauz i omanje ovacije, umjetnik je ponudio čak dva dodatka: »Koncertnu parafrazu« iz opere »Rigoletto« G. Verdija skladatelja F. Liszta te »Souvenir de Paganini« skladatelja F. Chopina. Obje skladbe iznimno su dobro prihvaćene, a izvođač je i u tome zadržao mirnoću primivši zasluženi pljesak te izašavši s pozornice onako kako je i ušao: skromno i decentno. Doista, bila je ovo iznimna glazbena večer prepuna znalački izvedenih skladbi visoke umjetničke kvalitete.