Danas je Cvjetnica, nedjelja muke Gospodnje kojom počinje Veliki tjedan. Za sedam dana slavit ćemo Uskrs, najveći kršćanski blagdan. O svemu ostalome što je vezano uz te velike i uzvišene dane neću pisati, nisam kvalificiran. Znam samo jedno, mnogima od nas, umjesto odlaska u crkvu na liturgiju Velikog tjedna i skrušene molitve, najvažnije je što blagovati u ove posebne dane. Pritom se apostrofiraju dva dana – Veliki Petak i Uskrs! I odmah krene priča o bakalaru, friškoj ribi, janjetini, kuhanom pršutu ili šunki. Ničime od toga neću se danas baviti, sve je puno puta prepričano. Jest će ljudi ono što vole, ili što voli njihov takujin.

Ipak, današnja tema bit će riblja prehrana, ali drugačije gledana. Moglo bi se reći, više teoretski, nego praktički na pijatu. Koliko čega iz mora konzumiramo, ribe i ostalih morskih organizama, mi u Hrvatskoj, i generalno u EU-u, u čijem se sastavu nalazimo. Povod pisanju jedno je statističko istraživanje, a njima naša europska asocijacija obiluje. Pa sam tako našao opsežno izvješće kojemu je radni naslov, u slobodnom prijevodu, »Riblje tržište EU-a«.

Konzumiramo svježu ribu

Prethodno sam provjerio kakvo je stanje u nas, je li ta tema istraživana. Nešto sam našao, ne baš tako precizno i detaljno kao na razini EU-a, ali nije zanemarivo. Time se donekle bavi studija Dostupnost i vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture u Republici Hrvatskoj, što je svake dvije godine objavljuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Njena objava otkrila nam je pravo stanje prehrambenih navika naših ljudi, nadasve kada je riječ o potrošnji ribe i ostalih morskih organizama. Konačno je dokazano da ribu konzumirano znatno više nego što se desetljećima tvrdilo, a što se baziralo na aproksimativnim procjenama. Ispostavilo se da smo na razini prosjeka EU-a, čak malo i bolji.

U ulovima hrvatskih ribara dominira mala plava riba, prvenstveno srdela, koju na značajnoj distanci prati inćun. Ulov srdele veći je od ulova svih ostalih vrsta ribe i ostalih morskih organizama. Uz takvo saznanje logičnim se nameće zaključak da je i u morskoj, odnosno ribljoj prehrani na prvom mjestu srdela i mala plava riba u cjelini. U navedenoj studiji nema tih pokazatelja. U njenu zaključku stoji: »U pogledu vidljive potrošnje vrsta ili grupa organizama najveće količine odlaze na morsku ribu, poglavito ulovljenu, a potom i uzgojenu, prvenstveno je to plava riba, glavonošci (lignje, sipe, hobotnice) i demerzalne vrste poput oslića, bakalara, plosnatica i drugih vrsta bijele morske ribe (lubin, komarča i dr.), dok slatkovodna riba zauzima nisko mjesto u ukupnoj dostupnosti i potrošnji.« Malo uopćeno, ali iz studije proizlazi ono najvažnije, brojkama dokazano – najviše konzumiramo svježu, odnosno rashlađenu ribu. Na nju otpada skoro trećina ukupno konzumiranih proizvoda ribarstva i akvakulture.

Na vrhu – tuna i losos

Statistika EU-a puno je detaljnija. Opsežan materijal, između ostaloga, donosi listu europske potrošnje po glavi stanovnika, po vrstama. Na vrhu liste, što je iznenađujuće za naše prilike, nalazi se – tuna. U EU-u njena je godišnja potrošnja 2,96 kilograma po glavi stanovnika. Pri spomenu tune prvenstveno pomišljamo na plavoperajnu atlantsku tunu, koja nastanjuje Jadransko more, a čije je meso najskuplje na svjetskom tržištu ribe. Na tržište EU-a dolaze, međutim, sve vrste tune što se love u svjetskim morima i oceanima. Iz vlastite produkcije EU zadovoljava 29 posto potrošnje.

Sljedeća, druga na listi opet je riba koja se u nas malo troši i ima visoku cijenu. Ne treba čuditi, spada među visokokvalitetne, nije jadranska, što znači da je naši ribari ne love, a posljednjih mjeseci pobuđuje veliku pažnju naše ribolovne javnosti, zbog bijega iz prvih marikulturnih kaveza. To je losos! Njegova potrošnja u zemljama EU-a iznosi 2,51 kilogram po stanovniku. Glavnina potrošnje je iz uvoza, vlastita proizvodnja i ulov zadovoljavaju samo jedan posto potrošnje.

Na trećemu mjestu su škampi, što bi trebalo prihvatiti s ogradom, budući da autori analize govore o grupi proizvoda, pa su vjerojatno tu svrstane i kozice. I tu glavnina dolazi iz uvoza, dok je iz »domaćeg ulova« tek 11 posto. Potrošnja je 1,68 kilograma. Četvrto mjesto na listi potrošnje zauzima aljaška kolja, nama slabo poznata riba. Godišnja potrošnja te ribe u EU-u iznosi 1,67 kilograma, a sve dolazi iz uvoza. Tek s neznatno manjom potrošnjom – 1,63 kilograma po stanovniku, na petom je mjestu bakalar. Naša riba, reći će mnogi. U nas je cijenjen i tražen, nadasve u danima prije velikih blagdana, kada ne pitamo za njenu cijenu, a ona je sve samo na pristupačna. S vlastitim ulovom EU pokriva samo 5 posto potreba.

Srdela se malo jede

Dalje slijede – dagnja s godišnjom potrošnjom od 1,21 kilogram i velikim udjelom vlastite proizvodnje i ulova od 78 posto. Zatim oslić – 1,03 kilograma i skoro polovinom vlastita ulova, 41 posto, pa haringa – 0,87 kilograma i 84 posto iz vlastitih izvora. Lignja je na devetom mjestu, vjerojatno s njom u grupi i totan (lignjun) s potrošnjom 0,73 kilograma, u čemu je 19 posto vlastita ulova. Nije »patagonica« dominantna samo na našem tržištu. Na desetom je mjestu »grupa raznih vodenih proizvoda« za koje nema valjanih statističkih pokazatelja, a potrošnja se procjenjuje na 0,60 kilograma godišnje.

I tek onda, na jedanaestoj poziciji, prava je naša riba, svima nam draga srdela. Potrošnja joj je samo 0,55 kilograma godišnje. Mnogi naši ljudi tjedno je više konzumiraju. Očito je, svi je ne cijene poput nas. Valja istaknuti i to da jadranska srdela kvalitetom prednjači u odnosu na one iz ostalih mora, a posebno se s našom ne može uspoređivati ona velika atlantska, koju EU ribari love u velikim količinama. Zato je potrošnja sa 69 posto pokrivena vlastitim ulovom.

Gotovo na istoj razini potrošnje nalazi se skuša – 0,54 kilograma godišnje. Ona je još više zastupljena u domaćim ulovima, tako da je potrošnja pokrivena s 85 posto. Potvrda tome je i naše tržište, gdje svježu skušu gotovo svakodnevno nalazimo u ponudi na ribarnicama, pa i u trgovačkoj mreži. A, naši ulovi svakim su danom skromniji, u ukupnoj potrošnji praktički zanemarivi.

Ako izuzmemo lososa, koji živi malo u moru, a malo u rijekama, pastrva je na listi potrošnje prva slatkovodna riba, i to na 13. poziciji s 0,46 kilograma i 85 posto iz vlastite produkcije. Listu potrošnje od 15 vodećih zaključuju školjka jakovljeva kapica i crni bakalar (crna kolja), nama nepoznata riba sa sjevera s potrošnjom od 0,37 kilograma godišnje. Taj crni bakalar u zamrznutom stanju prodaju neki naši trgovački lanci.