Jako sam bio ponosan kad je potvrđeno moje imenovanje za prvog trenera Rijeke, posložile su se u tom trenutku sve moje današnje sportske želje. Rijeka je za mene oduvijek poseban, predivan grad jednakih takvih ljudi, grad u kojem sam uživao i kao igrač, grad i klub u kojima sam stekao svoju punu afirmaciju, mjesto s kojeg sam ostvario svoje kasnije transfere, da bih se sada na Rujevicu, ne kao nekad igrački na Kantridu, vratio kao trener. Bez obzira na to što sam znao da dolazim na poziciju trećeg trenera, ni časa nisam razmišljao o povratku u Rijeku. Imao sam na stolu, kako se to već kaže, i drugih ponuda jer igrao sam u petnaestak klubova pa su recimo u to vrijeme za moj trenerski rad bili zainteresirani i Rumunji, ali opet ponavljam – Rijeka je nešto posebno, grad i klub koji kao cjelina pružaju naprosto fantastične uvjete za rad i život.

Razgovor s Radomirom Đalovićem, trenerom Rijeke koji polako ide prema prvoj godini rada na toj poziciji, prava je radost ne samo za sve koji vole taj klub nego i za sve one koje nogomet silno raduje. Dok govori o svojoj karijeri, Rijeci, utakmicama, taktičkom, ali još i više psihološkom radu s igračima, ulasku u finale kupa, završnici prvenstva kao i unutarnjem ustroj kluba – njemu čak i oči neprestano pokazuju s koliko strasti prilazi svemu navedenom. Iako dakako nije lako pronaći vremena u njegovom ekstremno zgusnutom rasporedu treninga i utakmica, bez ikakvih je problema, čak se na neki način i prilagodivši našim terminima, pristao na razgovor. Koji je imao i jednu manu: razgovarati s čovjekom prepunom emocija i strasti prema svom poslu i sredini u kojoj radi vremenski je limit smrtni neprijatelj. Tema se nadovezuje na temu, sjećanje na prošla vremena sustižu vrlo zanimljive planove za budućnost, niz se tu nađe i nogometnih rukavca.

VAŽNO OPSTATI

Dok razgovarate s prvim čovjekom struke »Rijeke« poslovica prema kojoj »vrijeme leti« uistinu dobiva svoj puni smisao. Ipak, ma koliko letjelo, mnogo nam je toga ostalo za zapisati.
– Je, jako mi je bilo stalo do ulaska u finale kupa tako da je moja reakcija kad je završila utakmica bila prirodna, obuzelo me veliko veselje, sreća najveća. Znam, jasno mi je da navijači mogu zapasti u razmišljanje kako nam je protivnik Istra, kako je takvo polufinale samo formalnost. A onda ti dođe ta Istra, i ne samo da protiv nas odigra odličnu utakmicu nego svega nekoliko dana kasnije deklasira Dinamo. Istra je nekad imala lošije rezultate, ali s obzirom na to da su njihovi vlasnici odlučili ozbiljno ulagati, igrački i kvalitativno, to više nije ekipa koja je nekad bila na dnu lige. Znao sam da će biti teško, i bilo je, a upravo zbog toga, što smo dobili tešku utakmicu i na psihološkom planu, radost je bila golema, pojašnjava nam Đalović, čije se prezime ne izgovara kako uobičajeno to mi činimo već s naglaskom na središnji slog prezimena, na »lo«.

Povlačimo paralele s radom i efikasnošću Rijeke u nekim davnim vremenima s današnjim stanjem svijesti navijača koji aktualno finale kupa uzimaju nekako samorazumljivim. K tome, da aktualiziramo i crnogorsku komponentu u radu i povijesti kluba, sjećamo se i legendarnog Nikšićana Dragutina Spasojevića pod čijom je trenerskom palicom Rijeka osvojila svoj prvi kup 1978. godine. Veselje i zanimanje za dolazak na proslavu je tada bilo toliko da su igrači Rijeke prije povratka u svoj grad, kako bi se fešta mogla detaljno pripremiti, noć proveli na Platku. K tome, naglašavamo, kako je između drugog i trećeg osvojenog kupa prošlo nevjerojatnih, za današnje pojmove uspješnost Rijeke, 26 godina.
– To vam je u životu tako. Brzo se naviknete na dobre rezultate, na uspjehe, na njihov kontinuitet. Rijeka je 2011. godine kad sam ja u njoj igrao bila na financijskom dnu. Pa nije se meni tada odlazilo iz Rijeke, bili smo solidna ekipa, a, ponavljam, u Rijeci je lijepo živjeti. Ali morali su me prodati kako bi se namirili dugovi. Vidite, tada su bili drugi prioriteti, bilo je važno opstati. Naslovi i kupovi? Ma dajte, molim vas, tko bi ih u takvoj situaciji spominjao. Ja u potpunosti danas razumijem navijače, imaju pravo tražiti samo najbolje jer otkad je došao u klub Damir Mišković, Rijeka je postala jedan od najboljih hrvatskih klubova što potvrđuju i njezini rezultati, jasan je Đalović.

IGRAČKO ISKUSTVO

Ipak, koliko se god mirio s mnogim situacijama koje navijači ne doživljavaju kao dobre, ističemo kako su treneri, slično kao i navijači, osobe koje nerijetko imaju maksimalističke zahtjeve prije nego što se prihvate uloge trenera. Kako traže određenu kvalitetu igračkog kadra inače ne potpisuju ugovor. Đalović nam se po tom pitanju čini znatno pomirljivijim, drugačijim, razumnijim.

– Ja imam tu prednost, a možda mi je i karakter takav, da situaciju mogu sagledati iz igračkog i trenerskog, pa i logičkog kuta. K tome, prednost je i to da sam kao igrač radio s velikim brojem trenera. Ono što me također formiralo prije preuzimanje ugledne uloge trenera Rijeke, rad je s nekoliko trenera u samom klubu: Cosmi pa Jakirović s kojim sam igrao, kao i Sopić protiv kojeg sam igrao u nogometnim danima. Analizirao sam njihove poteze, od kojih mi neki nisu bili razumljivi. Odnosno ja bih ih drugačije postavio da bi se na kraju ispostavilo kako su bili u pravu. S druge strane, a opet je tu naglasak na mojoj igračkoj karijeri – pa normalno je da igrač, jer karijera je kratka, uvijek traži bolje uvjete i klubove. To vam je uostalom slučaj i u najvećim klubovima na svijetu, i iz najvećih se odlazi. Nije mi bilo lako suočiti se s činjenicom da mi u trenutku preuzimanja funkcije odlazi nekoliko najboljih igrača, na polusezoni njih još toliko, ali meni je to nekako samorazumljivo. Ja podržavam takvu poslovnu politiku jer ona jamči stabilnost, ona je garant razvoja kluba. Na meni je da u okviru mogućeg stvaram najbolje, pojašnjava nam Đalović.

I daje nam za misliti jer zvuči krajnje logično. Sjetimo se s koliko smo skepse dočekivali niz igrača koji su dolazili u Rijeku, ili su nastali u njenoj školi, da bismo kasnije njihov odlazak doživljavali kao smak svijeta.
– Svi smo znali koliko su dobri oni koji odlaze. Ja sam, jer imao sam uvid za razliku od navijača koji mogu znati kakvi su samo oni igrače koji nastupaju, kako i nakon odlaska istinski dobrih igrača, imamo jako dobar kadar. Koji se iz raznih razloga nije imao prigodu pokazati. Uzmimo za primjer jednog Djouahru. Prije dolaska imao je sjajne reference, dokazano dobar u jako teškim ligama. Tu iz prve nije išlo, pao je u drugi plan. A znam da mu nije bilo lako, bio je sam, nije se mogao brže adaptirati na novu sredinu, došla je kriza, postao je rezerva.

Danas igra jako dobro, jedna nam je od uzdanica. Nije on jedini tako da treba znati s igračima na svim planovima formiranja ekipe, pa tako i psihološkom. Kad se tako postavite, kad cijenite novac koji se ulaže u dolaske, kad znate da niste beskrajno bogati, onda činite sve da vaša ekipa bude maksimalno motivirana, da se iz utakmice u utakmicu diže na svaki način. To vam je na neki način ključ uspjeha Rijeke: svi mi, od uprave preko mene kao trenera i svih ljudi na tribinama, cjelina smo koja skladno funkcionira. Ponekad se međusobno razumijevanje smanji ili dovede u pitanje, no nastavak rada kao i rezultati vrlo brzo sve dovedu u željeni red. Uostalom, upravo sam ja jako dobar primjer za sve to – prihvatio sam poziv i došao kad je klubu bio u jedinoj velikoj krizi od kad ga je preuzeo predsjednik Mišković. Došao sam jer sam znao da ćemo krizu prevladati, pojašnjava nam Đalović.

SVAKO KOLO – SUDBINSKO

Listanje po »knjizi odlazaka« daje mu za pravo, pa i za svojevrsni ponos klubu i navijačima. Zadnja okupljanje reprezentacije Hrvatske, a nastupaju igrači Rijeke i za mnoge druge nacionalne vrste, pokazalo je kako je samo u posljednje vrijeme iznjedrila čak četiri reprezentativca: Labrović, Pašalić, Fruk i Ivanović. Poker asova u jednoj od najjačih reprezentacija svijeta.

– I ne samo oni, reprezentacija Bosne i Hercegovine koja je odlično otvorila ovaj ciklus kvalifikacija učinila je to jer ima i naše sjajne prvotimce, igre Smolčića i Hodže u njihovim klubovima su jako dobre, a svi su oni svoju formu i kvalitetu podigli nastupajući upravo za Rijeku. U bazi njihovog uspjeha je Rijeka, zahvaljujući njoj oni su došli jako visoko. To vam je automatski i podstrek za budući rad, baš kao i za dolaske u Rijeku nekih njezinih budućih igrača. Zahvaljujući svojoj poslovnoj politici i kulturi rada te odnosima u samom klubu mi smo jako, jako poželjna sredina za dolaske. Nažalost, moramo biti spremni i za to da smo nakon nekog vremena, kad se igrački naraste, i sredina za odlaske. To vam je u nogometu naprosto tako, ne može biti drugačije, direktan je Đalović.

Iako je Damir Mišković postigao većinu postavljenih ciljeva – tu nećemo spominjati povratak na Kantridu jer nije u njegovoj domeni, već je plod bezvoljnosti i anemičnosti kao i nerada mnogih faktora, ponajviše birokratsko-političkih, grada u kojem klub djeluje, svakako tu ne treba izgubiti iz vida ni silnice suprotstavljenih navijačkih predznaka – još uvijek »visi u zraku« stvaranje jakog kampa i pogona mladih selekcija, igrača koje će stvarati sam klub. Da, braća Smolčić, Frigan, Hodža da spomenemo najnovije, su izvorno riječki proizvod, ali ono što se željelo pokazati uvođenjem niza mladih igrača u zadnjem kolu prošlog prvenstva, ove godine nije doživjelo afirmaciju.

– Neki jesu, Butić često ulazi, drugi ne jer očekujem da »grizu«, da »razvale« unutar ranga natjecanja u kojem se nalaze. Ne čine li to u mlađim selekcijama, nisu li tamo najbolji, teško je očekivati od mene da ih uvrstim u prvu ekipu. Od koje ja i svi mi, na terenu i oko njega, pa tako i na tribinama očekujemo da svako kolo, a doživljavamo ih uvijek kao »sudbinske«, pobjeđujemo. Stvaranje igrača je proces koji traje, dakako da ja imam u evidenciji njih nekoliko, pet najmanje, koji pokazuju kako su potencijal za prvu ekipu, no faza u kojoj se nalazimo, vrlo realna i iscrpljujuća bitka za dva trofeja nam ne dozvoljava eksperimentiranje. Svakako jamčim da će tih u Rijeci poteklih mladih igrača biti jer osim za samu igru i rezultat, jako su poželjni i zbog pozitivnih reakcija tribina na njihovo uvrštenje, pojašnjava nam Đalović.

NEMA LAGANIH SUSRETA

Pokušaj skretanja na neke druge puteve izvan nogometa, pa skoro ni izvan Rijeke same, ne daju ploda. Đalović je poput svih zanesenjaka posvećen i podređen poslu. Njegovo slikarsko platno je travnjak Rujevice, To je atelje iz kojeg, a potvrđuju nam to mnogi u klubu, ne izlazi. Nego uvijek traži nove poteze kojima će slika ponuđena navijačima biti najprivlačnija moguća. Listanje ostalih nogometnih sredina Hrvatske otkriva mnogo ljudi iz njegovih igračkih dana koji su na poslovima sličnim njegovom.

– S obzirom na to da nam dolazi Varaždin, istaknut ću Nikolu Šafarića. Odličan strateg i stručnjak, i oni stvaraju dobre igrače što uostalom potvrđuju i njihovi rezultati. U bitki su za Europu, ozbiljan su i respektabilan protivnik. Zapravo, digla se kvaliteta u većini klubova naše lige tako da nema laganih susreta. Pokazao je to uostalom upravo nama Šibenik. Mnogo je ljudi koje znam iz igračkih dana na sceni tako da je i to svojevrsna potvrda kvalitete naših igračkih generacija, pojašnjava Đalović.

Slika te kvalitete se ogleda i na regionalnom prostoru. Istra se iz godine u godinu diže, a veliki je hit i Opatija. Moguće je tako da prostor čije je prvoligaške boje branila, nekad s vrlo promjenjivim uspjehom, samo Rijeka uskoro ima tri prvoligaša.

– Sjajan posao radi i Zoran Bogolin! Klub koji nije dugo u drugoj ligi, sad je pred ulaskom u prvu. Svaka čast! Da, s druge strane to može, ali i ne mora biti dobro za Rijeku. Kad je ona bila na tom prostoru sama, a dobar sam primjerice i s Igorom Pamićem, skoro svi talenti iz te zone bili su prije svega usmjereni na Rijeku. Sada tome nije tako, mada ipak bih taj proces generalno nazvao dobrim jer se sada i kod nas koncentrira kvaliteta. K tome dobar je i Orijent, a znamo i iz vlastitog iskustva kako su neki igrači prije dolaska u Rijeku i ostvarivanja jako dobrih transfera, proveli poneku sezonu i u susjednim klubovima, nedvosmislen je Đalović.

UVIJEK POTPORA

Iz sadašnjosti putujemo u budućnost. Planovi. Kakvi su mu, koliko je u godinama koje dolaze fokusiran na Rijeku? Da je pitati tribine, ostao bi još dugo.

– Jako cijenim stav navijača, a kad je prema meni pozitivan, čini me beskrajno ponosnim. Tijekom povijesti Rijeka je prolazila i teške trenutke, navijači naravno uvijek imaju pravo tražiti najviše jer oni uvijek daju potporu bez obzira na situaciju u klubu, što smo najbolje vidjeli prije nekoliko sezona kada smo nakon prvog dijela bili pri dnu ljestvice. Na kraju krajeva, i takve su teške situacije i mene ojačale, iskalile kao igrača i trenera.

Pitate me za ostanak ili odlazak. Ljudi moji, pa vidite li gdje se mi nalazimo?! Rijeka u sadržajnom, tehničkom smislu ima jedne od najboljih uvjeta u Hrvatskoj. Mi smo u vrijeme moje igračke karijere u Rijeci, posebno u zimskoj, kišnoj sezoni, trenirali iza gola ili u nekim drugim mjestima kao što je to Šmrika kako ne bismo pokvarili travnjak Kantride. Danas imamo sve što vrhunski nogomet može samo poželjeti. Kao drugo, Damir Mišković je u odnosu prema igračkom dijelu kluba osoba koja apsolutno povjerenje daje onima koji vode taj dio kluba. Ponavljam, igrao sam u mnogim klubovima i državama, slučaj poput njega nisam upoznao, niti čuo da postoji.

Svi vam vlasnici žele »sudjelovati« u formiranju ekipe i igre, on taj dio apsolutno prepušta nama. Idemo dalje – Armada i ostali navijači. Sjajni, uvijek poticaj, uvijek onaj često presudni atom snage koji te vodi do pobjede. Silna odanost klubu, pa i spremnost na razumijevanje greški i rezultata lošijih od očekivanih. I na kraju, ali ne manje bitno, Rijeka i njezina okolina – predivno su mjesto za život. U svakom smislu, od položaja, sadržaja, klime, ma svega što čovjeku treba da bi bio zadovoljan i sretan u Rijeci ima. Trebam li vam dati nakon ovoga odgovor ili je sve jasno? Da se pita mene, želja mi je ostati još dugo, dugo, želja mi je raditi sve što će Rijeku i njezine navijače činiti maksimalno sretnima i ponosnima. Naravno, ne pita se samo mene nego i rezultate mog rada. Ja ću učiniti sve da ostanem, da dijelim svoj profesionalni i onaj »obični« život s ovim ljudima i sredinom u kojoj se nalazim, zaključio je naš razgovor Radomir Đalović – s naglaskom na drugom slogu. Dinamičan, brz, inteligentan i temperamentan. Upravo onakav kakav je i on sam. Osobno novinarski? Da, jedan od onih koji te čini zadovoljnim što si odabrao upravo ovaj posao.

IZBORNIK CRNE GORE

Otišli smo dakako i do Đalovićeve rodne Crne Gore. Ne samo do Bijelog Polja gdje mu živi obitelj, nego i do Nikšića u kojem će se odigrati susret kvalifikacija za svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u između domaće i reprezentacije Hrvatske.
– Drago mi je da je došlo do ovakve grupe jer Hrvatska do sada samo s Crnom Gorom, od država nastalih iz bivše Jugoslavije, nije igrala. Mojima u Crnoj Gori je drago da im dolazi jedna od najvećih reprezentacija svijeta s igračima koji igraju u globalnoj klupskoj eliti. Zanimljivost više je ta da Crnu Goru vodi Robert Prosinečki, jedan od najvećih hrvatskih igrača svih vremena. I osobno sam nastupao za Crnu Goru, baš onda kad nas je vodio još jedan veliki Hrvat Zlatko Kranjčar i kad smo odigrali odlične kvalifikacije, a ovo sada je još veći spektakl.

Crna Gora je jako dobro posložena i ne krije kako su joj ambicije odlazak na svjetsko prvenstvo. Respektira se Hrvatsku kao veliku ekipu, dakako i Češku, ali vjeruje se u sebe i dobre rezultate, prenosi nam atmosferu iz Crne Gore Đalović. Iako je naglasio kako sebe vidi u Rijeci još dugo, pitanjem o ambiciji dolaska na izborničku funkciju u rodnoj državi pokušavamo dobiti odgovor i o budućnosti nakon Rijeke. Uostalom, kao što Rijeka stvara odlične igrače, i po pitanju izbornika je pravi fenomen: Ćiro Blažević, Zlatko Kranjčar, Zlatko Dalić, Matjaž Kek… nastavi niz!

– Što da krijem, jednog dana zašto ne, to bi bila velika čast, ali sada sam koncentriran isključivo na Rijeku. Zlatko Dalić je uostalom bio i moj trener u Rijeci, Kranjčara sam već spomenuo, volio bih jednog dana biti i na čelu Crne Gore i s njome na velikom natjecanju. Ali, pustimo mi to, danas razmišljam samo o Rijeci i Varaždinu, nakon toga Pula… daleko je Crna Gora, ozbiljan je Đalović.

ODLAZAK JANTOLJAKA

Nažalost, upravo prije početka našeg razgovora na Rujevicu je stigla vijest kako je preminuo Marijan Jantoljak. Igrački i trenerski, i to do uistinu visokih godina u fantastičnoj tjelesnoj spremi, jedna od najvećih legendi Rijeke.

– I ovom prigodom obitelji, prijateljima i svim navijačima Rijeke izražavam moju najdublju sućut. I osobno sam ga poznavao, riječ je o velikom gubitku i istinskoj legendi, istaknuo je Đalović.

A GDJE SU CRNOGORCI?

Razgovor nije prošao bez prijekora s naše strane. Trener Crnogorac, a u Rijeci ni jednog igrača iz te zemlje. A bilo ih je nedavno, itekako važnih.

– Ima dobrih igrača u Crnoj Gori. Budućnost je odlična ove sezone, radi se mnogo s mladima, ali eto, nakon Vešovića iz šampionske Rijeke, pa Raspopovića, Vukčevića, da spomenem samo neke, danas ih nema. Ukaže li se prigoda, svakako ćemo se pojačati i s igračima iz moje Crne Gore, zaključio je Đalović.