OSIJEK  Ima li od lošeg gore? Odgovor je jednostavan – ima. Dovoljno je pogledati NK Osijek. Bijelo-plava momčad kao razbijena vojska srlja i pada pred protivnikovim nogama. Na šibenskom Šubićevcu Bijelo-plavi priuštili su sebi i svojim navijačima 90 i nešto minuta strave i užasa! Strašan je poraz od »fenjeraša« Šibenika s 4:1, još je strašniji način na koji su Osječani do njega došli. U igri bez igre poput izgubljenih duša lelujali su po terenu ni sami ne znajući što im je činiti.

Lutaju igrači, lutao je trener, onaj bivši, a i ovaj sadašnji nije se najbolje snašao, ali najviše uprava kluba, koja govori o Europi i trofejima, a nizom promašaja i krivih odluka dovela je klub do situacije da mu je blizu borba za opstanak u SuperSport HNL-u. Bijelo-plavi rasprodaju ugled i sramote se, dno je blizu, a izlaz se ne vidi. Zna se tko je vlasnik, tko je predsjednik, tko u Osijeku provodi njihove odluke i ti ljudi bi napokon trebali preuzeti odgovornost, javnost ne zavlačiti pričama o idili, stabilnom klubu, napretku, napadu na trofeje, nego priznati svoje pogreške i krive odabire.

Bezidejnost

Simon Rožman se još nije snašao u osječkoj stvarnosti. Malo kome je bila jasna njegova ideja na Šubićevcu. Natrpao je sredinu terena, ostavio bokove prazne, dopustio Ivanu Santiniju i Šimi Gržanu da se poigravaju s bivšim klubom. Nakon šibenske sramote u Rožmana nije bilo samokritike, okomio se na igrače.

– Možemo mi pričati o svemu, ali osnovna stvar je da se prilagodiš uvjetima na terenu. U prvom poluvremenu imamo vjetar na našoj strani i ne puknemo ni jednom na gol. Mislim da svatko od nas mora za sebe pogledati što uopće radi u nogometu. Moramo prvo raščistiti određene stvari koje se tiču naše momčadi pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Neki se bore za život, a mi se borimo za luksuz. Ovo je blamaža. Čeka nas puno posla, ali najprije moramo biti iskreni sami prema sebi, igrači međusobno i ja kao njihov trener, u smislu onoga tko želi biti dio grupe do kraja sezone… – rekao je trener Osijeka.

Šibenik je momčad koja četiri komada postiže u prijateljskim utakmicama protiv klubova iz nižih liga, pola prošlog tjedna nije trenirala jer su igrači bili u štrajku zbog neisplata plaća i nisu bili sigurni hoće li u nedjelju uopće zaigrati protiv Osijeka. Šibenik je posljednji na ljestvici i taj isti Šibenik potpuno dominira i razbije nemoćni Osijek.

– Mogu sve razumjeti, da smo dobili gol u posljednjoj minuti protiv Istre u Puli i da je to bila frustracija, da smo ispali na jedanaesterce u Kupu u Koprivnici i dodatno se razočarali. No, nešto je sasvim drugo ovo što smo pokazali u Šibeniku – kaže Rožman.

Crna mrlja

Šibenska epizoda je crna osječka mrlja, ali je pitanje što dalje. Rožman mora prodrmati momčad koja je u slobodnom padu, igrači moraju međusobno raspraviti što to prezentiraju, kako igraju i kako se ponašaju. Najstariji u svlačionici moraju podviknuti i objasniti suigračima da dres i grb koji nose obvezuju.

Danas osječka realnost nisu Europa, još manje trofeji, nego pogled prema dnu ljestvice. Do kraja prvenstva je osam kola, a borba za ostanak mogla bi biti itekako zanimljiva i žestoka, i to ne između dva, nego tri kluba. Posljednji Šibenčani su se približili Gorici na samo minus jedan, a Osijek ima šest bodova više od »fenjeraša«. No, nema igru i samopouzdanje. Nema baš ništa.

U ovom jadu i bijedi vječni optimist naći će mrvu optimizma – Osijek u idućem kolu igra protiv Dinama u Maksimiru, jedine momčadi koju je pobijedio u 2025. godini…