
Tito Larriva, Foto: LOLITA CARROLL LARRIVA
Obujte plesne cipele i pustite da vam rock duh izliječi sve brige – barem na tih nekoliko sati zabave, poručuje Tito Larriva uoči koncerta na kojem će predstaviti album »!Brincamos!«
povezane vijesti
Nakon trinaest godina kultni Tito & Tarantula vraćaju se u Hrvatsku i to u sklopu promocije novog albuma »!Brincamos!«. Među 33 europska grada našla su se i dva naša – Zagreb i Rijeka. Bendu je ovo četvrti posjet Hrvatskoj u koju se rado vraćaju, a u Rijeci će ih ugostiti Exportdrvo u utorak, 1. travnja.
Album »!Brincamos!« izašao je prije desetak dana, a frontmena Tita Larrivu zamolili smo za kratki intervju u povodu nadolazećeg riječkog koncerta.
Suradnja, zahvalnost, optimizam
Vaš novi album »!Brincamos!« (»Skačemo«) već u naslovu sugerira energiju i pokret. Kako biste ga opisali u tri riječi?
– Suradnja, zahvalnost, optimizam.
Već desetljećima rušite granice žanrova – kako »!Brincamos!« ide još korak dalje?
– Kad si inspiriran, ne razmišljaš o pomicanju granica, samo znatiželjno osluškuješ kamo te inspiracija vodi. Nadam se da smo stigli tamo gdje trebamo biti.
Što vas je najviše iznenadilo ili oduševilo tijekom snimanja ovog albuma?
– Definitivno spoznaja da još uvijek imam priliku raditi ono što volim. Zbog pandemije nisam ni taknuo instrument četiri godine. Iskreno, mislio sam da više neću moći ni na turneju, a kamoli snimiti cijeli album. To je bilo najveće iznenađenje.
Imate vrlo raznoliku umjetničku karijeru – glazba, gluma, skladanje. Kako se ti kreativni svjetovi isprepliću?
– Sve kreativne sfere su povezane. Sve one imaju svoju dinamiku, boje, pokret – sve je dio istog jezika, baš kao i prirodna potraga za ravnotežom i harmonijom.
Znamo što očekivati
Vaša glazba postala je sinonim za filmsku atmosferu, ponajviše zbog suradnje s Robertom Rodriguezom. Skladate li uvijek s nekom vizualnom pričom u glavi?
– Kad je Robert snimao svoj prvi film »El Mariachi«, puštao je moju glazbu glumcima dok su snimali scene. Glasove su nasnimili kasnije. Stanley Kubrick je koristio sličnu tehniku u »Spartaku«. Mislim da to pomaže glumcima da stvore sliku u glavi, a publika to može osjetiti. Kad radim s redateljima, važno je da znaju što žele i da to znaju prenijeti – s Robertom je to uvijek bilo lako. Tako da, da, kad pišem glazbu za film ili pjesme, uvijek imam neku vizualnu sliku u glavi.
Tijekom karijere surađivali ste s impresivnim nizom umjetnika. Postoji li netko s kim biste još voljeli raditi?
– Popis bi bio predug! Toliko je sjajnih glazbenika, redatelja, glumaca, umjetnika s kojima bih volio surađivati. Trebalo bi mi još barem 50 godina života za sve te projekte. Ali zahvalan sam na svemu što sam već imao priliku raditi – i nadam se da će biti još prilika.
Tito & Tarantula uvijek su imali vjernu publiku, pogotovo u Europi. Što je to u europskim fanovima što vas stalno vraća ovamo?
– Krajem 80-ih prvi sam put došao na turneju po Europi. Amerika mi je bila dobra tijekom punk ere i ranih 80-ih, ali zaljubio sam se u Europu i nikad se nisam pokajao. Što se tu ne bi voljelo? Obožavatelji su nevjerojatni.
Ovo će biti vaš prvi nastup u Rijeci. Imate li neka očekivanja ili razmišljanja o nastupu ovdje?
– Znamo što očekivati – i zato se vraćamo! Upoznavanje novih kultura jedan je od najboljih dijelova turneje. Razmjena kulturnih osjetljivosti ono je što nas pokreće i daje nam svrhu. Jedva čekamo ovo iskustvo.
Jedva čekam povratak
Jeste li imali priliku istražiti hrvatsku glazbu ili kulturu? Ima li nešto što vam je posebno zapelo za oko?
– Iako neko vrijeme nismo bili u Hrvatskoj, svirali smo tu više puta i iskustvo je uvijek bilo nevjerojatno. Rekao bih da je najveći dar koji smo ponijeli iz Hrvatske – entuzijazam publike. Bez sumnje, to je jedno od najljepših mjesta na kojima sam bio, i jedva čekam povratak.
Hrvatski fanovi dugo su čekali da vas vide uživo. Imate li poruku za njih prije koncerata?
– Obujte plesne cipele i pustite da vam rock duh izliječi sve brige – barem na tih nekoliko sati zabave.
Dvorana Exportdrvo u Rijeci ima sirov, underground industrijski štih. Volite li više takve neobične prostore ili vam više leži energija velikih festivalskih pozornica?
– Budući da sam krenuo iz punk ere, uvijek mi je draži underground. Festivali mogu biti dobri, ali srce mi ipak pripada tim sirovim, jedinstvenim prostorima.
Nakon turneje, planirate li se malo odmoriti ili već razmišljate o sljedećem glazbenom projektu?
– Sljedeća kreativna avantura, što god to bilo.