Ana Kučić jedna je od rijetkih žena koja dulje od 15 godina obnaša najviše dužnosti u gradskoj vlasti Malog Lošinja. Najprije kao zamjenica gradonačelnika da bi gradonačelnicom postala 2017. godine.

Od početka svog rada ova diplomirana ekonomistica u Primorsko-goranskoj županiji pokazuje niz specifičnih činjenica: da je jedna od rijetkih žena na čelnoj poziciji neke jedinice lokalne samouprave, jer kolikogod god se isticalo suprotno, u PGŽ-u ih je manje od 20 posto, da bez problema suvereno drži HDZ na čelu najvećeg hrvatskog otočnog grada, kao i to da je jedna od rijetkih žena gradonačelnica u Hrvatskoj.

Mada, svi koji podrobnije prate njezin rad znaju da to i nije ništa neobično jer nju u radu ne vode anakrone ideološke bitke nego istinska briga za dobrobit zajednice kojoj je na čelu. Baš kao i to da su joj ravnopravnost i tolerancija dio procesa koje uspješno vodi, ne tek isprazne parole.

Foto: Grad Mali Lošinj

Prometni pravac

Primjera je uistinu mnogo, a vaša se istinska, liderska uloga na snažan i hrabar način zadnjih godina pokazala u najmanje dvije situacije: kad ste za silnog porasta covid-pandemije bespogovorno »zatvorili« svoj otok, kao i nedavno kad ste istaknuli kako su mali iznajmljivači osnova na kojoj je nastao i traje lošinjski turizam te da će im stoga Grad subvencionirati dio naraslih troškova?

– Kad sam suočena s teškim i nepopularnim odlukama, kao tijekom pandemije, uvijek si postavim isto pitanje – štitim li ovime naš grad i naše ljude? Zatvoriti otok značilo je zaštititi naše sugrađane, posebno one starije i krhkoga zdravlja, u trenutku kad nitko nije imao odgovore. Bila je to odluka koju sam donijela uz velik osjećaj odgovornosti. Slično je i s nedavnom odlukom vezanom uz subvencioniranje iznajmljivača. Jako dobro znam da su upravo oni okosnica lošinjskog turizma još od davnih dana, a, evo, ove godine slavimo 140 godina našeg turizma. Mnogi od njih od svojih apartmana prehranjuju obitelj, školuju djecu, tu su i naši umirovljenici. Odluka da Grad u potpunosti refundira povećanje paušalnog poreza po krevetu je poruka podrške i razumijevanja.

Naj domaćin Tonica Peraić, foto: Marko Gracin

Čitav niz infrastrukturnih procesa koje se moralo pokrenuti, uspješno ste realizirali. Nije to, dakako, moguće bez tima, no njega treba itekako znati koordinirati?

– Činjenica je da nijedan infrastrukturni projekt – bez obzira na njegovu veličinu – ne može uspjeti bez ljudi. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez predanog i stručnog tima ljudi. Možda ja postavljam smjer i donosim konačne odluke, ali ključ uspjeha je u zajedničkom radu i povjerenju. Trudim se biti netko tko sluša, usmjerava i stoji iza svojih suradnika. Kad svi znamo zašto nešto radimo i što nam je cilj, tada ni prepreke nisu nepremostive. I kad pogledam sve što smo zajedno ostvarili, osjećam i ponos i zahvalnost.

Sortirnica Kalvarija, foto: Marko Gracin

Prometni pravac prema Osoru je danas moderna veza prema trajektnim pristaništima na Cresu, kad se planira dovršenje spoja s Velim Lošinjem?

– Danas kada idemo prema Osoru, vidimo koliko znači moderna, sigurna i dobro osvijetljena prometnica. Dovršena je cesta s biciklističkom stazom i nogostupom, što je ulaganje od 5,5 milijuna eura koje diže standard sigurnosti i za bicikliste i pješake. Cesta koja povezuje Veli i Mali Lošinj sljedeći je važan korak.

Cesta Mali Lošinj-Veli Lošinj, foto: Marko Gracin

Radovi su već u tijeku, izvodi ih GPP Mikić, a riječ je o velikom projektu vrijednom 7,3 milijuna eura, od čega Grad sufinancira 80 tisuća za izgradnju postavljanja javne rasvjete. Rok za dovršetak je lipanj 2026. i vjerujem da će taj projekt, kada bude završen, potpuno promijeniti svakodnevicu stanovnika Velog Lošinja i njihov osjećaj povezanosti s ostatkom otoka. Radili smo i na dionici Ćunski – Kovčanje, gdje je kroz projekt Hrvatskih cesta i Grada Malog Lošinja unaprijeđena prometna infrastruktura, s oborinskom odvodnjom, potpornim zidovima, novom opremom i naravno, nogostupom.

Šetnica do uvale Bok – Susak, foto: Grad Mali Lošinj

Uređena cesta Osor – Nerezine, foto: Marko Gracin

Uređena cesta Osor – Nerezine, foto: Marko Gracin

Veće stipendije

Mali Lošinj je i u obrazovnom smislu bogato strukturiran. Kakav vam je standard škola i vrtića? Ima li neupisane djece?

– Godinama sustavno ulažemo u odgoj i obrazovanje jer vjerujemo da društvo pokazuje svoju snagu upravo u tome kako se brine o najmlađima. Tradicionalno financiramo sve radne materijale za osnovnoškolce, financiramo provođenje cjelodnevne nastave, stipendiramo srednjoškolce i studente te podižemo standard u školama odgovarajući na potrebe škola i njenih podružnica. S obzirom na povećanje cijena i inflaciju, 2023. godine smo donijeli odluku o povećanju učeničkih i studentskih stipendija, i to za učenike sa 66 na 100 eura, a za studente sa 113 na 150 eura mjesečno.
Ipak, ono na što sam osobito ponosna je uvođenje potpuno besplatnog vrtića za svu djecu, počevši od rujna ove godine. Grad će u cijelosti preuzeti trošak vrtićke usluge za sve skupine, bez obzira na broj dana prisustva ili program, i to uz zadržavanje visoke razine kvalitete, stručnog kadra i podrške djeci kroz logopedske, psihološke i druge usluge. Ova važna mjera rezultat je višegodišnjeg sustavnog ulaganja u predškolski odgoj i obrazovanje, a njezin cilj je dodatno rasteretiti obitelji te podići standard skrbi za najmlađe. U posljednje četiri godine gradska izdvajanja za predškolski odgoj povećana su s 1,2 na više od 2,3 milijuna eura. Grad je u međuvremenu otvorio nove skupine, zaposlio dodatne stručnjake, osigurao logopeda, psihologa, radne terapeute, podizao plaće djelatnicima i povećavao kapacitete. Trenutno je u tijeku izgradnja novog vrtića »Mrav«, investicije vrijedne gotovo 1,7 milijuna eura, koji će otvoriti tri nove jasličke skupine i omogućiti još veću dostupnost.

Gradiliste vrtića Mrav, foto: Marko Gracin

Rekonstruirani su i opremljeni vrtići »Žižula« i »Nešpula« u Velom Lošinju, čime su značajno povećani i standardi i kapaciteti. Ukupna vrijednost infrastrukturnih ulaganja u vrtićki sustav u proteklom razdoblju prelazi 500.000 eura.
Lošinjski vrtići, uz sve infrastrukturne uvjete, ističu se i iznimnim stručnim kadrom. U sklopu Dječjeg vrtića »Cvrčak« danas uz 70-ak odgojitelja rade i logoped, psihologinja te dva radna terapeuta. Posebno mi je važno naglasiti da time djeci s teškoćama u razvoju osiguravamo stručnu podršku na otoku bez potrebe za odlaskom na kopno ili dugim listama čekanja.

Sportsko nogometno igralište Veli Lošinj, foto: Marko Gracin

Skrb za umirovljenike

S druge strane životnog pravca imamo ljude treće dobi. Kakav je njihov društveni standard? Kako rješavate potrebu onih koji rješenje svoje životne situacije vide odlaskom u domove? Kako rješavate takve situacije?

– Briga o starijima za mene nije pitanje socijalne politike, nego pitanje poštovanja prema generacijama koje su stvarale našu zajednicu. U tom smislu, Grad Mali Lošinj već niz godina razvija čitav niz mjera i sustava podrške za naše umirovljenike, kako na području zdravstva, tako i u društvenom i svakodnevnom životu. Od siječnja 2025. godine uveli smo jednu potpuno novu mjeru na razini Hrvatske – besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za sve umirovljenike s područja Grada, neovisno o visini njihove mirovine. Ova mjera mi je izuzetno osobna i važna jer sam je obećala u svom predizbornom programu, svjesna koliko mnogim starijim osobama znači imati osiguranu zdravstvenu skrb bez dodatnih troškova. Realizacija nije bila nimalo jednostavna – zahtijevala je temeljite pravne, financijske i organizacijske pripreme, pregovore i prilagodbe proračuna. Upravo zato što je bilo izazovno, danas je osjećaj ostvarenog obećanja još jači. Ovo je konkretna promjena u životima više od dvije tisuće ljudi.

U zdravstvu radimo i šire: sufinanciramo rad specijalista, laboratorija, stacionara, hitne pomoći, hemodijalize i javnog zdravstva – te pokrivamo trošak smještaja i stanova za medicinske djelatnike. Znamo da bez stabilnog i dostupnog zdravstvenog kadra nema sigurnosti za sve otočne stanovnike. Ulažemo i u održavanje ambulanti na malim otocima, a medicinske sestre osiguravamo i tamo gdje sustav to više ne čini redovno, kako bi osnovna zdravstvena zaštita bila dostupna svima, neovisno o vremenskim neprilikama ili brodskoj liniji. Na socijalnom planu, već dugi niz godina dodjeljujemo uskrsnice i božićnice svim umirovljenicima, a osobama s mirovinama nižima od 265 eura osigurali smo 300 eura božićnice jer znamo koliko i mali iznosi mogu značiti u svakodnevici.

Velik značaj pridajemo i pomoći u kući. Od 2012. Grad financira rad gerontodomaćica Crvenog križa, koje starijima pomažu u svakodnevnim poslovima, od nabavke i čišćenja do emocionalne podrške. Danas, zahvaljujući partnerstvu u projektu Zaželi za pet otoka, taj broj je povećan na čak osam gerontodomaćica, čime dodatno širimo mrežu skrbi na cijeli arhipelag.

No, brigu za starije vidim i u društvenom kontaktu i osjećaju uključenosti, zato podržavamo aktivnosti poput nordijskog hodanja, koje je inicirala Udruga umirovljenika. Grad je osigurao opremu, edukaciju i trenere kako bi se ova korisna i zdrava aktivnost mogla održavati redovito.

Idući veliki korak bit će izgradnja Dnevnog boravka za umirovljenike, za koju smo već ishodili građevinsku dozvolu. To će biti mjesto na kojem će naši stariji sugrađani moći boraviti tijekom dana, imati topli obrok, stručnu podršku, njegu i, ono najvažnije, društvo. Jer, koliko god važna bila materijalna skrb, ništa ne može zamijeniti osjećaj da netko misli na vas, da pripadate i da ste dio zajednice. Na kraju, možemo reći da naš model skrbi za treću dob nije izolirani sustav, on je odraz vrijednosti koje kao zajednica živimo. Mali Lošinj želi biti grad u kojem su stariji poštovani, viđeni i zaštićeni. I vjerujem da u toj viziji – bez velikih riječi, ali s puno konkretnog djelovanja – i uspijevamo.

Društveni dom u Beleju, foto: Grad Mali Lošinj

Gospodarstvo vam je oduvijek bogati strukturirano kao i disperzirano na razne stane. Turizam je dakako osnova. Kako dolazite do radne snage? Koliko i u kojim sektorima godišnje dijelite stipendija?

– Nažalost ovaj izazov dijelimo s ostatkom Hrvatske, u posljednjih deset godina broj se stanovnika na našem području smanjio više od šest posto i vjerujem da je jedan od ključnih razloga u izraženoj sezonalnosti zapošljavanja. Mi na Lošinju danas ne tražimo samo radnike u turizmu, tražimo liječnike, medicinske sestre, učitelje, policajce, logopede, terapeute, stručnjake za komunalne poslove… ljude bez kojih sustav ne može funkcionirati. I tu dolazimo do onoga što nas čini specifičnima: kako bismo zadržali taj nužni kadar, Grad već godinama dodjeljuje stanove, sufinancira najmove i pokriva troškove koji zapravo pripadaju županijskim ili državnim ustanovama. Danas smo došli do točke gdje ni stan više nije dovoljan da privuče ključne ljude. Ponekad ne možemo osigurati ni profesora fizike, a kamoli učiteljicu koja bi bila spremna otići na Susak. Kad takva radna mjesta ostanu nepopunjena, posljedica nije samo administrativna – posljedica je raseljavanje. Jer, ako se obitelj mora seliti zbog školovanja djeteta, onda gubimo ono najvrjednije. Zato vjerujem da država mora prepoznati stvarnost otočnog života i uvesti otočni dodatak na plaću, kao što je to nekada bilo. Nekada je učiteljica na Susku imala veću plaću od svoje kolegice na kopnu, i upravo to je bio razlog njezinog dolaska i ostanka. Danas toga više nema, i zato smo mi u lokalnoj upravi prisiljeni preuzimati odgovornosti koje bi trebale biti nadregionalne.

Manjak kadrova predstavlja ozbiljan problem, ali kroz program stambenog zbrinjavanja nastojimo zadovoljiti potrebe i lokalnog stanovništva, poglavito mladih obitelji, koje nemaju riješeno stambeno pitanje. Stoga, Grad kroz različite modele stanogradnje te iste nastoji zadovoljiti.

Vodoopskrba otoka

Mali Lošinj je Grad koji skrbi i o nizu otoka smještenih na vrlo širokom prostoru, nažalost i ne baš bogatih stanovništvom. Koliko je teško održavati njihov standard, primjerice opskrbu, posebno vodom?

– Naša odgovornost kao Grada obuhvaća cijeli arhipelag, uključujući i pet nastanjenih otoka, poput Suska, Unija, Ilovika, Velih i Malih Srakana. Upravo ta raspršenost, u kombinaciji s malim brojem stanovnika na tim otocima, čini održavanje jednakog standarda života izuzetno izazovnim – ali to je naša obveza. Na otoku Susku je većim dijelom izgrađena mreža vodoopskrbe i odvodnje, a izgradnjom desalinizatora većina kućanstava je trajno spojena na vodovodnu mrežu te im je osiguran standard vodoopskrbe kao i na područjima Cresa i Lošinja koji su priključeni na vodoopskrbu iz Vranskog jezera. Na Unijama je situacija još uvijek složenija – mreža nije u potpunosti izgrađena pa se opskrba i dalje dominantno oslanja na vodonosce, uz desalinizator koji služi kao dopunski izvor. Zato je u planu izgradnja vodospreme i proširenje postojeće mreže, kako bismo konačno i tamo osigurali trajan i stabilan sustav vodoopskrbe. Naravno, kvaliteta vode mora biti neupitna i redovito se provodi, kako od strane isporučitelja vodne usluge, tako i od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

Kad smo kod vode, radi li se, koliko god možda danas to futuristički zvučao, na projektima koji bi bili alternativa Vranskom jezeru. Potrošnja raste, a zbog klimatskih promjena razina vode u jezeru pada?

– Voda je najvažniji resurs našeg otoka, Iako je Vransko jezero naš glavni i ključni izvor, potpuno smo svjesni da njegova stabilnost u budućnosti može biti ugrožena, i to ne zbog prekomjernog crpljenja, nego zbog klimatskih promjena, koje već sada osjećamo kroz sve duža sušna razdoblja i povećane temperature. U posljednjih deset godina, prosječna godišnja potrošnja iz Vranskog jezera iznosi oko 2,5 milijuna kubika, a najveći gubitci su zapravo uzrokovani isparavanjem. Vodoopskrbni sustav zasad ima kapacitete za rastuću potrošnju, osobito u turističkim sezonama. U tom smislu, poduzimamo dvije ključne stvari. Prvo, značajno ulažemo u rekonstrukciju i modernizaciju postojeće mreže, kroz veliki aglomeracijski projekt vrijedan više od 64 milijuna eura, koji obuhvaća područja Cresa, Martinšćice, Nerezina, Malog i Velog Lošinja. Time ćemo smanjiti gubitke u mreži, povećati učinkovitost i poboljšati kvalitetu usluge. Drugo, paralelno radimo na razvoju alternativnih izvora vode. U tijeku su istražni radovi na području Punte Križa, gdje su prema hidrogeološkim procjenama izgledne veće podzemne zalihe vode, ne istina za piće, s ciljem maksimalnog korištenja tehničke vode u gospodarske svrhe. Uz sve to, već sada koristimo desalinizatore na udaljenijim otocima poput Suska i Unija, kao dopunski ili glavni izvor, ovisno o razvijenosti mreže. Ta tehnologija, iako energetski zahtjevna, u našem otočnom kontekstu itekako ima smisla kao dio šireg sustava otpornosti. Klimatske promjene nas obvezuju na proaktivne pristupe, pa se u tom kontekstu ne smijemo ograničiti na jedno rješenje, nego se moramo pripremiti za razne scenarije i osigurati da naš otok bude otporan na izazove koji su pred nama. Za mene je to pitanje elementarne odgovornosti i brige za zajednicu, za danas i za deset, dvadeset godina unaprijed. Lošinj mora ostati otok života, a bez vode, toga nema.

Aglomeracija u naselju Nerezine – radovi, foto: Marko Gracin

Aglomeracija u naselju  Nerezine  – radovi, foto: Marko Gracin

Suradnja s udrugama

Na području Grada je velik broj udruga, sportskih klubova pa i vrlo ozbiljno kazalište. Kakva vam je s njima suradnja, jesu li zadovoljni modalitetom te izdašnošću financiranja?

– Jedna od najvećih vrijednosti našeg Grada je upravo živo i aktivno civilno društvo. Od sportskih klubova i kulturnih udruga do inicijativa koje brinu o najranjivijima. I zato naš odnos s udrugama nije samo formalno partnerstvo, već iskreno i aktivno savezništvo. U posljednje četiri godine Grad Mali Lošinj je za njihove programe, projekte i manifestacije izdvojio više od 1,65 milijuna eura. Ta brojka sama po sebi govori puno, ali iza nje su ideje i stvarna promjena koju te udruge svakodnevno čine.

Uložili smo gotovo 770 tisuća eura u sportske klubove, manifestacije i opremu. Od podrške velikim događanjima poput Lošinjskog polumaratona i Svjetskog prvenstva u malom nogometu, do ulaganja u pontone za Vaterpolski klub ili sufinanciranja Olimpijskog festivala dječjih vrtića, trudimo se prepoznati svaku dobru ideju.

Kultura je dobila gotovo 400 tisuća eura potpore. Pomažemo izdavanje knjiga koje bilježe lošinjsku baštinu, poput naslova »Nonina otočna kuharica«, »200 godina lošinjskog pomorstva«, »Monografija šahovskog kluba Lošinj«, »Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu«. Pomažemo i organizaciju kazališnih predstava i filmskih festivala, a posebno smo ponosni na podršku Puhačkom orkestru »Josip Kašman«, koji nas već desetljećima uveseljava. Razvoj civilnog društva, u širem smislu, obuhvaća i socijalnu skrb. Uložili smo gotovo 500 tisuća eura u udruge koje čine razliku poput logopedskog kabineta, Udruge dijabetičara ili Udruge umirovljenika.

Osobno, jedan od najdražih trenutaka u ovom mandatu bio mi je otvaranje novouređenog prostora Udruge Ruka u ruci. Vidjeti sreću na licima roditelja, djece i djelatnica, ljude koji su godinama sanjali o prostoru koji im pripada, koji je topao, funkcionalan i dostojanstven, za mene je bio trenutak koji ostaje. U svemu tome trudimo se biti prisutni, dostupni i otvoreni. Svaka udruga zna da se u Grad može doći s idejom, prijedlogom ili potrebom i da će naići na razumijevanje. Vjerujem da se ta otvorenost i ulaganja vide i po broju aktivnih udruga, i po raznolikosti programa koje danas imamo na otoku.

Golf kao prilika za Punta Križu

S obzirom na to da je i vaše podrijetlo s tog područja, kad možemo očekivati prve udarce i let loptica na golf igralištu u Punta Križi?

– Ovo je projekt koji se priprema dugo, ali odgovorno jer specifičnost prirodne raznolikosti Punta Križe zahtijeva maksimalan oprez. Nakon što je projekt prošao procjenu utjecaja na okoliš i dobio rješenje da je prihvatljiv, ishođena je lokacijska dozvola te je u tijeku izrada glavnih projekata. Ono što mi je posebno važno istaknuti jest snažna podrška Mjesnog odbora Punta Križa i samih mještana, koji u ovom projektu vide nadu za revitalizaciju svog mjesta. Jer ovo nije samo golf igralište, to je nova prometna infrastruktura, to su nova radna mjesta, to je prilika da se mlade obitelji zadrže ili dosele. U sklopu realizacije planirana je i rekonstrukcija ceste u dužini od 12 kilometara, od samog ulaza u Punta Križu. Projektiranje je već u tijeku, i to je ulaganje koje će i neovisno o golfu imati veliku vrijednost za svakodnevicu stanovnika. Za mene, kao Puntarku, ovaj projekt nosi i osobnu dimenziju. Odrasla sam slušajući priče svog oca i nona o vremenu kad je Punta Križa bila puna života. I zato želim da ovaj projekt – promišljen, održiv i usklađen s prirodom – bude novi početak za Puntu. Vjerujem da to možemo ostvariti na način koji će poštovati krajolik, tradiciju i ljude, a istovremeno otvoriti vrata budućnosti.

__________________________________________

Sadržaj nastao u suradnji s partnerom: Grad Mali Lošinj