INVENTURA RADA

Riječki Odbor za kulturu u ovom sazivu bio je iznimno aktivan, izdvojili smo ključne detalje

Ervin Pavleković

Pretresala su se teme Strategije kulturnoga razvoja koju Rijeka nema još od 2020. godine iako je 2023. prihvaćen prijedlog vijećnika, Teatro Fenice još čeka skrbnika, Hartera zaštitu od odrona...



RIJEKA – Nedavno održana posljednja sjednica Odbora za kulturu ovoga saziva Gradskog vijeća Grada Rijeke, ona 33., prošla je u modusu osvrta na ono prethodno, s ponavljanjem ranijih zaključaka ili njihovim preinačavanjem, ne bi li budućoj izvršnoj vlasti ostao naputak o radu, o učinjenom, traženom, sugeriranom, no i onom nužnom koje ovo savjetodavno tijelo kontinuirano ističe i naglašava.


Tematski rezime


Dakako, nisu se među ponovljenim temama i zaključcima našli baš svi, od prve sjednice do posljednje, već se posljednja sjednica većinom odnosila na one problemske stavke o kojima se govorilo i na prethodnim sjednicama, i u medijskome i javnom prostoru, više puta tijekom mandata ovog saziva, a posebice u okviru tematskih sjednica Odbora pod nazivom Riječka kulturna baština na aparatima.


Ponajprije se govorilo o Strategiji kulturnoga razvoja koju Grad nema još od 2020. godine. Iako je još u 2023. godini prihvaćen prijedlog izrade Strategije za razdoblje od 2024. do 2030., koji su podnijeli Klub Akcije mladih, Unija Kvarnera i nezavisne vijećnice Maša Magzan i Iva Rinčić, Strategije, iznimno važnog alokacijskog dokumenta sa smjernicama, za koju su probijeni svi rokovi (lipanj pa prosinac prošle godine), na vidiku još nema.




Iako eksplicitno Strategija nije bila u fokusu, ona je ponajviše povezana s javnim gradskim potrebama u kulturi. Naime, kao krovni dokument, Strategija bi trebala definirati što točno od kulturnih programa treba razvijati, pa se onda sukladno tome sâmi programi mogu i financirati.


Kako je pojasnila predsjednica Odbora Maša Magzan, kriteriji dodjele sredstava nedovoljno su razumljivi, a trebaju biti konkretniji, pa predlaže njihovo unapređenje i transparentnost s naglaskom na stručno bodovanje. Također, pitanje je glede toga vrijedi li sufinancirati više korisnika, pa neki dobiju neznatne iznose, ili pak manjih broj korisnika s većim iznosima, što pridonosi dugoročnom razvitku pojedine kulturne djelatnosti. Ovakvim načinom kojim se sufinancira više korisnika, smatra voditeljica Odsjeka za kulturu Plamena Šarlija, potiče se raznovrsnost kulturne scene, a s obzirom na to da Grad sufinancira programe, korisnici ionako moraju naći i dodatno financiranje. Također, ističe i da je strateška odluka Grada da se oni korisnici koji su nositelji kulturne scene zaštite.


Novo lutkarsko
kazalište?


Glede kriterija za financiranje, Magzan predlaže jedinstven, unificiran i općenit kriterij prema kojem je netko zadovoljio uvjete, djelomično je zadovoljio ili nije zadovoljio, uz poželjno mjerenje učinka, za što je Odbor dao zeleno svjetlo. Uz kulturne regulative, spominjalo se i Zakon o kulturnim vijećima, pa prema novim odrednicama članova kulturnih vijeća će umjesto dosadašnjih tri, biti pet. Raspisat će se poziv, no svakako neće biti lako pronaći toliko članova pojedinih vijeća.


Kamen spoticanja i dalje je Teatro Fenice o kojem se već dugo govori, a uz sve napore i samog Odbora, kao i stručne javnosti, rješenje se ne nazire, pa tô zaštićeno kulturno dobro koje je bilo na listi gradskih prioriteta do 2020. godine, još uvijek nema privremenog skrbnika, koji prema zakonu u slučaju da vlasnik o tome dobru ne brine, mora biti imenovan. Uz taj objekt veže se i pitanje sigurnosti, to jest sigurnosne ograde koja je zbog reklamnog snimanja maknuta, što je naglasio Mihail Petar Lukić, a Odbor napominje kako ona svakako mora biti vraćena.


Najnagrađivanije lutkarsko kazalište u zemlji je naše Gradsko kazalište lutaka Rijeka koje nema adekvatan prostor, kao niti adekvatne uvjete rada, ukazali su na to još na tematskoj sjednici vezanoj uz tu gradsku ustanovu u kulturi njezini zaposlenici, a odgovor je Grada na prijedlog Odbora za kulturu da se nađe novi adekvatan prostor za to kazalište, da ga – nema. Prvotno se govorilo o paviljonu tržnice na Brajdi, no on ne može odgovoriti potrebama toga kazališta, a i pod zaštitom je konzervatora koji naglašavaju da bi namjena toga objekta trebala ostati ista. Sukladno razvijanju situacije glede novoga objekta za tu gradsku ustanovu u kulturi, Odbor predlaže da se pristupi kapitalnom projektu izgradnje nove zgrade kazališta, a u slučaju da se u međuvremenu pronađe neki odgovarajući objekt, da njegova prenamjena kao budući prostor GKLR-a bude prioritet.


Sjednica riječkog Odbora za kulturu /
Foto Marko Gracin


Prostor Hartere, Art-kina…


Prostor Hartere koji je bio slobodan za prolaz građanstvu zbog odrona je potrebno zaštititi, a iako do Odbora informacija o tome nije došla, Šarlija ističe kako su u međuvremenu ondje postavljene sigurnosne oznake, a tim dijelom grada prolazi i komunalni redar.


Ljepotu interijera Art-kina mnogi su isticali, no malo javnosti zna da kino plaća prostor obližnjoj Kapucinskoj crkvi, pa se Magzan pita ne bi li se plaćanje toga najma na neki način moglo kompenzirati. Šarlija pojašnjava kako je cijena najma daleko niža od one tržišne, s Crkvom je dobra suradnja, a prema konzervatorima i namjena toga objekta mora ostati ista. Odbor na kraju predlaže da se razmotri pronalaženje načina na koji se može steći posjedovanje te nekretnine.


Također, spomenulo se i pitanje paviljona tržnice na Brajdi – ima li, s obzirom na to da je tržnička djelatnost i na glavnoj tržnici u egzodusu, smisla inzistirati na istoj namjeni – zatim pitanje zaštite bivšeg bolničkog kompleksa na Kantridi, a također nije jasno i što sa zbirkom torpeda Muzeja grada Rijeke, koja u paviljon tržnice na Brajdi ne može. Naime, ranije se spominjalo moguće smještanje zbirke torpeda u blizini područja lansirne rampe koje će prema ideji Lučke uprave Rijeka postati nova gradska turistička točka.
Zajednički jezik


U povodu posljednje suradnje s članovima ovog Odbora, Antonija Marković (HDZ) naglasila je kako je zadovoljna suradnjom s članovima Odbora koji su pronašli zajednički jezik, no s obzirom na izostanak gradonačelničkih odgovora na zaključke, sugestije i pitanja Odbora, definitivno nije zadovoljna odnosom čelne osobe grada prema Odboru kao savjetodavnom tijelu, a time i odnosom riječkoga gradonačelnika prema samim građanima Rijeke. I Renato Stanković (Možemo!) također je naglasio kako su članovi Odbora svojim radom uspjeli nadići razlike, što je Magzan (nezavisna) još jednom podcrtala tvrdnjom da kad je u pitanju traženje kakvih rješenja, onda je potreban multidionički pristup.


Glede rada Odbora, posebno valja istaknuti angažman predsjednice Odbora u svakoj od sjednica, njezinu ustrajnost na traženju odgovora i u propitivanju postojećeg stanja, koje nije uvijek nailazilo na pozitivne reakcije. A poseban je zgoditak Odbor ostvario uključivanjem Zlatka Mejića (SDP) u njegov sastav, jer je u svome pristupu pokazao što znači nepristranost i objektivno sagledavanje situacije. Naravno, tiče se to i ostalih članova Odbora koji su također svojim konstruktivnim prijedlozima, kolektivnim razmišljanjem pridonijeli panoramskom pogledu na stanje u riječkoj kulturi.


Važnost kulture


Način na koji je ovaj sastav Odbora za kulturu radio prije svega je proaktivan, konkretan i konstruktivan te, s ciljem boljitka, i nužno kritički obojen. Bavio se Odbor tako pitanjima koja jesu dio kulture, no (i) onim pitanjima koja zahvaćaju mnogo šire, koja ukazuju (i) na nužnost sveobuhvatnog promišljanja o svakom segmentu riječke zbilje. A kao što o važnosti umjetnosti u životu pojedinca znamo, upravo taj fundamentalni, onaj kulturni segment, umjetnički, svojim koloritnim premazom u konačnici i pomaže u filtriranju (negativnih) čestica svakodnevice. O radu samog Odbora za kulturu ovoga saziva Gradskog vijeća Grada Rijeke pak dovoljno govori činjenica da je to po broju održanih sjednica bio najaktivniji odbor.