Svjetski dan voda, dan zagovaranja održivog upravljanja slatkovodnim resursima, svake godine diljem svijeta obilježava se 22. ožujka. Obilježavanjem tog dana želi se istaknuti važnost očuvanja vode, inspirirati ljude na informiranje o problemima vezanima uz vodu, potaknuti ih na akciju, ali i upozoriti i podići svijest o 2, 2 milijarde ljudi koji žive bez pristupa pitkoj vodi s fokusom na podržavanje postizanja ciljeva UN-ove Agende 2030 održivog razvoja (SDG 6): Voda i odvodnja za sve do 2030.

Priča Svjetskog dana voda započela je još krajem 20. stoljeća, točnije 22. prosinca 1992. godine kada je nastala ideja o obilježavanju ovog dana u Rio de Janeiru tijekom Konferencije o okolišu i narodu Ujedinjenih naroda. Generalna skupština Ujedinjenih naroda toplo je prihvatila tu inicijativu te ju je u konačnici i usvojila 22. veljače 1993. godine. Tako je 22. ožujka 1993. godine obilježen prvi Svjetski dan voda. Od tada Svjetski dan voda svake se godine fokusira na jednu određenu temu kao odgovor na aktualni ili budući izazov, a za biranje teme zadužen je UN-Water, tijelo koje koordinira rad Ujedinjenih naroda na području vodoopskrbe i odvodnje. UN-Water ove godine odabrao je temu »Glacier Preservation«, točnije Očuvanje ledenjaka.

Najosjetiljiviji pokazatelj

Ledenjaci se smatraju jednim od najosjetljivijih pokazatelja klimatskih promjena i globalnog zatopljenja, izazova s kojima se cijeli svijet suočava. Hrvatska nije izuzeta iz te borbe, a s porastom temperature i ekstremnim vremenskim uvjetima zemlja se mora prilagoditi novim klimatskim obrascima. Led djeluje kao zaštitni pokrivač zemlje i oceana te njegova bijela, svijetleća površina pomaže pri vraćanju viška topline natrag u svemir, održavajući planet hladnijim.

Razlog zbog kojeg se ledenjaci sve više tope smo upravo mi. Ljudi.

Od početka 20. stoljeća, točnije od Druge industrijske revolucije, emisije ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova povisile su temperaturu, osobito na polovima, što je dovelo do ubrzanog topljenja ledenjaka. Topljenje ledenjaka pridonosi rastu razine mora što dovodi do povećane obalne erozije. Ledenjaci se otapaju, višak topline se ne može reflektirati natrag u svemir te taj višak topline zagrijava zrak koji utječe na oceansku cirkulaciju. Zagrijavanje oceana dovodi do sve češćih i snažnijih obalnih oluja kao što su uragani i tajfuni.

Prema podatcima Svjetske meteorološke organizacije u 2023. godini ledenjaci su izgubili više od 600 gigatona vode, što je najveći gubitak mase zabilježen u posljednjih 50 godina, a oko 70 posto slatke vode nalazi se u obliku snijega i leda. Također, gotovo 2 milijarde ljudi, kako izvještava UNESCO, oslanja se na vodu iz ledenjaka, snježnog otapanja i planinskih tokova za pitku vodu, poljoprivredu i proizvodnju.

Topljenje ledenjaka utječe na sve – ljude koji žive u obalnim područjima pogođenima porastom razine mora, stanovnike planinskih regija izloženih većem riziku od poplava, odrona i lavina, kao i ljude u nizinskim područjima koji ovise o opskrbi vodom iz ledenjaka. Prema izvješću IPCC-a iz 2022. godine, topljenje ledenjaka i ledenih ploča identificirano je kao jedan od najvećih čimbenika porasta razine mora u proteklim desetljećima. Ledenjaci u UNESCO-ovim lokalitetima svjetske baštine tope se alarmantnom brzinom, pri čemu bi trećina tih lokaliteta mogla nestati do 2050. godine. U istom vremenskom okviru očekuje se nestanak većine preostalih tropskih ledenjaka u Južnoj Americi, Africi i Aziji. Gubitak ledenjaka također dovodi do gubitka bioraznolikosti, posebno endemskih vrsta, kao i kulturnih vrijednosti i tradicionalnih načina života.

Stvarne prijetnje

Posljedice otapanja ledenjaka, globalnog zatopljenja i klimatskih promjena osjećaju se i u Hrvatskoj. Sve češće smo svjedoci velikih bujica vode kao rezultat urbanih poplava koje nastaju uslijed velikih količina oborina u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Kao posljedicu otapanja ledenjaka, točnije klimatskih promjena i globalnog zatopljenja, uskoro možemo očekivati i povećanja razine mora i poplave mora.

Stoga, važno je shvatiti kako klimatske promjene i globalno zatopljenje nisu samo apstraktni fenomeni koji pogađaju »nekog drugog«. Oni su stvarne prijetnje koje utječu na naš svakodnevni život, zdravlje, ekonomski razvoj i sigurnost. Upravo zbog toga moramo prihvatiti činjenicu da je prilagodba novim uvjetima nužna te da moramo poduzeti konkretne korake kao što su smanjenje emisije ugljičnog dioksida, implementacija održivih tehnologija, ali i unapređenje sustava upravljanja resursima kako bi naše buduće generacije živjele na zdravom planetu i imale sigurne izvore vode.

Jednu od takvih mjera poduzelo je Komunalno društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. projektom »Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka«, jednim od najvećih ulaganja u komunalnu infrastrukturu u Republici Hrvatskoj. Realizacijom ovog projekta dva najvažnija riječka resursa, točnije pitka i morska voda, zaštićena su po svim standardima. Podignuta je kvaliteta života građana, ali je podignuta i kvaliteta komunalne infrastrukture, zaštićena su izvorišta pitke vode, smanjeno je zagađenje mora i, najvažnije, borba s klimatskim promjenama je učinkovitija, omogućujući razvoj naselja i gospodarstva.

Projekt »Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Rijeka« u 90-postotnom dijelu financiran je EU bespovratnim sredstvima i sredstvima Ministarstva i Hrvatskih voda, te je u ovom trenutku najveći infrastrukturni projekt u Republici Hrvatskoj.

U sklopu projekta izgradnjom uređaja drugog stupnja pročišćavanja otpadnih voda u Rijeci na lokaciji Delta te gradnjom i rekonstrukcijom oko 217 kilometara kanalizacije i 125 crpnih stanica, ali i radova na oko 100 kilometara javne vodoopskrbe na području aglomeracije Rijeka, točnije u gradovima Rijeci i Kastvu te općinama Viškovo, Čavle i Jelenje.

Efikasnost sustava

Projekt je svojim planom također obuhvatio i optimizaciju postojećeg mješovitog sustava javne odvodnje, točnije sustava koji prihvaća oborinsku i sanitarnu otpadnu vodu. Tim potezom projekt direktno utječe na očuvanje morske vode na području aglomeracije Rijeka, sprječavanjem prodora mora u kanalizacijski sustav te smanjenjem taloženja u glavnim obalnim mješovitim kolektorima paralelnim s obalom i izrazito malim padom. Nadalje zamijenjeni su i dijelovi sustava javne vodoopskrbe na područjima gdje radove na kanalizaciji nije bilo moguće izvesti bez oštećenja vodoopskrbnih cjevovoda.

Tim zamjenama gubitci u vodoopskrbnom sustavu smanjit će se za 8 posto, te će se time povećati efikasnost vodoopskrbnog sustava po pitanju zahvaćene vode.

Najzahtjevniji i najekstenzivniji zahvat u sklopu projekta dakako je bila rekonstrukcija vodoopskrbe i izgradnje i rekonstrukcije odvodnje Adamićeve i Krešimirove ulice, koja je započela u rujnu 2023. godine u Krešimirovoj ulici te u siječnju 2024. godine u Adamićevoj ulici.

Tako je u Adamićevoj ulici izgrađen glavni kolektor koji predstavlja nastavak spoja na već izgrađeni kolektor u Krešimirovoj ulici koji je omogućio odvod svih otpadnih voda sa zapadnog dijela grada do Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na Delti, povećavajući priključivost na sustav javne odvodnje otpadnih voda, ali i optimizaciju i poboljšanje postojećeg sustava javne odvodnje te povećanje kvalitete vodoopskrbe.

Posebna pažnja

KD Vodovod i kanalizacija posebnu je pažnju posvetio načinu na koji su se radovi u Adamićevoj i Krešimirovoj ulici izvodili kako bi se očuvala i zaštitila gradska baština. Stoga je dio radova obavljen mikrotuneliranjem, tehnologijom izgradnje cjevovoda metodom bezrovne ugradnje.

U sklopu dugotrajnih i vrlo zahtjevnih radova mikrotuneliranjem i kopanjem rova izgrađen je jedan kilometar transportnog kanalizacijskog kolektora promjera 80 cm, obavljena je rekonstrukcija mješovitog kolektora promjera 120 cm u duljini od 300 m, izgrađeni su vodoopskrbni cjevovod u duljini 870 m i sekundarni vodovodni cjevovodi te su nadograđeni postojeći kanalizacijski kolektori u duljini od 800 m. Uz navedeno, za svaki objekt je izgrađen novi vodovodni i kanalizacijski priključak.

Dodatnoj težini radova na rekonstrukciji vodoopskrbe i izgradnji i rekonstrukciji odvodnje Adamićeve i Krešimirove ulice pridodala je sama priroda područja na kojemu su radovi izvedeni s obzirom na to da se radi o terenu koji je nekoć bio more koje je kasnije nasipano. Također, objekti koji se nalaze na području radova građeni su prije otprilike 100 godina i nemaju temelje te imaju instalacije, kao što su struja, voda i plin, koje nisu ucrtane. Izazov je predstavio i glavni kolektor koji je radi potrebe gravitacije izveden na dubini između 4 i 5 metara, ali isto tako i bušenje stijene ispod Kapucinske crkve Gospe Lurdske što je usporilo predviđenu dinamiku radova.

Kako bismo očuvali vodu i naš planet, vrlo je važno što se više informirati, ali i provoditi projekte koji će doprinijeti tome cilju, kao što je slučaj projekta »Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka«. Ovaj projekt nije samo podigao standarde vodoopskrbe i odvodnje, već je i uvelike pomogao u borbi protiv klimatskih promjena smanjenjem zagađenja i unapređenjem upravljanja vodnim resursima.

Shvaćanje važnosti očuvanja vode i prilagodba klimatskim promjenama zajednički je napor. Kroz inicijative kao što je obilježavanje Svjetskog dana voda, pa do konkretnih projekata na lokalnoj razini, svaki pojedinac može doprinijeti ovome cilju i osigurati budućim generacijama blagodati čiste vode i stabilnog okoliša koje trenutačno uživamo.

Zaštita baštine

KD Vodovod i kanalizacija posebnu je pažnju posvetio načinu na koji su se radovi u Adamićevoj i Krešimirovoj ulici izvodili kako bi se očuvala i zaštitila gradska baština. Stoga je dio radova obavljen mikrotuneliranjem, tehnologijom izgradnje cjevovoda metodom bezrovne ugradnje.