Unatrag nekoliko godina u Hrvatskoj se smanjuje potrošnja ribe. Manje je konzumiramo! Ne treba to čuditi, prokomentirat će mnogi, uz obveznu opasku da su cijene ribe pretjerano visoke, da se za kilogram ribe prosječne kvalitete može kupiti ista količina najkvalitetnijeg mesa. Ne bih se složio da na rast, ili smanjenje potrošnje određenih proizvoda utječe samo njihova cijena. Ima još toga… Ne znam, nisam našao podatak koliko mesa pojedemo »po glavi stanovnika«, raste li ta potrošnja ili se smanjuje. Podatke o potrošnji ribe pratim, njih objavljuje resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u studiji »Dostupnost i vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i marikulture u Republici Hrvatskoj«. Redovno je objavljuje svake dvije godine.

Rezultati istraživanja za 2022. i 2023. predstavljeni su krajem prošle godine. Iz njih saznajemo da je u 2022. godini potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture iznosila rekordnih 24,36 kilograma po glavi stanovnika, a u 2023. godini 22,96 kilograma, odnosno šest posto manje. To se obrazlaže »smanjenjem ponude svježe i rashlađene ribe, a to se prvenstveno odnosi na smanjenje iskrcaja naše male plave ribe.« Svi pokazatelji govore da će je biti još manje!

Istraživanje potrošnje ribe po istoj metodologiji Ministarstvo provodi od 2018. godine. Izračun je baziran na ukupnoj proizvodnji – ulov i akvakultura, kojoj je pridodan uvoz, te oduzet izvoz. Dostupna neto ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture podijeljena je s brojem stanovnika, a prethodno je izuzeta procijenjena potrošnja od strane inozemnih turista. Nakon pet godina istraživanja moguće su relevantne usporedbe.

RAZBIJANJE ZABLUDA

U prvoj godini istraživanja – 2018. vidljiva potrošnja iznosila je 18,06 kilograma po stanovniku. Do tada, desetljećima smo baratali paušalnim, ni na kakvoj osnovi utemeljenim brojkama. Govorilo se da u prosjeku pojedemo desetak kilograma ribe i ostalih morskih organizama. Tih desetak za neke je bilo deset, za druge dvanaest, a za pesimiste samo osam kilograma pojedene ribe godišnje po stanovniku. Pa smo se zgražali, jer zemlja smo na moru čiji stanovnici skromno jedu ribu. Nikada nismo pomislili da u taj prosjek ulazi i slatkovodna riba. Ali svejedno, uporno smo ponavljali da nam je potrošnja ribe izrazito skromna, znatno ispod europskog prosjeka.

Prvi kvalitetan i sistematski korak u razbijanju takvih zabluda učinjen je 2018. godine. Prosječna brojka pokazala se značajno većom. Nismo odjednom postali riblji gurmani, ali se pokazalo da smo ipak bliže europskom prosjeku. I, što je najvažnije, daljnja istraživanja pokazala su kontinuirani rast potrošnje. Do 2023. godine potrošnja se kretala: 2018. – 18,06 kilograma po glavi stanovnika godišnje, 2019. – 20,02; 2020. – 19,30, to je bila koronagodina koju treba uzeti s rezervom. Daljnja potrošnja bila je: 2021. – 22,90; 2022. – 24,36 i 2023. – 22,96 kilograma godišnje. Nešto drugačije rezultate od naših istraživanja, daje EUMOFA – Europski tržišni opservatorij za proizvode ribarstva i akvakulture. Po njima, hrvatska potrošnja u 2022. godini bila je 23,71 kilogram po stanovniku, dok rezultate za 2023. još nisu objavili. Veliki sustav i obuhvat traži i puno više vremena, bez obzira na sve kompjutore i suvremenu brzu izmjenu informacija.

SKROMAN POČETAK GODINE

Po jednom i drugom mjerilu usporedbe unutar EU-a i s Europom u cjelini znatno su povoljnije od onoga što smo godinama tvrdili. Među europskim državama smješteni smo u gornjem domu. Prema podacima za 2022. godinu, u EU-u na vrhu je Portugal s godišnjom potrošnjom od 54,54 kilograma po stanovniku. Slijede Španjolska – 41,92, Francuska – 32,58, Luksemburg – 30,43, Italija – 30,01 i Cipar – 27,75 kg. Hrvatska je na visokom sedmom mjestu. Naših 23,71 kilogram, po europskom izračunu, malo je bolje od prosjeka EU-a – 23,51 kg. Znatno premašujemo pet najskromnijih kojima je prosjek manji, ili oko 10 kilograma. A, godinama smo sami sebe svrstavali u tu kategoriju!

Lista je, međutim, nepotpuna budući da na njoj nisu Danska, Irska i Malta. Te zemlje nisu dostavile službene podatke o ulovu, marikulturi, trgovini i potrošnji. Procjene su da Danska ima potrošnju između 20 i 25, a Irska oko 20 kilograma. Za Maltu se navodi podatak o potrošnji između 30 i 40 kilograma, s time što je u nju uračunata i turistička konzumacija ribe i ostalih morskih organizama.

Neto ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture dostupna stanovništvu Republike Hrvatske, u što nije uračunata turistička potrošnja, u 2022. godini iznosila je 93.936 tona, a u 2023. godini 88.629 tona. U 2023. godini ponuda je smanjena za 6 posto, što je prvenstveno rezultat smanjenja ponude svježe i rashlađene ribe. Najveću stavku u tome čini mala plava riba. Njen ulov kontinuirano se smanjuje, pa će rezultat za prošlu, 2024. godinu, biti još nepovoljniji. Smanjenje ulova našim ribarima s jedne strane nameće EU administracija, s druge još više priroda – slabija pojava srdele i mnogi veliki predatori, te opet administracija – odluka o stimuliranju ribara za predaju brodova u scrapping. Naša ribarska flota značajno se smanjila.

NAJVEĆI RAST CIJENA

Što tek donosi ova godina? Nije počela blistavo! U drugoj polovici veljače, kada su počeli raditi nakon lovostaja, ukupan ulov brodova plivaričara kretao se između 15 i 35 tona. Ribarska vlast dopustila im je za to razdoblje maksimalni ulov od 50 tona. I smjeli su raditi svakodnevno.

Uvodno je spomenuto, cijena ima značajnog utjecaja na potrošnju ne samo ribe, nego generalno. Cijene rastu, inflaciju baš i ne uspijevamo obuzdati. Pa kada pogledamo statistiku, opet na razini EU-a, jasno je zašto se u nas potrošnja ribe smanjuje. Podaci Eurostata kazuju da je unatrag godinu dana riba najviše poskupjela u Hrvatskoj i Portugalu – 8 posto. U »stopu« nas prati Bugarska – 7 posto, pa odmah za njom Norveška – 6, te Španjolska i Nizozemska – 5 posto.

Na smijemo se, međutim, zavaravati tvrdnjama da su poskupljenja generalno europski, pa i svjetski trend. Unutar EU-a imamo suprotne primjere, dokaze da cijene ne moraju uvijek rasti. Cijene ribe i ostalih morskih organizama ostale su na istoj razini, »poskupljenje 0 posto«, u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj i Litvi. I to nije sve!

U nekim zemljama »indeks poskupljenja« je negativan – riba je pojeftinila. Da, ima i toga! U Švicarskoj su cijene smanjene za 2 posto. Švedska predvodi listu zemalja s cijenama nižim za jedan posto, a s njom su u društvu Irska, Estonija, Češka i naš prvi susjed – Slovenija.

INOZEMNI TURISTI

Ukupna potrošnja turista iznosila je u 2022. godine 4.197, a u 2023. – 4.297 tona. Po posebnom izračunu dobiven je prosjek potrošnje od 51 grama dnevno. Pomnoženo s ukupnim brojem noćenja – 82,28 milijuna u 2022. godini, odnosno 84,26 milijuna u 2023., došlo se do navedenih brojki turističke potrošnje. Napomenuti treba da je to procijenjena potrošnja inozemnih turista. Domaći turisti, a nije ni njihov broj zanemariv, ulaze u prosjek potrošnje hrvatskog stanovništva.

POTROŠNJA IZ AKVAKULTURE

U studiji je posebno izdvojena potrošnja proizvoda iz akvakulture. Prilikom izračuna domaćoj proizvodnji dodan je uvoz, te oduzet izvoz. Autori pritom napominju »da iz podataka uvoza i izvoza nije vidljivo je li neki proizvod iz ulova ili uzgoja, te smo te podatke uspoređivali s podacima koje prikazuju uzgajivači kako bi dobili što točniji izračun.«

Iz toga proizlazi da je potrošnja proizvoda akvakulture u 2018. godini iznosila 2,5 kilograma po stanovniku. Dalje se kretala uzlaznom putanjom: 2019. – 2,76; 2020. – 2,34 (koronagodina); 2021. – 3,19, do rekordnih 3,89 u 2022. godini. Sljedeća, 2023. godina, donijela je pad, kao i u ukupnoj potrošnji, pa je konzumacija proizvoda akvakulture iznosila 3,80 kilograma po stanovniku godišnje.

»Razvidno je da raste udio potrošnje proizvoda iz akvakulture i nužno je nastaviti s ulaganjima u akvakulturu kako bi taj udio bio veći, jer su i naši i globalni trendovi takvi da se iskrcaj smanjuje te razliku treba nadoknaditi ponudom iz akvakulture«, navodi se u studiji.