Vijest o tome da je optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo optužnicu protiv trojice bivših HDZ-ovih ministara i potpredsjednika vlade iz redova SDSS-a, u aferi ‘po babi i po stričevima’ kojom ih Uskok tereti za pogodovanje pri dodjeli novčanih potpora te za nezakonita zapošljavanja, dolazi nakon pune tri godine otkako su te istrage pokrenute.

Uskokova optužnica tereti bivše ministre u vladi Andreja Plenkovića – Darka Horvata, Tomislava Tolušića i Borisa Miloševića (SDSS) za pogodovanje pri dodjeli novčanih potpora za područja naseljena nacionalnim manjinama, a bivšeg ministra Josipa Aladrovića i gradonačelnika Županje Damira Juzbašića za nezakonita zapošljavanja. Sva petorica optuženika porekla su počinjenja tih djela, optužnica je potvrđena nakon što je Visoki kazneni sud odbio žalbe četvorice bivših ministara.

Nakon pokretanja istrage Horvat je tada uhićen kao prvi ministar na dužnosti – danas znamo da je dobio »dostojnog nasljednika« u ministru zdravstva Viliju Berošu. Aladrović i Milošević su neko vrijeme ostali na ministarskim funkcijama što je bio prvi slučaj da su pod istragom dvojica Vladinih članova, a razriješeni su krajem travnja pretprošle godine.

Oni, kako dobro znamo, nisu jedini koji su morali iz Vlade otići zbog istraga i optužnica. Može se brojiti do 35 ljudi koji su iz Vlade Andreja Plenkovića morali otići zbog afera ili istraga – brojni su još u postupku, od spomenutog Beroša do bivšeg ministra obrane Marija Banožića, koji će morati odgovarati zbog prometne nesreće koju je izazvao. Zapravo, većina ih je još u postupku – i to je ključni problem u ovoj priči.

Iako su odvjetnici ovih optuženika dosad sami radili na tome da se ročišta ili saslušanja odgađaju i pomiču, pa je pitanje smeta li im ova sporost pravosuđa, ipak je doista bizarno da treba proći i po tri godine da se istraga pretvori u optužnicu, ako elemenata za to ima. Ako bivši ministri moraju čekati tri godine i živjeti u neizvjesnosti od daljnjeg kaznenog progona, što reći o takvom pravosuđu. Ako ćemo se šaliti, ok, nisu dakle protežirani, a kao bivši ministri bi mogli biti pa biti suđeni po ubrzanom postupku. Ne, problem je u tome što tužiteljstvo i inače funkcionira ovako sporo, što god bilo posrijedi. Tu se, jasno, o pravnoj sigurnosti i pravnoj državi teško može govoriti. Tko zna kad će do suda doći ljudi koji su se u zadnje vrijeme našli pod istragama, poput varaždinskih SDP-ovaca Barbare Antolić Vupore ili Nevena Bosilja. Oni su zasad samo maknuti iz političkog života, poput nje, ili pak značajno kompromitirani uoči lokalnih izbora, poput Bosilja.

Što je najzanimljivije, HDZ-ov zastupnik Nikola Mažar kaže na HDZ-ova »četiri asa« – ovo je tek početak. Što bi to točno trebalo značiti, ne znamo. Možda je u pitanju samo njegova nada da će DORH i Uskok sada krenuti i na neke druge političare, iz drugih stranaka, a baš uoči lokalnih izbora?! Teško da HDZ-ov zastupnik priželjkuje nove progone ljudi u HDZ-ovoj Vladi, prije će biti da misli na SDP-ove ili druge dužnosnike.

Ako se pogleda primjerice Rijeka, aktivan je slučaj Sortirnica, u kojem su optužnice podignute protiv bivše pročelnice komunalnog sustava i bivše direktorice Čistoće, a pritom su se drugi optuženi u međuvremenu nagodili i priznali krivnju. Čeka li nas još takvih »sortirnica« do lokalnih izbora? A ako da, kad će takvi slučajevi, koji se mogu ticati osoba koje se natječu na lokalnim izborima (vjerojatno iz mandata do 2021. godine, kad se slučaj dogodio), biti uopće razjašnjeni?!

Čim je pravosuđe u funkciji politike, nije dobro. No, s druge strane, u ovoj državi očito ima toliko kriminala, koji ne poznaje stranačke boje, da DORH i Uskok imaju toliko posla da jednostavno ne mogu voditi sve slučajeve istodobno.

Ljudske sudbine rastežu se godinama poput žvakaće gume, na višim instancama presude često padaju, ali u određenom trenutku takve istrage ili optužnice itekako igraju važnu ulogu u izborima (pa i lokalnim).

Čekamo da vidimo Mažarovu »ovo je tek početak«.