RIJEKA Od pogotka Miljenka Batinića 1946. na staroj Plinari do briljantnog driblinga i egzekucije Tonija Fruka za riječki kup-trijumf (3:1) na Poljudu prije 17 dana.

Od Luke Kaliterne preko Josipa Skoblara i Ivana Katalinića do Nenada Gračana i Zorana Vulića. Trenera koji su sjedili i na riječkoj i na splitskoj klupi.

Od Željka Mijača preko Tomislava Ercega do Filipa Bradarića. Igrača koji su zabijali noseći oba dresa u Jadranskim derbijima.

Rivalitet i antagonizam. Tradicija i emocija. Taj divni, veliki i posebni Jadranski derbi.

U nedjelju od 17 sati i 45 minuta. Na Rujevici koja je četiri dana prije utakmice istaknula natpis – rasprodano! Sagradi crkvu i vjernici će doći. Uđi u borbu za trofeje i tražit će se ulaznica više.

Erupcija energije

Otkad je neovisne Hrvatske i HNL-a, Rijeka je u prvenstvenim duelima bolja od Hajduka. Minimalno, ali jest. Čeka nas 104. HNL Jadranski derbi, a omjer je 39-26-38, za Sjeverni Jadran. Jedna riječka pobjeda više. Malo, ali čovjeka veseli.

Sve je, naravno, naopačke okrenuto, a tradicija promijenjena prije točno 12 godina i 359 dana kad je 20. ožujka 2012. u gradskome Poglavarstvu potpisan ugovor o prodaji većinskog udjela klupskog vlasništva, a predsjednikom HNK Rijeka postao Damir Mišković.

ERUPCIJA RADOSTI – Anas Sharbini/Foto ARHIVA NL

Odjednom je dres s riječkim grbom postao taj u kojem »vodiš 1:0 i prije nego je utakmica počela«, odjednom je iz depresije i osjećaja provincijalizma riječki nogometni svijet ponesen erupcijom pozitivne (pobjedničke!) energije, optimizma i vjere u sebe.

Nogometni Kvarner počeo je dotad nezamislivo, dominaciju nad nogometnom Dalmacijom. Naravno, ukupna trofejna prošlost, navijačka masovnost, pobjednička tradicija ili, u dvije riječi: veličina kluba, ne mijenja se u nekim međusobnim odnosima u manje od desetljeća i pol jer Hajduk svoju veličinu stvara 114 godina. Hajduk je trofeje osvajao dok je Rijeka bila drugoligaš.

Ali nogomet je paradigma života. Tradicija je divna, no stare zasluge postale su gotovo pa nepostojeća kategorija u svemu pa i u nogometu. A činjenice govore kako je Rijeka osvojila prvi naslov u klupskoj povijesti, redala kupove, superkupove i igranje u skupinama europskih natjecanja dok su se u Splitu i cijeloj Dalmaciji rađala djeca koja su u međuvremenu postala punoljetna, upisala fakultete, a Hajdukovom naslovu svjedočili – nisu.

Miškovićeva era traje. Rijeku svake godine otpisuju, pokopavaju, omalovažavaju. Svake godine se dogodi bar jedan zlobni »Evo ga, kraj lijepe priče s Kvarnera« trenutak.

A Rijeka… Velika Rijeka se i ove godine bori i za naslov i za kup.

Povratkom nogometnog artista Marka Livaje u Split, Hajduk bi ponekad okrenuo tu tendenciju riječke dominacije. Livaja je poseban igrač. Klasom i karakterom. A dodatnu opasnost iz riječkog kuta nosi činjenica da je već godinama Rijeci nekako draže igrati i lakše pobijediti na Poljudu, a Hajduku na Rujevici.

VELIK ULOG – Susreti Rijeke i Hajduka uvijek nose užarenu atmosferu na tribinama i na terenu/Foto V. KARUZA

Prošle sezone Dalmatinci su letjeli na krilima euforije »već osvojenog naslova«. Planiralo se naveliko tko će pjevati na glavnoj proslavi, gdje će se organizirati fešta i slavljenički podignuti trofej.

Doveden je Ivan Perišić, doveden je Josip Brekalo, guštalo se u lijepoj bodovnoj prednosti, apsolutno prevladavajući sentiment bio je »to je to, ove godine smo prvaci«.

I onda im je na Poljud došla Rijeka. »Uredno« pobijedila, ispuhala splitski balon i ona se s Dinamom tukla za oba trofeja, a u Splitu su još jednu sezonu upisali kao promašenu. Ni naslova, ni kupa. Ništa. Nula.

Đale i Ringhio

Ovaj se Jadranski derbi igra na Rujevici. Livaja se odmorio u prošlom kolu. Hajduk je kod kuće pobijedio Goricu, Rijeka u svom dvorištu remizirala s davljenikom Šibenikom pa Splićani na Kvarner dolaze kao vodeća momčad prvenstva. Imaju bod više od Rijeke i šest više od Dinama. Nedjeljnim, 104. HNL Jadranskim derbijem završit će tek 26. ovosezonsko kolo. Kako god završilo, još će 30 bodova ostati u igri.

Pa, koliko će god veličanstvena biti atmosfera rasprodane Rujevice, toliko je realno za očekivati, a posebno poznavajući trenerski opus Radomira Đalovića i Gennara Gattusa, kako neki spektakularno veličanstveni nogomet baš i nije zajamčen.

Naravno, svaka utakmica može krenuti u bilo kojem smjeru pa i u onom spektakularnom, punom šansi i golova, no i »Đale« i »Ringhio« su svjesni kako je ovo samo jedan od 36 koraka do naslova. Pa je u ovoj još relativno ranoj fazi gotovo nemoguće da se i jedan od njih dvojice odluči za meč u kojem će svoju momčad pred punu Rujevicu poslati da igra otvorenog garda, na izraziti prednji pogon.

Gledat će da što manje griješe u obrani vlastitog gola, a prema naprijed se uzdati u inspiraciju Tonija Fruka ili Marka Livaje, Duje Čopa ili Ivana Rakitića…

Rijeka ima domaći teren i apsolutno dovoljno kvalitete (zajedništva, discipline, snage) da opet zaljulja splitske ambicije, pobijedi i vrati se na prvo mjesto.

Rijeka je ove sezone bolja u derbijima (kontra Dinama, Hajduka i Osijeka) nego u tzv. »malim« utakmicama.

Rijeka je prije malo više od dva tjedna sama sebi već dokazala kako Fruk, Djouahra, Janković i ekipa znaju Hajduka ne samo pobijediti, nego mu i održati malu lekciju na temu »kako se igra moderni, momčadski, a i za oko lijepi nogomet«.

Još jedan Jadranski derbi. Blistava tradicija. Nogometni praznik. Puna Rujevica. Koja nije velika, ali je posebna, užarena. Kvarnerski nogometni vulkan. U igri su i tri boda i naslov prvaka. Utakmica je tek u nedjelju, ali pjesma već kreće, sama od sebe…

O moja Rijeko, vodi nas do pobjede!