Ako su u knjizi »Umrijeti bez stresa« mogli uživati svi koji vole przničke i agresivne osvrte Vedrane Rudan na suvremenu stvarnost, u romanu »Muškarac u grlu«, V. B. Z.-ovom reizdanju romana objavljenog 2016. godine u nakladi OceanMora, uživat će oni koji vole njezino beskompromisno seciranje svega vezanog uz brak, obitelj, djecu, seks te odnose između muškaraca i žena, dva – u njezinim tekstovima – zaista gotovo uvijek krajnje suprotstavljena spola.

Da bi detaljno obradila tu za nju vječnu temu, ovog je puta osmislila jednostavnu radnju koja se odvija na Staru godinu, a glavni su likovi sredovječna (46) ali još uvijek muškarcima vrlo atraktivna Ksenija te njezin petnaestak godina mlađi partner, uspješan liječnik Ivan.

Posljednju noć te kalendarske godine njih dvoje provest će zajedno, pri čemu ona brine o tome da pripremi dovoljno dobre hrane i pića, a njemu je na pameti samo seks i ne da mu se čekati – dok se njoj uopće ne žuri – da se kvalitetno pripremi hrana i piće.

On bi sad i odmah, njoj je malo teško reći mu da bi još malo pričekala pa tako čitatelj svjedoči zaista komičnim i uglavnom neuspješnim pokušajima seksa u smiraj Stare godine.

O braku i slobodi

Naravno, to je tek djelić ovog romana, točnije to je dio koji drži okvir sadašnjosti, a u prošlost se Ksenija vraća baš zbog tih seksualnih nasrtaja svog mlađeg partnera koji je motiviraju da počne razmišljati o svom dosadašnjem ljubavnom životu, točnije o dva prethodna neuspješna braka – prvog s pravnikom Dragomirom te drugog s pomorcem Nenadom kojeg je »od milja« nazvala Dva Metra Drva.

Ta prisjećanja, koja ona realizira kroz zamišljene dijaloge s bivšim partnerima, temelj su za njezine analize mnogo toga – sebe same i svog odnosa prema životu, obitelji, djeci i partnerima; muškaraca i njihovog poimanja stvarnosti, obitelji i bračnih dužnosti; žena i njihovih minusa i nesavršenosti; ponašanja i nezahvalnosti djece prema roditeljima; suvremenog društva i svijeta; političkih okvira u kojima živimo…

Stavovi koje Ksenija iznosi su tipično »rudanovski«, a to znači da često djeluju poput šake u uko: »Brak je institucija uz pomoć koje država građane drži pod kontrolom. Ljudi u braku imaju djecu o kojoj se sami moraju brinuti iako država tu djecu šalje u smrt kad njoj treba.

Ljudi u braku dižu kredite po bankama, plaćaju zastrašujuće kamate od kojih menadžeri i političari dobro žive. Ljudi u braku brinu se o njegovim i njezinim starcima jer državu boli kurac za starce…«, govori Ksenija u jednoj od svojih analiza braka kao institucije, da bi kasnije progovorila i o tome što je za nju sloboda:

»Slobodni su oni ljudi koji na ovome svijetu imaju samo sebe i povremeno nekoga tko ih neće zajebavati. Sloboda je ono što čovjeka čini čovjekom, a slobodan si kad nemaš kredita, kad nemaš djece, kad ne pripadaš nijednoj naciji, nijednoj vjeri i kad znaš da svaka ljubav ima rok trajanja.«

Ovo su tek dva od brojnih primjera stavova koji svima »napaljenim« na čvrsto poštovanje vjere i nacije djeluju itekako podrivački i bogohulno.

Pogled s muške strane

Ipak, više od ovih socioloških analiza »Muškarac u grlu« je mala studija prekinutog braka (brakova), odnosno kvalitetna osobna analiza osjećaja u bračnim odnosima, pri čemu autorica ne portretira samo glavni lik, već ovu priču o braku, vezama i seksu upotpunjuje i drugim likovima pa se, primjerice, upoznajemo i s nizom loših ljubavnih i erotskih iskustava njezine sestre Meri i prijateljice Nataše, a svakako je doprinos realizmu i objektivnosti činjenica da u drugom dijelu romana autorica u velikoj mjeri daje riječ i prvom Ksenijinom suprugu pa kroz njihove brojne izmjene stavova dobivamo i pogled na krizu i rastavu i s muške strane, pri čemu Dragomir nije predstavljen kao tupavi i nasilni mužjak, već muškarac koji je prečesto možda bio preplah i nesiguran u odnosu prema voljenoj i obožavanoj supruzi s kojom veza nije mogla »zauvijek« trajati, možda i stoga što Ksenija, kaže on u jednom trenutku, »spada u ljude kojima sunce nikada ne sja.«

Žestoki politički osvrti

Iako su u prvom planu muško-ženski odnosi, brak i bračne obaveze te seks, ima u ovoj knjizi na trenutke i za Vedranu Rudan tipičnih žestokih političkih osvrta i ismijavanja političara i crkve te svih onih koji su toliko naivni da im vjeruju, a sve to iskazano je tipičnim Vedrana Rudan stilom u kojem je podosta psovki i korištenja naziva spolnih organa što će, naravno, mnogima djelovati šokantno, možda i nepotrebno.

No, realno je, baš kao što je i ovaj roman realan i čvrsto uzemljen, pa je dobro što je V. B. Z. povukao potez reizdanja. Jer, to što je napisano prije osam-devet godina, itekako je aktualno i danas. A bit će, nažalost, i sljedećih godina.