Prema zadnjem ispitivanju javnog mnijenja po Crodemoskopu, SDP je po prvi puta od ožujka 2020. prestigao HDZ u istraživanju o rejtingu političkih stranaka. Prednost je minimalna pa tako SDP sad ima podršku 26,3 posto ispitanika, a HDZ 26,1 posto, no to je dovoljno da se na Ibleru otvori šampanjac i krene u ozbiljna razmišljanja o tome da se osnuje “vlada u sjeni” i da se krene u pripreme za preuzimanje vlasti.

Analitičari lome koplja oko toga kako je to sad odjednom moguće – nema medija koji jučer nije analizirao koja je tajna Siniše Hajdaša Dončića i njegova tima sada odjednom. HDZ je, naime, godinama i vodio u anketama, a bogme i pobjeđivao, i to triput. To nije moglo biti slučajno. No, čini se da je došao neki novi val, a nekoliko je razloga tome.

Prvo, pobjeda Zorana Milanovića. Predsjednik je pobijedio za predsjednika, i to s podrškom tri četvrtine građana koji su izašli na birališta. Na tom valu SDP automatski i sam jača, jer se Milanovića i dalje percipira sastavnim dijelom SDP-a, što on u habitusu i jest. Niti su se SDP-ovci mentalno odmaknuli od njega u ovih deset godina, a niti on od njih.

Upravo je u njegovoj političkoj kuhinji skuhana i ideja o tome da bi SDP već sad, tri i pol godine prije novih redovnih izbora, trebao početi graditi poziciju lidera lijeve oporbe, i pripremati se za izbore kao da su sutra. Neki mediji već pišu o “vladi u sjeni” – ali koalicijskoj, gdje je Hajdaš premijer, šef financija Boris Lalovac, MUP-a Arsen Bauk, vanjskih poslova Orsat Miljenić, a obrane Robert Hranj. No, u toj vladi bio bi i Možemo! – Sandra Benčić kao potpredsjednica i ministrica EU fondova, a Ivana Kekin kao ministrica zdravstva. Mjesta bi bilo i za druge partnere, kao što su IDS, HSS, Centar i drugi.

I upravo je to drugi faktor rasta SDP-ovog rejtinga – činjenica da stranka pokazuje otvorenost i inkluzivnost, za razliku od razdoblja Peđe Grbina kad su se potjerali brojni članovi, a savez s Možemo! raskinut u 5 do 12 prije izbora. Dogovor za Zagreb, gdje će SDP podržati Tomislava Tomaševića i oba zamjenika iz redova Možemo! (samo uz mjesto predsjednika Skupštine za SDP) ulog je socijaldemokrata u buduću nacionalnu koaliciju s Možemo!. Zbog neupitne podrške Tomaševiću, Možemo! na narednim izborima neće imati svog kandidata za premijera, nego je prihvatio ulogu junior partnera u takvoj (zamišljenoj) Hajdaševoj vladi.

A da je to dogovoreno upravo s Milanovićem, pokazuje činjenica da je SDP ranije bio odredio svog kandidata Branka Kolarića, no to je nakon razgovora Tomaševića i Milanovića na inauguraciji na Pantovčaku jednostavno – ishlapilo. Odluka je promjenjena u korist velikog saveza. Uskoro se pokazalo, opravdano (pogledati video za 8. mart).

Uz to, kao treći faktor ovog rasta rejtinga, tu je i sam rad na terenu. Hajdaš Dončić obilazi organizacije i inzistira da SDP na lokalnim izborima ima svoje kandidate ili nove koalicije gdje god je moguće. Kad se radi s članstvom, rezultata uvijek ima, pa tako i sad. A to je za SDP velik iskorak, s obzirom da je teren bio potpuno zapostavljen četiri godine.

No, tu je i četvrti razlog za ovaj rezultat, a to je pad podrške HDZ-u. Još od zadnjih parlamentarnih izbora, HDZ malo po malo gubi iz mjeseca u mjesec pokoji promil podrške. Netko je izračunao – čak osam posto sveukupno u tih 11 mjeseci. Logično, to je rezultat činjenice da je koalicija HDZ-a i DP-a vrlo labilna, pri čemu HDZ snosi i dio tereta za razne DP-ove blamaže u režiji Josipa Dabre i drugih. Tu je i poraz na predsjedničkim izborima, ali i unutarstranački sukobi oko Jadrolinije, a i oko kandidatura za lokalne izbore. Na koncu, činjenica da je Vlada morala na kraju popustiti i otpočeti novu suradnju s predsjednikom Milanovićem također je jedan od razloga pada podrške. Pokazalo se da je ta politika prevladana.

Na koncu, tu je i najbanalniji razlog, a to je da nekome tko je na vlasti punih 9 godina podrška jednostavno po prirodi stvari počinje opadati.

Kad se sve zbroji, nije SDP toliko napredovao, koliko je HDZ nazadovao. No, opet, nije za SDP-ovce još vrijeme da se prerano raduju. Prvo treba preživjeti lokalne izbore, i to posebno u Rijeci, a tek onda početi uz onaj šampanjac pripremati ražanj za zeca koji je još duboko u šumi. Daleko je 2028. godina.